Javor Novak: Nebo(ž)der zaključno
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 03 Prosinac 2025 13:00
Vjesnik, bunker višedesetljetnih režimskih novinara Jugoslavije, a zatim i Hrvatske je izgorio. Ta zgrada i zgrada Centralnoga komiteta na Prisavlju obje bi zaslužile požar do temelja, koliko je zla iz njih izašlo. Već i po tome koliko je novinara i partijaša iz njih, čim je započeta agresija na Hrvatsku, prebjeglo u Srbiju, u svoj politički zavičaj, pod skute svojim starim mentorima
a naravno prvo zato što se iz svih tih individua razmilila višedesetljetna paljba na hrvatski jezik, na Deklaraciju, na Hrvatsko proljeće i stalni linč na hrvatske ljude, na njihova namještenja, na obitelji pa čak i prijatelje, uz sudske optužnice i u konačnici uz teške robije i zatvore. Bježali su dakle i od odgovornosti, a žaliti danas što je Vjesnik izgorio mogu samo oni koji su se u toj kućerini okoristili.
No, na mnoga pitanja još nismo dobili odgovor. Umjesto šefa vatrogasaca medijima se stalno obraća Davor Božinović kao ministar unutarnjih poslova i potpredsjednik Vlade. Zašto? Je li to saniranje medijske štete koja je i politička? Prvo su vatrogasci izašli s podatkom da je „ovaj požar neki čudan“, ali im se dalje nije dopustilo slobodno govoriti, ma koliko oni bili izravno uključeni. Slijedeće pitanje na koje nismo dobili odgovor je kako to da kad su vatrogasci gasili požar na najvišem katu da su se novi požari rasplamsavali na još tri niže etaže (!) sve do prizemlja? Je li to bio pakleni plan piromana: odsjeći vatrogasce na najvišemu katu? S obzirom na vremensku razliku od početka najgornjega požara, zatim početka gašenja, a tada su počinitelji već bili daleko, kako objasniti naredne požare na nižim katovima? Zar to ne upućuje na više počinitelja, a ne samo na dva? Nije li i to čudno: vatra se širi obrnutim smjerom - odozgo prema dolje?! Ili je riječ o podmetnutim vojnim štapinima koji izazivaju visoku temperaturu i požar s vremenskom odgodom? Usput, imala ih je i tzv. JNA.
Zašto se inzistira da su samo dvojica mlađih punoljetnika kriva i uhićena, a policijska istraga nije još bila ni završena? Nekome se očito jako žurilo zaključiti slučaj. Kažu: opće opasna radnja, da dobro, ali čime je počinjena ta ogromna materijalna šteta, požar sablasnih razmjera? S koliko uključenih diverzanta? Mobitelima kruže clipovi ismijavanja: Bolek i Lolek su imali šibice u rukama. A onda i to novinarsko tamburanje po sličnome: odmah su pronašli neki drugi još gori požar na svijetu, kao da se oni ionako ne događaju svakodnevno. Ali sada su kurentna roba: evo, nije samo kod nas, vidite Hong Kong, ima toga i kod drugih. Kad politika sedira, onda se na taj mig uključuju i mediji pa nam izvuku neku „utješnu“ vijest: evo plamte i neboderi u Hong Kongu, njih čak 7! Što je onda taj naš mali, naš tek i samo jedan jedini? Još i nenastanjen neboder. Znači dobro smo prošli. Odurne su te sluganske analogije.
