Dekonstrukcija u Benkovcu
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 27 Kolovoz 2025 19:06
Subotnja događanja u Benkovcu sublimiraju na stvarnoj i simboličnoj razini toliko društvenih dijagnoza, da uopće ne znam otkud bih krenula. Kulturna invazija, dekonstrukcija mitova, marš kroz institucije, Faktograf, sloboda govora i izražavanja, Calvin Klein, kapitalizam, Nina Obuljen Koržinek, državni proračun, dekonstrukcija rata i Ceca…
samo su neki od lajtmotiva ove predstave režirane za pozornicu u Benkovcu.
Organizatori festivala Nosi se za svoju su pozornicu kulturno političkog i duhovnog preodgoja te kulturne invazije, prvoloptaški izabrali Benkovac. Mogli su dekonstruirati rat i u obližnjoj Škabrnji kad već vole provokaciju, podjele, sukobe i polarizaciju.
Tvrdi ljudi s tvrdog benkovačkog kamena, od 2022. su u kulturnoj ponudi imali ovaj festival, a da je nitko nije pisnuo. Imaju godinama i festival alternativne glazbe kojeg organizira članica Možemo. I sve su to mirno istrpili do ljeta 2025. kad su organizatori Nosi se uzeli za temu onu koja za Benkovac, u najmanju ruku nije primjerena. Iz Benkovca je krenula balvan revolucija, Benkovac je bio očišćen od Hrvata. Na tom je području ubijeno oko 230 ljudi. Jer su Hrvati.
Zadarsko zaleđe, gradić Benkovac i okolna sela naprosto su žudjela da im umjetnici dekonstruiraju sve ‘mitove’ na kojima počiva njihova kultura, vjera i civilizacija te im na kućnom pragu objasne da su previše zatucani, tvrdi, kockoglavi, krezubi…I ne kuže umjetnost.
Koliko je proteklih i ove godine bilo posjetitelja i koliko je ulaznica prodano nije niti bitno jer uvijek postoji javni novac. Za dekonstruiranje države.
Pod pokroviteljstvom HDZ-a
Grad Benkovac i njegov HDZ-ovski gradonačelnik, te HDZ-ova ministrica kulture bili su pokrovitelji festivala sve dok gradonačelnik nije ove godine načuo da će njegovo pokroviteljstvo biti na izdanju festivala Nosi se posvećenog ratu, ratovima, ratovima 90-ih… Da će Frljićeva ogavna umjetnost biti pod pokroviteljstvom Grada, da će na ‘diskurzivnom releju’ (tko ne zna što je to neka pita AI kao što sam i ja) sudjelovati Zadarski notorni političar Marko Vučetić koji mu je pod nosom filozofirao i na ranijim izdanjima festivala…
Da će u gradu koji je bio okupiran do Oluje kulturni palamuditelji žrtvi govoriti o štetnosti rata.
Kao da Benkovčani to nisu iskusili na vlastitoj koži?!
Možda su si rat sami htjeli, jer su primitivni, jer su htjeli državu? Jer su se poveli za ‘nacionalizmima’ i uzrokovali propast Jugoslavije? Jer su jednako krivi za ratove 90-ih kao i višestruko moćniji agresor?
Kome pričati o mirotvorstvu, žrtvi ili agresoru?
Zašto o pogubnosti rata i potrebi za mirom ne govore agresoru? Eno, nedaleko im se svakog ljeta održavaju manifestacije po selima s većinski srpskim stanovništvom na kojima nastupaju oni koji dana danas pozivaju na isto na što su pozivali prije 35 godina. Oni koji su izvršili agresiju i pokrenuli rat.
Njima neka pričaju o mirotvorstvu. Ne žrtvama.
Mogu o pogubnosti rata, kao da su ga sami izabrali, pričati i Ukrajincima.
Prema njihovoj teoriji za rat je potrebno dvoje. Onaj tko se brani, poput Benkovčana, također je kriv za rat. Da se prgave budale nisu branile, Jugoslavija bi još bila živa, a rata bilo ne bi.
Bolju publiku za festival Nosi se mogli bi naći u Perni kod Topuskog gdje će za dva dana nastupati Momo Stanić koji je svojim kulturnim stvaralaštvom hrabrio krajišnike u ‘ratu 90′-ih’. Srpski živalj u Perni sigurno će biti tolerantniji od ovih naših u Ravnim kotarima.
No vratimo se na Benkovac.
Kap koja je prelila čašu
Dakle, Benkovčani s Nosi se nisu imali problema sve do ovogodišnjeg izdanja festivala kojem je tema rat.
Što je dalje bilo mogli ste vidjeti u izdašnim minutažama u udarnim dnevnicima u subotu i medijskoj histeriji koja je uslijedila i ne jenjava.
Javljanje ministrice uživo, javljanje potresene novinarke Melite Vrsaljko uživo, reakcije političara….
Civiliziranje vlaja, koje bi Vlatka Pokos vjerojatno poslala na isto mjesto kao i Hrvate iz BiH na čelu s Dalićem, odvija se, a kako drugačije, uz podršku državnih i lokalnih institucija.
Ministrica u ekstenzivnim javljanjima u subotu navečer govori da je protiv zabrane kulture, a pritom ne spominje da je festival bez problema funkcionirao u Benkovcu od 2022. Dakle nije problem u kulturi, već u smišljenoj provokaciji organizatora festivala.
