Broš na Ivinoj sljedbenici
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 24 Kolovoz 2025 18:07
U danima kad se nije moglo pojaviti neko drugačije mišljenje u novinama ili kakvom drugom mediju, u danima kad smo ketmanski rječnik koristili u javnosti i pazili da ne uporabimo kakvu „ustašku“ riječ, poput zrakoplova, časnika, tijeka i slične, postojali smo kao oprezni, skroviti i živjeli u inverziji.
Čitajući sv. Augustina vjerovali smo da ima pravo: ne će Bog dopustiti Sotoni da čini s čovjekom što ga je volja, ta onda bi nas u trenu nestalo iz svijeta. Govorili smo: može kako hoće, ali ne dokle hoće, iako je inteligentan i dobro pripremljen za distribuciju laži kao osnove svoga gnijezda, udobnoga ležišta na dnu mrklina zemaljskih prapočetaka, poganske ostrašćenosti i praizvora svih new agea, starih i novih.
Tada su demonsko sigurni drugovi i drugarice smiono vladali našim fizičkim danima kroz najsigurniji sistem: strah. „Odgajali“ su nas kroz apologetske lekcije na radio-emisijama za djecu, pitajući i brinući za nas: „Zašto tako?“ i sličnim. Bijeda auktora u tim pseudopedagoškim tvorbama bila je kao i njihovoga poganoga boga nerealiziranoga stvoritelja, ali znali su biti brbljivi i govorljivi, o itekako! To su školovani kumrovečki đaci oba spola, ali su se neki kasnije tako vješto odjenuli i mimikrirali u nove demokratske stranke, da su ostali na vlasti i dan danas. Odmah nakon kobne 2000. opet se pojavljuju da bi se penjali po lojtrama sve do vrhova vlasti, sve do onih legija koje su vječno uporabljive, za svaki režim i svaki trenutak oboružani i okićeni novim rječnikom. Oni su moralni arbitri, dapače!
Ali što je previše, previše je. Ne možemo otvoriti neki portal, neke vijesti državne ili privatne, a da se ne pojavi drugarica poznata po broševima! Imala ih je svakojakih: velikih, šarenih, kristalno blještavih, uvijek novih, na prsima, lijevo, desno. Po propasti njene kumrovečke agende, pridružila se drugarskom pljucanju po Tuđmanu, to je bila prva ljestvica na lojtri.J.K.N1 snimka zaslona Potom se drugovalo s nekim bajićima i ostalim važnim ličnostima, pa se potom upisala u onu stranku koja je davnih dana bila, za broševima okićenu drugaricu, stranka opasnih namjera.
Đavlova sinteza obično je inverzija i kontroverzija svih vrijednosti u dubokom bunaru podlosti i prijetvornosti. Ima čovjek u sebi još puno toga od altamirskoga doba, a osobito smisla za preživljavanje, po potrebi i sačekuša iz zasjede protiv protivničkoga plemena. Tako okićena moralnim vrlinama drugarica s broševima nađe jednoga Ivu pa kud Ivo tud i ona. A visoki Ivo na visoku brdu. Sve za dobar filmski sinopsis: Ivo ima neke svoje besramne namjere o kojima zna ili ne zna drugarica brošarica? Najvjernija sljedbenica? Pitanje je sad.
U svemu se tijeku toga sparivanja trule crvene kristalno zvjezdaste kićenosti drugarice kumrovačke đakinje, i novih hrvatskih identitetskih vrenja u opasnoj stranci, pojavi i onaj trenutak kada se mora reći: ubijte ili zatvorite te hrvatske generale i branitelje! Prokažite ih! Diže glavu Stara zmija, a kvarljivi i materijalističkom histerijom pohlepe opijeni Ivo i njegova sljedbenica klikću! Treba ih prokazati, oni su ratni zločinci!
Drugarica savjesno i srčano juri po velikom brdu i mnogim velikim brdima, tresu se broševi na junačkim kumrovečkim grudima i konačno odahne kad se najvećega neprijatelja uhitilo. Neka Ante grize tamnicu u dalekom Haagu, neka se brižna brošarica konačno riješila onih koji su spriječili ostanak bratstva i jedinstva.
Bezbožna komunistička etika vrije u drugarici koju izjeda, silom prilika, i nazočnost jednoga člana njenoga kabineta: žena obrazovana, žrtva Domovinskoga obrambenoga rata, i to mučenica logora. Kako se riješiti takve osobe, čak imenjakinje! Osobe koja je razotkrila grozne zločine drugaričinih pajdaša, iste gore listova, napisala strašnu knjigu o Apartmanu!, mjestu duboka pakla, podnijela tužbu čak do SAD! Otmjena i skromna J. C., ranjena u duši i tijelu, s malim stančićem u nekoj dalekoj novogradnji na meti je brošarici, a bome i nezaboravnom novinaru Bagi! Van na ulicu s njom! S nesmiljenom oholosti i cinizmom i nevjerojatnom sigurnosti glasa duboke države, razgovara drugarica u TV emisiji s osamljenim i na ulicu izbačenim dostojanstvom jedne mučenice. (Emisija se može još uvijek naći: Otvoreno 24.1.2007., Jadranka protiv Jadranke).
I tako redom i tako do danas. Sada drugarica brošarica rjeđe nosi broševe kao znak otmjenosti, mimikrija joj sve manje treba:vojni mimohod25 x ona je postala nakon svih izrečenih i neizrečenih (jer ne znamo) podlosti arbitar morala, mjerilo etičnosti, zaštitnica manjina, ugroženih žena, povorke ponosa, kritičarka našega nogometa i Vatrenih, osobito njihovoga izbornika Hrvata Dalića; opominje i blati branitelje, pozdrav ZDS, Thompsona i tako redom. Svaki portal donosi njeno mišljenje o nekom problemu države ili svijeta, prati ju kako se odmara, kako se bakrene boje vraća s mora i tome slično. Svu bijedu njenih pedesetak fraza prenose novine, televizije i drugi mediji. Njima ne smeta njeno partizansko pogansko bezumlje, a njoj ne smeta da sjedi među prvima na tribini Vojnoga mimohoda prigodom proslave Oluje. Sva oteščala od važnosti i snage ona se pozdravlja sa svojim istomišljenicima na toj istoj tribini i mirno se praveći luda zaobilazi generala Tihomira Kundida da bi se grlila s… drugim takvim dubokim glasovima mrtve države. Oni se čuju, prepoznaju, to su za obične smrtnike podzvučni i nadzvučni valovi koji se odbijaju od naivnih? ušiju vitalnih europejaca iz prvih redova, a dopiru i bivaju prepoznati od opakih i beskrupuloznih ušesa. Kultivirani užas!
Beščašće ovoga rasporeda na tribinama je lice epohe.
Sjetili smo se ovoga puta samo jedne žrtve – dostojanstvene Jadranke Cigelj koje na toj tribini nema, a pjesma pjeva … što te nema… Ona je zaslužila našu brigu, našu ljubav i poštovanje, jer je žrtvovala baš sve za svoju domovinu. Što je žrtvovala drugarica brošarica?
