U zemlji čudesa: Grb, znanstvenici i istina po mjeri saborske zastupnice
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 24 Lipanj 2025 19:06
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti održala je u četvrtak, 5. lipnja 2025., znanstveni skup posvećen hrvatskom povijesnom grbu. Tom je prigodom javno proglašena Deklaracija HAZU-a o hrvatskom povijesnom grbu, kojom ova najviša znanstvena i umjetnička institucija u Hrvatskoj iznosi svoj znanstveno utemeljen stav o povijesnim varijantama hrvatskoga grba.
U Deklaraciji se ističe kako je uporaba službenoga grba Republike Hrvatske propisana zakonom, no različite povijesne inačice grba kroz stoljeća su se, pa i danas, s ponosom isticale u Hrvatskoj i inozemstvu, posebno u okviru privatnih, javnih, kulturnih, športskih i drugih događanja i manifestacija.
No ono što je ključno u ovome kontekstu istaknuti jest kako se na spomenutom skupu okupio čitav niz uglednih stručnjaka iz područja historiografije i heraldike kako bi rasvijetlili povijesne okolnosti nastanka i simbolike hrvatskoga šahiranog grba.
Zvučna imena hrvatske znanosti
Skup je otvorio predsjednik HAZU-a, akademik Velimir Neidhardt, koji je istaknuo važnost obrane hrvatskih nacionalnih simbola od ideoloških manipulacija, okupljene podsjetivši na simboličnu snagu trobojnice s grbom Trojedne Kraljevine, koju je 1848. izabrao ban Josip Jelačić.
Uslijedila su izlaganja istaknutih znanstvenika koji su iz različitih perspektiva osvijetlili genezu hrvatskoga grba i promjene njegova značenja kroz stoljeća. Prof. dr. sc. Ivan Jurković s Filozofskoga fakulteta u Puli osvrnuo se na povijesni kontekst nastanka hrvatskoga šahiranog grba potkraj 15. stoljeća, kada se Hrvatska, zbog pružanja otpora Osmanlijama, u zapadnoj Europi – osobito u krugovima Habsburgovaca kao tadašnjih pretendenata na hrvatsko deekprijestolje – počinje percipirati i nazivati predziđem kršćanstva.
Mr. sc. Mate Božić dodatno je pojasnio heraldičko značenje grba kao simboličkoga „zida“ u obrani Europe, a povijesni razvoj šahiranoga znaka povezao s pečatom Sabora iz Cetingrada iz 1527., gdje se prvi put u Hrvatskoj službeno pojavljuje šahirani grb s početnim srebrnim poljem.
Akademik Stjepan Ćosić razložio je podrijetlo i značenje pet grbova u kruni hrvatskoga državnog grba, istaknuvši njihovu duboku ukorijenjenost u povijesnim zbivanjima i europskim heraldičkim praksama. Posebno je zanimljivo njegovo tumačenje „ilirskoga“ grba i reinterpretacija simbolike Majke Božje iz Otkrivenja.
Uslijedila su izlaganja prof. dr. sc. Hrvoja Kekeza o zemaljskim grbovima na plemićkim grbovnicama, te prof. dr. sc. Tomislava Galovića o političko-heraldičkim vizijama Pavla Rittera Vitezovića, koji je hrvatski grb poetski opisao u djelu Stemmatographia 1701. godine.
Dr. sc. Željko Holjevac, ravnatelj Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, osvrnuo se na uporabu grba i zastave Trojedne kraljevine u hrvatsko-mađarskim odnosima 19. stoljeća, dok je dr. sc. Mario Jareb iscrpno prikazao kako se šahirani grb – s bijelim ili crvenim početnim poljem – oblikovao kao hrvatski nacionalni simbol tijekom 20. stoljeća, sve do razdoblja NDH i kasnije moderne hrvatske države.
Iz svih izlaganja jasno je proizašao zaključak da se boja početnoga polja kroz povijest nije tretirala kao ideološki marker te da grb Republike Hrvatske iz 1990. nikako ne može biti poistovjećen s grbom NDH. Skup je potvrdio i potrebu za znanstveno utemeljenim pristupom u zaštiti hrvatskih nacionalnih simbola od povijesnih krivotvorina i politikantskih interpretacija.
Heraldika po Anki
Međutim, svi gore navedeni ugledni znanstvenici – profesori, akademici i stručnjaci s respektabilnim znanstvenim bijeloopusom i međunarodnim ugledom – iz perspektive cijenjene saborske zastupnice, i zemljakinje autorice ovih redaka, Anke Mrak Taritaš, zapravo su obični kvaziznanstvenici. Da, dobro ste pročitali.
„I danas se taj grb pokazuje i koristi kao simbol NDH i ustaštva, i to znaju i oni koji to rade. Znaju to i skandalozni mozgovi iz HAZU-a koji kvazi-intelektualnim i kvazi-znanstvenim baljezganjem relativiziraju jedan od najjasnijih simbola NDH, satelitske države nacističke Njemačke“, poručila je Mrak Taritaš.
Valjda je samo u Hrvatskoj moguće da saborska zastupnica bez treptaja prozove najviše predstavnike znanosti „skandaloznim mozgovima“ i optuži ih za „kvazi-intelektualno i kvazi-znanstveno baljezganje“, samo zato što njezin ideološki svjetonazor ne dijeli zaključke jednoga stručnoga dokumenta.
Gospođa Mrak Taritaš, inače poznata po višegodišnjim nasrtajima na sve inicijative koje imaju za cilj očuvanje hrvatskoga identiteta, među kojima se osobito istaknuo i njezin otpor donošenju Zakona o hrvatskom jeziku, sada se okomila i na hrvatski grb – točnije, na znanstvenu raspravu o njegovim povijesnim inačicama. U maniri svojstvenoga joj političkoga aktivizma (sjetimo se samo njezine gotovo kazališne izvedbe s improvizirane govornice na Trgu svetoga Marka dok je, po vlastitim riječima, „skidala Plenkovića dolje s vlasti“), gospođa uvažena saborska zastupnica ponovno ne propušta priliku pokazati svoju verziju „stručne“ kritike.
„Nakon što smo se nagledali i naslušali političke relativizacije grba s početnim bijelim poljem, sada mu institucija, koja mrakbi trebala biti naša najuglednija znanstvena institucija, daje i rehabilitaciju s uzvišenim znanstvenim prizvukom i predznakom. Jer, ako ugledni znanstvenici kažu da je grb s bijelim poljem u redu, onda je valjda tako.“
Pa da, naravno. Jer ako gospođa Mrak Taritaš i njoj slični ideološki čuvari svetih istina tvrde da grb s bijelim početnim poljem nije u redu – onda, zaboga, to mora biti tako. Znanost neka pričeka, arhivska građa neka umukne, a akademici neka uzmu bilježnice i pribilježe novu istinu: heraldika po Anki.
Paradoks je još veći kada se zna da se radi o znanstvenicima s dugim bibliografijama, međunarodnim priznanjima i zapaženim doprinosima svojim disciplinama, koje sada omalovažava političarka čija osobna bibliografija – kako navodi i njezina Wikipedija – broji tek tri znanstvena rada iz građevinarstva.
Javno blaćenje Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti – krovne institucije hrvatske znanosti i umjetnosti – od strane saborske zastupnice, i to u dnevnom tisku, ne samo da je izvan svih znanstvenih i profesionalnih uzusa, već zvuči kao scena iz neke apsurdne satire. No sve je moguće u zemlji čudesa zvanoj Hrvatska.
Barbara Dijanović
