Ako dozvoljavamo i šutke promatramo da nam budućnost kroje a povijest i istinu iskrivljavaju bivši kadrovi, reciklirani četnici, partizani i Jugoslaveni koji vrše moralni zločin u našoj domovini, u skoroj budućnosti možemo očekivati slavljenje izmišljenog ustanka i na Ovčari, u Škabrnji, Voćinu, Lovasu, Baćinu, Dalju, Jazovki, Hudoj jami i mnogim drugim mjestima

Skrivanje zločina ili čak iskrivljavanje događanja istih bilo je i jest omiljeno područje ljevice u Jugoslaviji, ali i diljem svijeta nakon pada Berlinskog zida. S obzirom na zastrašujući obim ljevičarskih zločina svih vrsta, najveći u povijesti svijeta, u tako dugom periodu kroz cijelo 20. stoljeće.

U stvarnosti, obilježili su obljetnicu četničkoga ustanka i iskazali počast onima koji su počinili genocid nad Hravtima toga dijela Like i zapadne Bosne 1941. godine u srpnju. Počast onima koji su na ražnju ispekli don Jurja Gospodnetića. 

Šira javnost imala ga/ju je prilike upoznati tijekom antibraniteljskog divljanja u Savskoj, kada je “ni baba - ni deda” čita(la)o Zagorku i huška(la)o na 100-postotne hrvatske ratne vojne invalide, koji su prosvjedovali protiv političkog terora Milanovićeve jugolijeve vlade.

Boričevac, mjesto u blizini Srba gdje Srpsko narodno vijeće i Savez antifašističkih boraca i antifašista RH organizira i slavi godišnjice Dana ustanka, tzv narodni zbor, imalo je 1941. godine s okolnim mjestima imao oko 2000 stanovnika, koji su svi bili etnički Hrvati. Mjesto je spaljeno do temelja u tzv ustanku Srba 1941. godine.

Pokolji Hrvata trajali su danima od Srba i Drvara sve do Grahova i Bosanskog Petrovca. Razmjeri zločina bili su takvi da je sve hrvatsko doslovno pobijeno i spaljeno u vrlo kratkom vremenu.

Više od 2000 pripadnika pješačkih postrojbi Hrvatske vojske i drugih službi svakodnevno se okuplja u vojarni na Plesu, gdje već dva tjedna intenzivno uvježbavaju za veliki vojni mimohod povodom 30. obljetnice vojno-redarstvene operacije Oluja, Dana pobjede i domovinske zahvalnosti te Dana hrvatskih branitelja.

Generacija koja je živjela u komunizmu često nosi “tragove ropstva” – mentalitet oblikovan autoritarnim sustavom, strah od neizvjesnosti ili nesposobnost potpunog prihvaćanja novih vrijednosti poput individualne odgovornosti i demokracije, a u našem primjeru i interioriziran (znači individualno prihvaćen) osjećaj kolektivne krivnje, zbog davnih i navodnih grijeha prošlih generacija.

5. listopada 1991. Hrvatska objavljuje opću mobilizaciju, ni jedan od čelnih ljudi hrvatske države, predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović, vrhovni zapovjednik Oružanih snaga ni predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković nisu se toga dana odazvali pozivu da se uključe u obranu svoje domovine.

Budući da su svi ustanici, od kojih su neki kasnije završili u partizanima, a neki u četnicima, bili Srbi - dok su sve žrtve pokolja koji su ubrzo uslijedili bili Hrvati - ustanak u Srbu najjasnije se može tumačiti kao srpski ustanak protiv Hrvata.