Gdje su nestali suučesnici? Sasvim je neuvjerljivo da se tako snažan požar može razbuktati od običnih kartonskih kutija, piromanijom tek dvojice klinaca. Sredstvo kojim je mamutski požar izazvan vrlo je vjerojatno druge, mnogo snažnije i perzistentnije vrste. Kartonske kutije ne razvijaju toliku temperaturu da bi se betonski nosivi stupovi raspucali, a oni su se pokazali ne samo napuknutima već i statički nestabilnima (vrućina i trajanje samoga požara). Mnogo smo puta u drugim slučajevima slušali: policija je svoje obavila, sada je sve u rukama pravosuđa. Objasnite ministre običnim građanima, nestručnjacima za policijske poslove, da li je uhićenjem dvojice mlađih punoljetnika, policija završila svoj posao i istrage? Često smo svjedoci da se počinitelje brzo uhiti, optuži i osudi, pretraže se i njihove prostorije, ali da li se kontroliraju uplate na njihove račune? Je li bilo iznenadnih većih potrošnji? Kupovina? Ima li možda poticatelja / naručitelja / isplatitelja? Uvijek se žrtvuje prve, one najlakše dostupne. Kad se želi umiriti javnost, a zapravo umiti događaj, šalje se stručnjaka za to: političara jer bi stručni ljudi mogli iznijeti istinu / podatak koji bi mogao nanijeti političku štetu, čitaj mogao bi se narušiti nečiji pojedinačni i privatni politički interes, a interes građana „naravno“ je i opet nebitan. Informacije na kapaljku daje političar, a ne vatrogasci cjelovito, iako hrabri gasitelji govore kako ovako zahtjevan požar još nisu imali. Zašto se njima ne dopušta objasniti sredstvo paljenja, način širenja požara, tumačiti i sve ostale ključne podatke i pretpostavke, a za što su i te kako kvalificirani i imaju saznanja, barem u obliku stručnih pretpostavki i temeljem bogatog iskustva, nego se javnost pokušava kapacitirati snimkama s dronova, procjenama kako sanirati zgradu te se automobilski promet, a ne uzrok požara - stavlja u središte. Svi se sad već post festum bave tom istrošenom temom: što sa zgradom, a da još nismo saznali ni uzroke.
Nadalje, vidjeli smo da se Plenković javio tek naknadno - „zbog ranije preuzetih obveza“ - ali one se u ovakvim tragedijama prekidaju istoga trena. Do tada, dok se nije oglasio, štitili su ga drugi ministri, prvenstveno svakodnevni ministar opće prakse Božinović. A onda su se štafetno stali glasati i ministri-grudobrani: Butković, Medved… Plenkoviću je to bilo nasušno - kupiti vrijeme dok ne smisli strategiju izlaska pred javnost. No brojni drugi europski dužnosnici, političari od odgovornosti, ne samo da odmah dolaze na mjesto nesreće, nego često nude i svoju ostavku. E ali u Hrvatskoj je vlast samo slast, sine odgovornost.
Ovakvim pristupom: govore svi osim stvarno uključenih na ljestvama sa šmrkom u rukama, onih koji su riskirajući vlastiti život ulazili u zgradu za divljanja buktinje, stvara se medijsko zasićenje jer se pita stručnjake za potres, statičare, pa odgojitelje, pa sociologe, pa socijalne radnike, ma sve… još je nedostajao i sam vodoprivredni portir. Tako je posljedično i ciljano stvorena odbojnost prema toj vijesti, stvoren je željen i planiran zaborav, tema je postala izlizana, uzroka nema, a sve zanima samo promet. Dajte nam još prometa. Dobro, i pao je snijeg (i na ovu temu), bila je i jaka kiša te vjetar. Nakon što se sve prebacilo na dvojicu mladića, mediji trube čak i o Tik-toku i drugim međumrežnim kanalima na kojima se mladi druže, hvale, pozivaju u napuštene zgrade. Sve je dakle pojedinačno i samoinicijativno, bez konteksta, nigdje poticatelja ovomu mega-požaru kakav Zagreb ne pamti. Takvim pristupom ciljano se zamućuje istina i sve se prebacuje u slijedeću godinu kad će biti predložena pa usvojena pa podignuta optužnica, pa će onda za koju godinu biti rečeno ovo ili ono kad svi već budu zaboravili požar, a sama zgrada će već odavno biti minirana. I onda Izbavitelj veli neka bude promet! I Tomašević skrati rokove i bude promet. Ave.
