Zašto Pupovac i Šimpraga ne slave Oluju s nama?
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 07 Kolovoz 2025 13:03
U svom, sigurno bi rekli mainstream mediji već „legendarnom“, govoru u Hrvatskom (ponavljam, Hrvatskom) saboru krajem srpnja 2020. godine, zastupnica Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS) Anja Šimpraga, spominjući Oluju, predstavila se kao „djevojčica iz kolone“.
Šimpraga je u tom govoru opisala Oluju kao svoje napuštanje Knina kad je imala osam godina. No, obzirom na narativ koji javnošću (uporno i godinama) širi njezin šef Milorad Pupovac, prema kojemu su valjda u Kninu i okolici tada istrijebljeni svi ljudi srpske nacionalnosti, ostaje nam pitati se sjedi li možda u Hrvatskom saboru neka reinkarnacija Anje Šimprage.
Šalu na stranu, još se jedno pitanje nameće posve logično. Zašto Pupovac i Šimpraga 2025. godine još uvijek ne slave s nama Oluju? Osobito ako već sjede u Saboru, i to hrvatskom.
Pupovac u gostovanju po srpskim medijima
Saborski zastupnik u Hrvatskom (!) saboru Milorad Pupovac ovih je dana, posve prigodno, gostovao u srpskim medijima. Onim medijima koji su nedavno održani svečani mimohod Hrvatske vojske opisali kao „ustaški pir u Zagrebu“.
Medijima koji zastupaju perspektivu po kojoj, citiram, „ceo državni vrh Hrvatske slavi ezgodus 250.000 Srba“. Onima po kojima je „zločinac Gotovina u prvim redovima“. Koji su, očito, propustili haške presude. I ogroman dio povijesti. Osobito onaj od ’91. do ’95.
Ni manje ni više, Pupovac, zastupnik u Hrvatskom (!) saboru, rekao je da taj vojni mimohod u Srbe u Hrvatskoj unosi nemir. Milorad je opet ‘prodao’ svoju perspektivu kao činjenicu.
Hoće li se ikada ispričati?
‘Drukčija perspektiva’ Oluje
Dok pišem ove redove, ljudima diljem Hrvatske misli su u Kninu. Na ulicama brojnih gradova obilježila se veličanstvena vojno-redarstvena operacija Oluja. Jubilarna, trideseta. Nema grada ni sela u Hrvatskoj koji se danas na neki način nije prisjetio oslobođenja okupiranih dijelova Hrvatske u svitanje 5. kolovoza 1995.
Dobro, ima. Neki nisu slavili oslobođenje Knina. Neki imaju ‘drukčiju perspektivu’.
Kako vjerujem da ništa u životu nije slučajno, tako vjerujem da se nije slučajno dogodio ni duhovni preporod naroda prije mjesec dana na zagrebačkom Hipodromu pred pola milijuna ljudi.
Nekima je taj koncert jako loše ‘sjeo’. No i meni, kao i Thompsonu, nekad dođe „da ih pitam je l’ to i vaša domovina?“.
Politika SDSS-a
Politika SDSS-a nije počela jučer.
„Želimo učestvovati i pobijediti na izborima, na lokalnom nivou, u svim srpskim sredinama, na državnom nivou, u srpskoj zajednici kao cjelini. Pobjedom na izborima moći ćemo ostvariti političke ciljeve za koje se zalažemo i realizovati dio svog političkog programa“, piše na njihovoj stranici.
Koji su to politički ciljevi SDSS-a koji je sjedio na vrhu hrvatske vlasti desetljećima, sve do prošle godine kada je njihov odlazak iz Vlade uvjetovao Domovinski pokret? SDSS se sam pohvalio dosadašnjim rezultatima na svojoj stranici:
– Dvadeset godina kontinuiranog rada u Hrvatskom saboru
– Tri saborska mandata
– Pozicija potpredsjednice Vlade RH
– Državni tajnici u dva ministarstva
– Visoke pozicije u tijelima Vlade
– Preko 10000 članica i članova u evidenciji
– 211 vijećnika u predstavničkim tijelima (22 županijskih, 25 gradskih, 166 općinskih)
– 44 predstavnika u izvršnim tijelima (14 načelnika općina, 12 zamjenika načelnika, 8 zamjenika gradonačelnika, 10 zamjenika župana)
I tako dalje, i tako dalje…
Ima još „djevojčica iz kolone“
Možda bi bilo dobro podsjetiti Anju Šimpragu koja je ’95. napustila Knin i vratila se u taj grad četiri godine kasnije, da u Hrvatskoj ima još nebrojeno puno „djevojčica iz kolone“. Osobito one vukovarske. Za čije sudbine još nitko nije odgovarao.
Mnoge od njih otišle su iz svojih kuća još ’91. i ’92. Godinama prije nego je Anja napustila Knin. Mnoge od njih nabijane su na kolac još kao bebe. Silovane. Mučene. Mnoge su ubijene na kućnom pragu bombama velikosrpskih agresora. I nisu se nikada vratile svojim kućama.
Te „djevojčice iz kolone“ nisu imale priliku postati saborske zastupnice. Štoviše, nisu imale priliku ni živjeti. Samo zato jer su bile hrvatske nacionalnosti.
Pupovac mora ustrajati u svojoj retorici, jer mi to plaćamo
I retoričko pitanje na kraju, jer bojim se da već trideset godina naslućujem(o) odgovor: hoće li ikada Milorad Pupovac i njegovi bliski suradnici iz SDSS-a preko svojih usta prevaliti rečenicu da je Hrvatska vodila oslobodilački rat protiv velikosrpskih apetita?
Naravno da neće.
Pupovac mora ustrajati u svojoj retorici, jer mi to plaćamo. Treba opravdati milijunske iznose kojima javno, u svojem glasilu i šire, blati državu u kojoj živi. Onu od koje živi. Onu koja mu je desetljećima široke ruke puštala da kroji politike hrvatskom narodu.