Nitko ne spominje niti da je suorganizator benkovačka udruga Vlajter ego kojoj je na čelu angažirana članica Možemo.
To je samo kultura, nema veze s politikom? Malo morgen.
Vrsaljko, Faktograf i Nina Obuljen Koržinek
Ne spominju da je kontroverzna, namjerno koristim ovaj isprazan pojam, Melita Vrsaljko koja je isprovocirala neprimjerenu reakciju branitelja, indirektno na platnoj listi iste te ministrice Nine Obuljen Koržinek.
Vrsaljko je novinarka Faktografa i Faktografove filijale Klimatskog portala, sufinanciranih od Ministarstva kulture i medija preko cenzorskog projekta Točno tako.
Što je Faktograf i kakve veze ima s cenzurom, ne moram objašnjavati.
Ipak u tom je kontekstu bitno spomenuti dramatičan zaključak ministrice u subotu navečer da svatko u demokratskom društvu ima pravo na iskazivanje svojih stavova. Imaju li veterani? Imaju li pravo na to oni koje Faktograf godinama ušutkava i ograničava na Facebooku uz blagoslov vladajućih?
Festival Nosi se trebao bi se nakon Benkovca nositi u neka druga lijepa mala mjesta.
Ili da u Perni, Lapcu, Žegaru netko s umjetničke desnice u egzilu organizira festival filmova o mirotvorstvu prikazujući ono malo uradaka o strahotama velikosrpske agresije? Pa da onima tamo koji su podizali balvan revoluciju više nikada ne padne na pamet nešto slično. Na tom festivalu može se pustiti i govor Ivana Šretera o mirotvorstvu kao što se onima u Benkovcu na nos trlja film Mirotvorac o Reihlu Kiru.
Dajte zabranu pristupa na manje od 30 metara Meliti Vrsaljko jer upravo se ona mobitelom unijela u facu onima koji su prosvjedovali zbog teme i sadržaja ovogodišnjeg izdanja festivala umjesto da hrvatski branitelj 30 godina od oslobađanja Benkovca mora paziti gdje hoda po gradu da pritom ne naleti na sveprisutnu Vrsaljko.
Možda da policija usuglasi metode pa istom mjerom krene na one koji već godinama prosvjeduju protiv molitve krunice nerijetko i upadajući među molitelje?
Ugroženost uz marš kroz institucije?!
Možda da razmisle je li licemjerno pričati o ugroženosti uz državnu zaštitu, novac poreznih obveznika i izvoditi program ‘na tajnoj’ lokaciji dok kompletan državni aparat stoji iza njih?
Da možda razmisle o tome kako glupo izgledaju dok se u program nacionalne televizije, poput Melite Vrsaljko, javljaju u Calvin Klein majici dok na spomenutoj ‘tajnoj lokaciji’ nakon ‘braniteljskog desanta’ na festival, BiH umjetnik s ljubljanskom adresom Damir Avdić izvodi svoje pjesme kojima se bori protiv kapitalizma? Pogledajte samo tko su vlasnici CK brenda i gdje se u eksploatacijskim uvjetima proizvode CK majice novinarke Faktografa ili Conversice Sandre Benčić koje sam ranije opjevala…
Postoji li lijevi radikalizam?!
Mogu li analitičari koji su se javili kako bi osudili ”braniteljski desant na kulturu”, napokon vidjeti da uz desni radikalizam kojeg su im puna usta, postoji i onaj lijevi?
I da je jedina razlika u tome što je jedan demoniziran i stjeran u zapećke društvenih mreža koje cenzuriraju Faktograf i Vlada RH, a lijevi uspješno izvodi marš kroz institucije i proračun te je tretiran je kao mainstream?
Što se tiče reakcije branitelja, fitilj bi trebao biti dulji, kritika konstruktivnija, a o mahanju srednjim prstom u kameru, neću ni govoriti. Predlažem im da sa svojim udrugama raspišu dobar projekt po uzoru na ove iz Nosi se, prikazuju filmove i kazališne predstave posve drugačijeg karaktera i organiziraju poučne panele i dovode aktere koji im neće prodavati muda pod bubrege poput ovih.
Što ćemo s Arkanom i Cecom?
Što se tiče izvođenje glazbenog repertoara udovice Željka Ražnjatovića Arkana od strane kćeri benkovačkog branitelja Nediljka Gende koji je u cijeloj ovoj predstavi medijski najeksponiraniji, priložit ću samo jedan video i podsjetiti da je upravo Arkan u benkovačkom hotelu za vrijeme četničke okupacije toga grada imao svoj štab.
Na drugu godišnjicu balvan revolucije, 1992. bajao je domaćim krajišnicima o ‘united states of Serbia’ i da će, ako treba, ići do Berlina i osloboditi Nijemce. Od ustaša valjda.
Ovi iz Nosi se bi mladoj Gendi za izbor glazbenih numera trebali dati barem neku nagradu za mirotvorstvo.
”Pa što ako pjevam Cecu? Mene je tata učio da volim svoje i poštujem tuđe. Nije nas odgajao da mrzimo druge”, kazala je Emili Genda.
Glazba očito nema granica kao ni permisivni odgoj.