No još se i dogašavalo i dogašava se javnost: sve se prebacuje na pitanje odgoja, na izostanak komunikacije roditelj-dijete i svi podobni (na halo-stručnjaci) tad su spremno nasjeli u tv studije i praznoslovili stare frazetine, a minute „popularnosti“ su tekle. Možemo se samo nadati kako atmosferilije ne će zaljuljati taj preostali, sablasni kavez jer još smo vrlo daleko od aktiviranja eksploziva. Promet je bypasom prodisao, miniranjem će poteći i podvožnjakom i sve će opet biti divno kao i prije.
semafori naši srednjevjekovni
Ah, imam opet jedno digresijsko pitanjce: hvalimo se digitalizacijom, naprednom elektronikom, posvuda je, čak i u najbanalnijim proizvodima. Imamo „već“ i robote, glagolja se opširno i svakodnevno o umjetnoj inteligenciji, doduše još se nismo odlučili hoćemo li je zvati AI i UI jer malo je ovo U škakljivo, zar nije? Računala u niskozemskoj odavno upravljaju cijelim kompliciranim sustavom brana, u nas cjelokupnim bajnim bankarstvom, ali. U Zagrebu već vrlo dugo postoje u asfaltu pravokutnici elektronike koja broje promet. Pa drugovi iz sekte Senfa, ima li ikakve mogućnosti da do 2040. uasfaltiramo i trake koje će upravljati semaforima? Ili do daljnjeg ništa bez mahalupa - prometnika? Znači svemirska je tehnologija omogućiti da strana na kojoj čeka 30 automobila ima bitno produženu i značajnu prednost pred onom stranom na kojoj čeka samo njih desetak. I to se mijenja pream stanju na raskršćima. Ma koja genitalna ideja, ha? Očekujem neku nominaciju prije 2040-te...
vraćam se Zagrebe tebi
Mediji su znali objavljivali imena optuženika, rjeđe inicijale, a sada baš niti jedno niti drugo. Zašto? Kako to da mediji u ovome slučaju nisu „sud prije suda“ kao što smo to čitali i gledali u bezbroj slučajeva do sada? Koga se to sada štiti? Zašto, kad su jedini krivci dva punoljetnika, kamere nisu bile pred policijom i sudom i snimale dovođenje osumnjičenika i dolazak njihovih roditelja, kao što su to snimale u brojnim drugim slučajevima? Je li ovo nova kornatska tragedija, eruptivan požar i u Savskoj? Sa svim mogućim već viđenim zamućivanjima, neistinama, razvlačenjima postupka te tako aboliranjem u javnosti onih nepoznatih, a stvarno odgovornih osoba i institucija? Na kraju, sada kad o neboderu svi već znaju sve, osim onog krucijalnog, kako to da policija nije imala otprije registrirane te piromane, te skvotere, te ljubitelje ruina? Znamo frazu „otprije poznat policiji“, ali kako to da policija sada nije znala za takve pojedince i njihove međumrežne grupe kojima očito vitlaju posvemašnja anarhoidna i destruktivna stajališta, a policija nije znala baš ništa o njihovim bolesnim i samopromotivnim opsesijama?
nepostojeći kontekst
U svemu ovome namjerno je prikrivena korelacija ovog katastrofalnog i multipoint požara s Danom sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, a ona je evidentna. Nema tu znači baš nikakvih poveznica s provokacijama srbskih tzv. kulturnih centara, koji su u cijelom nizu provokacija (čak i u središtu Zagreba) slavili i četnike, čak i slavitelje zloglasnog Memoranduma Srpske akademije nauka i umetnosti. Čak su i u Vukovaru htjeli slaviti nekakvu „Srpkinju“! Srpkinju, kad već ne može Srbin, po mogućnosti naoružan. Sve to uopće se ne povezuje s požarom iako se on odvijao baš u tim i takvim okolnostima. Sam požar baš na Dan sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje!
tobože kapitalizam
Plačidruzi, jugo-nostalgičari, oni kojima je prije bilo bolje, Titovi privilegirani pioniri u trećoj životnoj dobi, svi oni koji još naplaćuju svoju partizaniju i doušništvo i još su danas uhljebljeni članovi kom-partije i još su i dan-danas vojnici stare milicije i beogradske tajne Službe, svi marni pregaoci općedruštvenih socijalnih prava, sluđenici socijalizmom i davno propalom logikom: svi smo jednaki - tvrdo osuđuju i za sve krive bezosjećajni hrvatski kapitalizam. No to bi im imalo biti vrlo prozirno: fućka se njima za kapitalizam, pa oni u njem plivaju kao čvarak u masti, pa njihova Služba da nije trideset godina prije raspada šugoslavije raspoređivala svoj kapital po najprofitabilnijim multinacionalkama kapitalizma, nikada ne bi preživjela i samu smrt najvećeg zločinca naših naroda i narodnosti, a kamoli rat i raspad ionako nemoguće države. Zbirno gledajući, ako baš hoće glagoljati o tom nekom tvrdom RH kapitalizmu - mi smo vrlo daleko od nekakvog toga okrutnoga, mada on i u RH ima brojne taktove stare i odavno potrošene balkanske melodije. Ali, ma kakav kapitalizam, Hrvatska, samostalna Hrvatska smeta.
