A tko kaže da nema desne alternative u Zagrebu? Program mu je itekako realan
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 06 Svibanj 2025 14:51
Pred nama su lokalni izbori, a najviše pozornosti, očekivano, privlači utrka za zagrebačkog gradonačelnika.
Riječ je o jednoj od najvažnijih političkih funkcija u državi koja podrazumijeva kontrolu tri milijarde eura proračunskog novca.
Važnost lokalnih izbora nije potrebno posebno elaborirati: upravo na temelju rezultata lokalnih izbora moguće je graditi više ili manje kvalitetnu politiku bilo koje stranke na terenu, u pojedinim općinama, županijama i gradovima.
Svaka općina, grad ili županija imaju neke svoje specifične komunalne i infrastrukturne probleme koje kandidati na lokalnim izborima u kampanji obično naglašavaju i nude rješenja, a pored toga dvije teme koje bi nedvojbeno trebale dominirati u predizbornoj retorici kao lajtmotiv su: demografska problematika i klijentelizam. Ove su dvije teme međusobno pupčano povezane: klijentelizam podrazumijeva negativnu selekciju, a to stvara stanje nepravde koje ljude tjera iz Hrvatske. Ne samo nacionalne, nego i lokalne politike svih su ovih godina zarobile Hrvatsku, premrežile ju korupcijom i hrvatsku mladost istjerale iz države.
Svaki izbori dovode do mobilizacije partijskih struktura. Na izborima se odlučuje o tome tko će imati pristup proračunu, tko će dijeliti poslove, pozicije i sinekure i zbrinjavati partijsku koteriju. Lokalni izbori u tom smislu ne predstavljaju nikakvu iznimku. Štoviše, na lokalnim izborima zbrinjava se vrlo široka partijska infrastruktura diljem Hrvatske, na općinskoj, gradskoj i županijskoj razini. Od svih gradova, dakako, najvažniji je glavni grad. Bitka za Zagreb vezuje najveću konkurenciju, najskuplje kampanje i najviše resursa.
Nikakvi rezultati, samo ideologija
Aktualni zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević ne može se pohvaliti bilo kakvim konkretnim rezultatima, ali je u nametanju suludih ideologija vrlo uspješan. U četiri godine njegova mandata nije realiziran niti jedan veći projekt, što ukazuje na nevjerojatan politički "talent". Vrhunac Tomaševića upravljačkog umijeća bila je nabava prastarih tramvaja iz Njemačke. Prometna slika grada nikada nije bila gora.
I Tomašević i Možemo kao ključan aspekt svoga predizbornog programa isticali su provedbu ekoloških programa i politika. Četiri godine kasnije Jakuševec nije zatvoren (i nakon nesreće u prosincu 2023. nije se promijenilo ništa!), i dalje postoje problemi s odvozom smeća, a kvaliteta zraka je takva da je postala opasna po ljudsko zdravlje. Građani su pred koji dan traktorima blokirali Jakuševec kako bi upozorili na nepodnošljivi smrad, ali i na opasnost po pitku vodu.
Na što samo sliče Trg bana Josipa Jelačića i Jelačićev spomenik. Kako je krenulo i divlje bi svinje uskoro mogle prolaziti i tim Trgom, kakav prizor gledamo po mnogim dijelovima grada posljednjih godina. Komunalni i infrastrukturni problemi ne rješavaju se, pa tako svako malo negdje pukne neka cijev, no zato su zeleni udrugaški fundamentalisti ukinuli mjeru roditelj odgojitelj, što je dodatno srozalo demografsku situaciju. U Zagrebu se smanjio broj trećerođene djece za čak 30,4 posto 2023. godine u odnosu na 2019., kada je mjera još bila na snazi, a u istom je razdoblju pao i broj rođene djece u Zagrebu, pokazuje analiza demografa Nenada Pokosa s Instituta Ivo Pilar.
Kako bi ljevičari uopće mogli biti krivo za bilo što?
Samo je istinski protuživotna sekta mogla, u situaciji demografske katastrofe, ukinuti ovu mjeru. S druge strane, povećano je financiranje tzv. LGBT udruga koje promiču nakazne genderističke i druge protuzdravorazumske ideologije. Zastave Hoda za život Tomašević je zabranjivao, ali su zato s druge strane redovito vijorile zastave duginih boja. Nema se novca za djecu, ali se ima za rodno neutralne semafore, za sulude programe o "osobama koje menstruiraju" i za ostale budalaštine iz arsenala rodne ideologije. Dakako, kao i svaka zelena sekta i Možemo je vodila promigrantsku politiku. Mnogi mladi u Hrvatskoj imaju problem sa stambenim zbrinjavanjem. Ipak, Tomašević u travanjskom natječaju gradske stanove nudi i migrantima. Tipična politika inspirirana kulturom smrti: s jedne strane promicanje protuživotnih ideologija, a s druge proimigrantska agenda što rezultira politikom zamjene stanovništva.
Dakako, kako bi svima srce bilo na mjestu, Tomašević i njegova družina redovito su sudjelovali u prokomunističkim dernecima kao što je paljenje Trnjanjskih kresova koji slave okupaciju Zagreba 1945. od postrojbi koje su dobrim dijelom bile popunjene bivšim četnicima. Tomašević i družina su u četiri godine promijenili sliku glavnoga grada. Već na estetskoj razini to nije više isti grad. Možemos sekta upropastila je Zagreb, kao što su to ranije "zeleni" učinili u svim gradovima gdje su osvojili vlast.
Iako se Tomašević sada želi ograditi od Kostice Kostanjevića posve je jasno kako je riječ o nekome tko dolazi iz njegova privatnog kružoka. No ljevičari će, dakako, reći kako je riječ o političkom progonu. Kako bi ljevičari uopće mogli biti krivo za bilo što? Oni su neprijeporne moralne vertikale.
Postoji alternativa
Tomašević i Možemo su upropastili Zagreb, no to ne jamči da će doći do ikakvih promjena. Na prošlim izborima za Hrvatski sabor sekta Možemos dodatno je povećala potporu u Zagrebu. Većini Zagrepčana očito je milo živjeti u prljavom gradu sa zatrovanim zrakom u kojemu promet ne funkcionira, a ne komunalni se problemi ne rješavaju.
Birači na desnom spektru ne mogu reći da nemaju alternativu. Uz široku potporu niza stranaka platforma koju nudi Tomislav Jonjić jedina jamči diskontinuitet dosadašnjih politika i potencijal za promjene. Jonjićev je komunalni program realan, a na ideološkom planu jedino njegov izbor znači kraj ideoloških eksperimenata kojima je Zagreb izložen posljednjih godina.
Ako birači to ne prepoznaju i ponovno dadu potporu Tomaševiću kroz iduće četiri godine ponovno će obilno kušati otrovne plodove. No tko izabere biti crv, ne može se tužiti što ga gaze. Ako Zagrepčani žele da se Zagreb pretvori u Caracas onda je Tomašević prirodan politički izbor.
