Posljednji je trenutak da EU shvati kako bi ona mogla postati najveći gubitnik rata u Ukrajini

Pin It

EU will hold a summit with Ukraine in February and invites Zelenski to  Brussels | Atalayar - Las claves del mundo en tus manos

Drugu nelagodu izaziva to što Volodimir javno izgovara želje i zahtjeve o kojima se u pravilu javno ne govori, poput specificiranih zahtjeva za oružjem. Treću nelagodu izaziva spoznaja da Volodimir u svojoj vanjskopolitičkoj misiji nije samo ukrajinski predsjednik već djeluje i kao glasnogovornik američke duboke države u ukrajinskoj maskirnoj odori.

Vjeran "military looku" kao svome zaštitnom znaku, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski prošetao je ovaj tjedan glavnim europskim prijestolnicama: od Londona i Pariza do Bruxellesa.

Bilo je to njegovo drugo službeno putovanje izvan granica Ukrajine od početka ruske invazije. Uoči Božića posjetio je SAD – svoga glavnoga saveznika, partnera i mentora u obrani od ruske agresije. Ovih dana, uoči prve obljetnice ruske invazije i očekivane nove ruske ofenzive, svratio je do Londona i ključnih EU adresa s nekoliko laskavih komplimenata i poduljim popisom želja, zahtjeva i očekivanja.

Za europske čelnike mnogo je ugodnije potvrditi svoju privrženost Ukrajini osobnim posjetom Kijevu, potapšati Volodimira, poslikati se sa zaštitnim prslukom na kijevskim ulicama, negoli kod kuće dočekati Volodimira s njegovim popisom želja i očekivanja.

Pa šefica Europske komisije Ursula von der Leyen svaki mjesec-dva skoči do Kijeva, odjevena u boje ukrajinske zastave, i obeća Volodimiru potporu i lojalnost do posljednje kapi krvi, do posljednjeg ruskog tenka u Ukrajini i do posljednjeg eura. No sasvim je drukčije kad Volodimir s konkretnim popisom vojnih i političkih želja i očekivanja dođe u Europu.

Prvu nelagodu izaziva dakako to što su po svome sadržaju ti zahtjevi i vojno i politički izazovni za europske saveznice, a i za samu Europsku uniju.

Drugu nelagodu izaziva to što Volodimir javno izgovara želje i zahtjeve o kojima se u pravilu javno ne govori, poput specificiranih zahtjeva za oružjem. Treću nelagodu izaziva spoznaja da Volodimir u svojoj vanjskopolitičkoj misiji nije samo ukrajinski predsjednik već djeluje i kao glasnogovornik američke duboke države u ukrajinskoj maskirnoj odori. Da je samo ukrajinski predsjednik, lako bi (neki) europski čelnici "riješili" Volodimira jednostavno ignorirajući njegove zahtjeve, kao što su to uostalom činili i prije ruske invazije.

A Volodimir Zelenski zaista je došao Europi u posjet i s laskavim komplimentima i s velikim zahtjevima. Na svojoj prvoj postaji, u Londonu, koji je sukladno snazi svoje partnerske potpore Ukrajini dobio primat nad EU i državama članicama, Zelenski je pred britanskim parlamentom komplimentirao Ujedinjenom Kraljevstvu: "U Britaniji, Kralj je pilot ratnog zrakoplovstva. U Ukrajini je danas svaki pilot ratnog zrakoplovstva – Kralj".

Premijer Rishi Sunak javno je obećao da će UK uvježbavati ukrajinske vojne pilote na zapadnim ratnim zrakoplovima. Ali Zelenski je javno zatražio da mu daju i borbene zrakoplove, jer trebaju mu "krila za slobodu". Šefovi (još uvijek glavne) EU osovine francuski predsjednik Emmanuel Macron i njemački kancelar Olaf Scholz dočekali su ga združeno u Elizejskoj palači u Parizu. Macron, koji je nakon neuspješnog prvog vala ruske invazije nastojao odglumiti nekog mirovnog posrednika i zadržati dobre odnose s Vladimirom Putinom, u međuvremenu se prilagodio zapadnim trendovima. Zelenski mu je danas "cher ami", odlikovao ga je ordenom Legije časti, obećat će mu podršku do posljednjeg daha…

Ali Zelenski je došao zatražiti borbene zrakoplove i dalekometne raketne sustave. I to javno. Isto je zatražio i od kancelara Scholza, koji se još nije oporavio od onih njemačkih tenkova Leopard, koje je najprije odlučno odbijao poslati Ukrajini, a odbijao je dati i dopuštenje drugim državama da Ukrajini pošalju njemačke Leoparde. Da bi na kraju ipak pristao poslati Leoparde njemačke vojske. I to više i prije od drugih.

U međuvremenu je zbog protivljenja ukrajinskim zahtjevima za Leopardima postao najkritiziraniji političar u Njemačkoj, a i koalicijska vlada s liberalima i zelenima bila mu je ozbiljno poljuljana. Netrpeljivost između Olafa Scholza i Volodimira Zelenskog očita je i razumljiva: njemačka energetska politika, čiji je sastavni dio bio i Olaf Scholz izručila je Ukrajinu (i Europu) Putinu, Scholz nastoji zadržati ulogu glavnog ruskog partnera poslije rata i (pre)oprezan je u vojnoj pomoći Ukrajini.

Višnja Starešina/SD