besmoćan, mora ih plaćati ako…
Plaćene od Izbavitelja, tzv. hrvatske nevladine i strane vladine udruge (a što nije oksimoron, ne) rade što hoće. Ali odavno nisu nepoznanica: kažu ljudi recimo za Teršelič da je ista djevojački Kopinič. A o njemu T-portal piše: bio je glavni sovjetski obavještajac za 2. sv. rata, među najboljim prijateljima Doživotnoga, posađen u nekadašnje pulsko brodogradilište gdje je Bog zna kako i zašto uspješno poslovao (sva vrata otvorena). Bio je i Staljinov pouzdanik, pa čak i nakon što je Staljin „pljusnuo“ Tita 1948., ostao je najbolji prijatelj tog prvog i najvećega zločinca te hohštaplera crvene šugoslavenske buržoazije. Kopinič je rođen 1911. u Metliki uz hrvatsku granicu i to u obitelji sudionika Mađarske revolucije. Ima i vojnu karijeru, o njemu pišu brojni portali, pa ipak postoji i knjiga naslova „Enigma Kopinič“ pisana u suradnji sa samim njime. U boljim antikvarijatima još stoji reklama - nakladnik: „Rad“, mjesto izdanja: Beograd, godina izdanja 1983., broj stranica 638, cijena 10 eura, ali i opaska: nije dostupno!
Zapravo knjigu bi trebalo nasloviti: Temeljito skrivana djelovanja Josipa Kopiniča, jer postoji i podatak da je jedini u šugoslaviji ratnih godina imao špijunski radio uređaj. Pišu i da je bio predratni agent Kominterne, ma nema što on nije bio. Za tzv. Tita pravi čovjek u pravo vrijeme, na pravome mjestu, i ♫ činio je to često. Baš kao što to nastavlja i pepeljasta alias Teršelič. I njoj su, bez ikakvih osobnih zasluga, sva vratašca otprta. Čudi zato što ista ne tjera (i) modu.
I sad glećte, s takvim pedigreom (i vezama?) što njoj može Plenković? Pa on mora slušati ako želi napredovati. A žuđeno želi. Dovoljno je da ga stisnu iz lože Brits ili iz franceske, možda i iz Putinove obnovljene carske Rusije i naš državni proračun mam postaje njegova privatna kesa koju ima da odriješi i isplaćuje sve te nevladine. Prvi je krak unutarnja duboka država, a nevladine su udruge drugi, vanjski krak kliješta među kojima živimo. Zato naš Izbaviteljčić nema zamjerki na njihov rad. K'o mali „nijemi“ Crnogorac u liftu: Sine pa ti ipak govoriš! Ma što si šutio sve ove godine? – Nijesam imao zamjerki!). Ni Plenković nema zamjerki, a nije ni nijem ali ako želi napredovati: veži konja tamo gdje ti gazda kaže. Ili prevedeno na hrvatski (stara splitska): „Tko meni gospodar - ja njemu sluga!“
izmrcvarena Afrika
Nakon što su europske države pljačkale i klale afričkim kontinentom stoljećima, nakon što još uvijek zapadni svijet potpiruje krvave sukobe u mnogim tim državama te nakon što stoljećima svi Zapadnjaci masno zarađuju na prodaji oružja kojekakvim programiranim huntama, Europa se odlučila još i bogato sastančariti na račun Afrike, sada Angole, države na obali Atlantika „preko puta“ Brazila. Bio je to eine kleine große banket bez blitve, a sve na račun države s gotovo 38 milijuna stanovnika. Jasno da je zanimanje Europljana za Angolu sada naglo poraslo kad znamo da su se temperature diljem Europe spustile u minus, a u Angoli je sada ništa manje nego čak plus 30. U ugodno klimatiziranim kongresnim centrima i u pripadajućim udobnim foteljama (od slonovske kože) tako će naš Izbavitelj, nakon što je izbavio Hrvatsku bacanjem pijeska u oči s nekakvim šupljim sniženjem cijena, sada izbaviti i Afriku. Mašala.
