Genijalna podvala - Kazneni zakon koji štiti kriminal

Detalji

Objavljeno: Nedjelja, 04 Veljača 2024 12:02

fShare

Tweet

Kad su se onomad mobitelima zaigrale dvije visoke državne dužnosnice Josipa i Gabi, koje su zlorabile svoj položaj, manipulirale novcem i ljudima, u svoju korist, nisu mogle ni slutiti da će ta njihova prepiska, u kojoj se na više mjesta spominje izvjesni AP rezultirati novim zakonom, nazvanim Lex AP, što govori o izmjeni Kaznenog zakona, radi neovlaštenog otkrivanja izvidne ili dokazne radnje

odnosno o curenju informacija u nejavnoj fazi kaznenog postupka. Drugim riječima sve dok se ne donese presuda, ne smije se o postupku i osobama uključenim u postupak ništa govoriti, niti pisati, jer to navodno narušava prava optuženika i cijeli postupak dovodi u pitanje. Prema riječima premijera taj zakon se ne će odnositi na novinare, već na pojedince uključene u proces, okrivljenike, pravosudne dužnosnike, odvjetnike, svjedoke i vještake. Takva je navodno praksa u većini europskih država. Bilo kako bilo Lex AP je izazvao puno bure u našem javnom prostoru. Mnogi misle da je to udar na slobodu medija i zastrašivanje novinara.

Bojeći se kako zakon ne bi prošao vlada je zajedno s tim zakonom uvrstila Zakon o femicidu (ubojstvo ženske osobe), što je dano na izglasavanje u paketu. Jedno s drugim nema nikakve veze. Jedina je logika da Zakon o femicidu vuče Zakon o curenju informacija, na izglasavanju. Po logici stvari nitko ne će biti protiv zakona o femicidu. O tome su se izjasnili pojedinci i stranke. Međutim, malo tko, odnosno nitko, osim HDZ-a ne bi podržao Lex AP. Taj Zakon štiti HDZ i njegove članove, od kojih su mnogi pod istragama i u sudskom postupku. Da je taj Zakon postojao, nikad ne bi doznali za Fimi mediju, Janaf, prodaju INA-e, pljačku i INA-i. Planinsku, torbe s novcem za izborne kampanje, razne prodaje i preprodaje, prevare, krađe, zloporabe položaja… Možda ni bivši premijer ne bi bio u zatvoru. Sigurno ne bi ni HDZ bio osuđen i kažnjen za korupciju.  Puno toga se ne bi znalo. A što zapravo imamo od toga što znamo ? Ništa se zbog toga promijenilo nije. Laže se, krade se. Korupcija se raširila uzduž i poprijeko cijele države i ušla u sve pore rada, djelovanja i života, u svim područjima. Nitko više nikome ne vjeruje. Ne vjeruje se ni državnim institucijama, posebice onima u pravosuđu. Nije samo gospodin Mamić potkupljivao suce.

Ne moraš biti Einstein

Bilo kako bilo, mora se priznati da je izglasavanje u paketu oba spomenuta zakona osmislio genijalni um HDZ-a. Ne moraš biti Einstein da bi to pogodio. Takvi mudraci kriju se u savjetnicima premijera. To su lukave lisice, mudre sove i prekaljeni borci Partije. Ta gospoda, bivši drugovi vladaju ovom državom. Oni kroje našu sudbinu i usmjeravaju naš život. S njima je pokojni predsjednik Tuđman stvarao državu. Svima je poznato da su se ranih devedesetih bivši komunisti masovno upisivali u HDZ. Preko noći su okrenuli kapute, vjenčali se, primili ostale sakramente, pokrstili djecu, postali praktični katolici i ušančili se u sve strukture vlasti i u važne gospodarske subjekte. Neki su tamo još i danas. Ako i nisu, tu su njihova djeca, pa čak i unuci. Ti i takvi su uglavnom u HDZ-u. Ono nešto malo što je bilo u SDP-u se raskolilo, razišlo i nestalo, baš kao što i ta stranka nestaje, pod represivnim vodstvom, nesposobnog lidera, koji je zalutao u politiku.

