Hrvatska glupost se ne umara: Jesu li djeca Arkana i Šešelja zbrinuta ili im treba zaposlenje?
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 27 Veljača 2024 16:06
Hrvatska je teatar političkog apsurda i izdaje. Nikako drugačije nije moguće opisati političke procese u Republici Hrvatskoj od 2000. godine i povratka bivših komunista na vlast do danas.
Odmah nakon dobivanja izbora 2000. "trećejanuarska" družina krenula je s političkim revanšizmom. Rasturene su obavještajne službe, diplomacija i vojska, a tajni podatci iz arhiva Franje Tuđmana i Gojka Šuška dani su stranim novinarima i obavještajcima.
Tada započinje i lov na generale koji je neumorno podupirala domaća haaška peta kolona u politici, medijima i civilnom sektoru. Kriminalizacija Domovinskog rata i relativizacija krivnje postaju glavna obilježja "trećejanuarske" Hrvatske.
Uspostavljeno je jedno duhovno-političko ozračje bezuvjetnog pokoravanja stranim centrima moći. Slična je politika nastavljena i kasnije pa se tako Ivo Sanader hvalio time kako je hrvatski nacionalizam sveo na bezopasnu mjeru.
Samorazgradnja
Umjesto jačanja orijentacije prema srednjoj Europi Hrvatska se ponovno – u geopolitičkom, kulturološkom i sigurnosnom smislu – gura na Balkan, tj. područje bivše Jugoslavije uz rehabilitiranje starih komunističkih i jugoslavenskih mitova. Kroz cijelo ovo razdoblje možemo pratiti i ponovno jačanje velikosrpske ideologije u Hrvatskoj.
Ono se manifestira na različite načine, od toleriranje četničkih spomenika na istoku Hrvatske, preko financiranja četničkog spomenika u Srbu do toga da je bivši obavještajac tzv. SAO Krajine u Ministarstvu kulture odlučivao o potporama knjigama. Nedavno smo doznali da je proračunskim novcem u Kragujevcu tiskana i knjiga "Krajina" koja izjednačava Franju Tuđmana i Milana Martića.
O četničkim dernecima prije pravoslavnog Božića bolje ni ne govoriti. I izvješća SOA-e potvrđuju jačanje četništva u Hrvatskoj. Sve to ne bi bilo moguće bez beogradske agenture u političkim strukturama i državnim institucijama. Onim institucijama koje su Savi Štrpcu priznale mirovinu i za one godine kad je ratovao protiv hrvatske države. Ovakve poteze možemo vidjeti jedino u državi koja se samorazgrađuje.
Medijska okupcija
Sve što se u Hrvatskoj događa koordinirano je s politikom tzv. srpskog sveta koja i dalje aspirira na hrvatske teritorije. Ako se aktualni ministar obrane Miloš Vučević naslikava u spotu sa zastavom tzv. Republike Srpske Krajine, ako bivši šef BIA-e i ministar policije i obrane Aleksandar Vulin poručuje da tzv. srpski svet podrazumijeva jedan državni prostor, a najvažniji srpski geopolitičar crta karte kojima amputira velike dijelove hrvatskog teritorija, onda je jasno da velikosrpske ambicije prema Hrvatskoj i dalje žive.
Za sada se očituju kroz kulturnu agresiju na Hrvatsku (napadi na hrvatski jezik, svojatanje dubrovačke književnosti), dekapitacijsku politiku prema Hrvatima Bunjevcima i Šokcima u Srbiji i informacijsko-propagandni rat protiv Hrvatske koji se vodi u inozemstvu (strateško klevetanje hrvatskog naroda), ali i u medijima. Pritom je svih ovih godina bilo simptomatično da su hrvatski mediji nerijetko iznosili iste optužbe protiv Hrvatske kao i oni srpski.
No, kad se vidi vlasnička struktura hrvatskih medija onda sve postaje jasno. Naime, golem dio medijskog portfelja u vlasništvu je srbijanskog kapitala. Ovaj smo tjedan doznali i to da sin ratnog zločinca Milana Martića, Duško Martić, ima istaknutu funkciju u firmi koja je vlasnik Nove TV i N1. I pritom taj ima iste velikosrpske stavove kao i otac. Do tu smo, dakle, došli: tamo gdje Mile Martić stao kad je kazetnim bombama napadao Zagreb, sin nastavlja kao gubernator medijski okupirane Hrvatske. Demonstracija moći je očigledna.
Sin je čak držao predavanja hrvatskim komunikacijskim stručnjacima. Umjesto tenkovske okupacije provodi se medijska. Nakon svega vrijedi se zapitati jesu li djeca od Željka Ražnatovića Arkana i Vojislava Šešelja zbrinuta ili i njima treba nekakvo zaposlenje? Inkluzivna i ekumenistička Hrvatska i njima bi mogla osigurati neku sinekuru. Ako je velikosrpska orijentacija "komparativna prednost" u današnjoj Hrvatskoj bilo bi diskriminatorno ne zbrinuti i ovu dvojicu talenata. Velikosrpska ideologija je kao i glupost, nikada se ne umara. A ne umara se očito niti hrvatska politička glupost.