Summit je to bio Afričke unije i Europske unije, a to su unije dve. Afičkoj uniji stavljeno je na raspolaganje čak 150 milijardi europskih eura. Ali kako? U europskim birokratskim kabinetima u kojima je Izbavitelj među Izbaviteljima pekao zanat, donijeli su tu više nego fantastičnu odluku kako bi zapadnjački biznis u Africi i dalje nesmetano cvao. Moraš malo i dati da im zamažeš oči. No, nisu nam rekli samo onu majušnu poredbenu cifru: koliko je iznosila zarada od zapadnjačke prodaje oružja svirepim afričkim diktatorima samo u posljednjih godinu dana? Tisuću milijardi eura bila bi tek ona početna cifra za otvaranje razgovora. A kako tek Zapad stoji u svoj drugoj svakovrsnoj trgovini s Afrikom? Sigurno Europa bilježi težak deficit, jedva preživljava. Tako da tih 150 milijardi eura koje Europa još i uvjetuje ovim i onim, predstavlja golo potcjenjivanje u usporedbi s punim ostvarenim inkasima i Europe i Amerike. I tako se taj bajni demokratski Zapad, preko nerazvijenih država i glava Afrikanera natječe za dominaciju s Kinom. I tako, ode još jedan Izbaviteljev lepi ljetni izlet. U zimi. Ne znam samo zašto nije poveo i suprugu i bližu rodbinu? Da se okupaju u Atlantiku. Od toga bi bila veća korist nego od njegova pribivanja Angoli. A koja je cijena avio preleta za tih tisuću i tisuću dolaznih i odlaznih kilometra? Ma dajte najte!
Motori vladinog zrakoplova još se nisu ni ohladili, a već se s obitelji u njeg utrpao i mali Ivica, predsjednik Sabora, glavom bez brade. I njega baš sada iznenada magnetski privlači Afrika, i on bi sine kao i tata na ljetovanje pred Božić. A i usput da mu obitelj i prijatelji „đaba“ vide novootvoren Veliki egipatski muzej (GEM). I ne-ne, nije tu Jandroković uopšte kriv: ta to je sad in. Sve o trošku svih Vas kojima su cijene namirnica ograničene na 9,5 eura. Idu dakle ti drugovi HDZ-ovci istim onim lanjskim Milanovićevim stopama, pa kažu: leti (besplatno) kad god možeš, dok možeš. Salve smijeha izaziva (i) blistava Jandrokovićeva izjava o jačanju gospodarske suradnje s Egiptom. Mesić je tako zatresao čak i jednu Kinu ali fantastičnih gospodarskih učinaka nije bilo (za one koji se tome čude) jer oni su poslovično fantomski. I nikome ništa. Učincima se političari hvale samo onda kad su u kondicionalu prvom. I to je to, za dva „naša“ predsjednika kerozin je badava. Jer to je njihov afrički GEM, set i meč. Do nove prilike. Možda u Indoneziju? Al ću desne al ću leve, na sever (prije ljeta) iti ne.
kozmetička, kampanjska uhićenja
Kraj je godine, došlo vrijeme otkaza prije poklona, za Nikolo eto i šibe. Najbolje mnogo prije blagdana. Radi se, a to mi jako imponira kod Izbavitelja. Uhićuje ljude iz vlasitoga odabira. Uhićen je glavni državni inspektor koji je s zahtjevanim mitom dogurao čak do 120.000 eura. Što je bilo s manjim iznosima Vekna još ne zna. Bilo kako bilo, uhićen je s mjesta koje je i prije njega bilo vruće. Da, imali smo mi pravog državnog inspektora ali je njegova revnost zasmetala upravo Izbavitelju. Danas je već dvije godine blago pokojni, nek' mu je laka hrvatska zemlja, ali je glavni državni inspektor Branko Jordanić, već mnogo prije smrti bio smijenjen. Ne želim o uzrocima preminuća. No, ne sjećam se da smo čuli pravi razlog tog glavosjeka, no bio je nestranački čovjek. Zar to nije dovoljno? Trebalo ga je prepjevati u stranačkog ali to mu nekako nije pasalo, pa ga je to eto (pre)skupo stajalo. Jerbo kanđa vlasti mora biti baš na svemu.