Pred nama su parlamentarni i europski izbori. Europski izbori nas baš puno niti ne zanimaju. Parlamentarni izbori pobuđuju nekakav interes, iako je manje više već sada sve jasno. Prema anketnim pokazateljima HDZ, uz podršku oko 30 %, biti će relativni pobjednik tih izbora. Neće mu biti teško složiti vladu. Pod pobjednički šator svi bježe. Pitanje je samo koga će za partnere odabrati šef HDZ-a. U vladu će staviti one u koje ima povjerenje, koji su mu odani i koji su podobni. Bilo bi dobro da su sposobni, pošteni i domoljubni, štogod to nekome značilo. Neki će sadašnji ministri vjerojatno ostati i u novoj vladi. Bilo da nema novog kadra ili su se iskazali u dosadašnjem radu, postigavši dobre rezultate i bez nekih većih afera u svom resoru. Neki ministri će se možda i zarotirati, tako da dobiju drugi resor. Kako bilo da bilo sve njih će štiti novi Kazneni zakon u onom dijelu koji se odnosi na “ovlašteno otkrivanje izvidne ili dokazne radnje”.

Laura Codruţa Kövesi ili noćna mora

Iskreno taj će zakon najviše pomoći aktualnom premijeru, kojeg su dvije prisne prijateljice, spominjale u svojoj svakodnevnoj prepisci, kad su “drmale” državom, raspolagale državnim i europskim novcem, koji su dodjeljivale svojim prijateljima i znancima, uz proviziju naravno.

Zakon je zakasnio. Da je kojim slučajem izglasan prije, ništa se ne bi znalo, ni o Gabi, ni o Josipi, ni o bivšim ministrima, ni o INA-i, ni o HEP-u, ni o europskoj tužiteljici Lauri Codruţa Kövesi, koja progoni sve one koji netransparentno troše europski novac, odnosno onih koji taj novac na neki način kradu ili dijele šakom i kapom, bez natječaja i ikakvog programa, kao na primjer Geodetskom fakultetu ministrica Obuljen Koržinek. To se je slučajno otkrilo. Otkrili su to istraživački novinari. Proces je u tijeku. Trajat će to možda godinama kao i ostali sudski postupci. Kad bude donesena presuda, onda će se moći o tome pisati, a dotle, pojeo vuk magare. Dotle će savjetnici premijera i ministara smišljati načine na koje će se što više toga sakriti od javnosti, kako će se samo govori o postignućima premijera i vlade, nabrajati poput litanija u svakom nastupu svi projekti, Pelješki most, Rafali, Schengen (što ne funkcionira sa Slovenijom), povećanje plaća, povećanje mirovina, snižavanje inflacije, ukidanje prireza, izgradnja raznih infrastrukturnih objekata… Dotle mladi obrazovani i produktivni ljudi nastavljaju s iseljavanjem. Često s njima ide i obitelj. Traže ono što ovdje nemaju, najviše pravdu i zakonitost, dostojanstven život od svojeg rada, pravnu jednakost, poštovanje i poštivanje.

To isto smo mi dužni dati stranim radnicima koji dolaze trbuhom za kruhom, kojima smo mi ono što je našima Europa i Zapad. Te ljude bi trebalo što prije i što bolje integrirati u naše društvo. Oni nikome ništa ne otimaju. Rade ono što naši neće. Što reći za nekoga kome je životni sam voziti autobus u Europi. Mi smo za te ljude što dolaze s istoka Europe. Za nas to još očito nismo. Nećemo niti biti, tako dugo dok nam razni savjetnici onih na vlasti svako malo plasiraju svoje “genijalne” podvale, koje se provode u djelo, sa platforme parlamentarizma i pod egidom demokracije.

Ankica Benček/hrvatski-fokus.hr

• Prethodno
• Sljedeće