Vāljā se i sudovanje ministru Berošu, već zaposlenom ravno iz Remetinca u bolnicu i na isti posao za koji mu se i sudi. Ali sve je to puno premalo. Uhićuju se oni koji nisu dovoljno umreženi, čitaj koji nisu dovoljno isplativi donositelji i žrtvuju se kao svjećice na Izbaviteljevoj torti. Stvarni kriminal je cijela jedna ekonomija, zahvaljujući kojoj vile niču sa svakom novom vlasti. U Zagrebu po sljemenskim i drugim obroncima, na obali gotovo u moru, u Istri i s privatnim betonskim molovima i vikendicama na kopnu svih oblika i razina sklepanosti. Posebno to važi za obale Drave kod Varaždina, ali gdje to toga nema? Ne znam je li to još i danas tako ali u poreznoj su mi upravi u povjerenju svojevremeno rekli kako nisu umreženi s gruntovnicom, katastrom, policijom, ministarstvima, HTV-om, vojskom… a svi rade u istom računalnom programu! Očito nekima to tako treba (ma da mi je znati kojima?) da budu „untacables“ i „The untacables“. Vile niču brzinom i množinom k'o da ih grade AI roboti.
nezadovoljstvo
Kažu destrukcija željezničkih postaja i kolodvora najveća je, ali nitko ne govori zašto. Pa valjda je notorno da je razaranje i nagrđivanje upućeno voznom redu Hrvatskih željeznica, nezadovoljstvu zbog otkazivanja pojedinih linija, kašnjenju, sporosti, klamparanju po raskuhanim tračnicama, ma svemu zajedno. I nije to odgovornost ljudi na željeznici, vlast je tu ta koja namjerno zapušta željeznicu, koja se hvali visokim ciframa obnove tek kod onih strateških projekata, a i oni su trebali biti okončani najmanje prije dva desetljeća. I onda to vječno loptanje svotama, stotinama milijuna eura ali nikada ne ćete čuti koliko bi zapravo stajala puna obnova željezničkih pruga za cijelu Hrvatsku. Da barem uhvatimo korak s razvijenim susjedima, pa tako kao i uvijek, skrivaju noge… činjenicu koliko je već desetljeća hrvatska željeznica zadnja rupa na svirali jer, glavne su auto-ceste. A željeznice, pogotovo one prigradske, kad bi funkcionirale, znatno bi smanjile korištenje automobila, time i zagađenja zraka, time i usporavanja biznisa. Sjetite se samo koliko vam je i bez blokirajućeg prometa oko sada izgorenog Vjesnika, trebalo vremena da s istoka Zagreba dođete u središte ili na zapad. Da li to usporava obrtništvo, zaradu, svaki biznis? Ma ne će biti. Nekad se za JAT pisalo da je on „joke about time“, pa je to onda prešlo na željeznicu, a onda već desetljećima to vrijedi za sav cestovni promet u gradu Zagrebu, pa i šire. I ni to ni slučajno.
Ministar je prometa smiješan kao govori o dionicama pruge na kojima će se moći voziti do 160 km/h. Da, hoće dužinom od punih 20 km, a poslije toga ćemo fest kočiti: na 60 km/h ili još i manje. Policija je načičkala kamere posvuda po prometnicama i bere berivo, puni proračun i neka ih je posvuda posadila. Ali vidi vraga kad su željeznički kolodvori i stajališta u pitanju mi smo još duboko u prošlom stoljeću kad malih kamera poveznih s računalima - nije ni bilo. Moš' mislit što bi se u Hrvatskoj uništavalo imovinu i šaralo idiotarije da se kao na zapadu, zbog devastacija razbijanjem ili šaranjem, ide i u zatvor. A bile bi dovoljne već i same globe.
Tjedan je bio bremenit, ispričavam se zbog dužine…
Javor Novak
