Kako ubiti biskupa i Isusa?
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 01 Rujan 2025 19:03
Vrlo jednostavno: načrčkaš neku gadljivu pričicu i onda dobiješ novce od ministarstva pa ju realiziraš. Uzmeš glumce koji ponajviše govore neki polutanski bosanski jezik, odabereš prodanu dušu takozvanoga redatelja za taj isti novac koji ćete podijeliti i kreneš po ovoj opustošenoj zemlji.
Dogodio se konačno „Benkovački sindrom“. Bulumenta parazita pod firmom „umjetnika“ bez dana čestitoga rada i poštenoga zarađenog kruha, isisava novce iz raznih državnih izvora, a nama poručuje neka se nosimo, što znači marš napolje iz ove zemlje. Slegli se džabalebaroši jedan gori od drugoga, a najgori među njima ostavlja tužan i gorak okus u ustima i srcu jer je sin čestitoga i značajnoga oca i plemenite majke. Dobri naš prijatelju Davore Arasu, okrećeš li se u grobu? Kamo su nestali naši razgovori u Zagrebu i Zadru, naše nade da se nikada ne će ponoviti ona nakaza komunizma koja je tebe pravednika strpala u logor, a želio si samo pravdu, jednakost i slobodu za sve ljude pa i za svoj hrvatski narod? Majko Terezo Ganza Aras, pravednice, žališ li svoje dane kad su te komunisti bacili na ulicu s radnoga mjesta na fakultetu, a bila si trudna u šestom mjesecu blaženosti i čekala s ljubavlju i strepnjom ovoga sina? I sve se to zbilo u isti čas: otac Davor u logor, a majka na ulicu – zlo 1974. godine. Doba progona „proljećara“, doba pretrpanih zatvora, bjegova preko granice, prijetnji po stanovima, pretresa, bacanja s radnih mjesta i prvih paleža diljem naše obale.
Pjevali smo u oslobođenoj Hrvatskoj naglas pjesme zbog kojih smo još prije koji mjesec mogli biti utamničeni: Ustani, bane, Marjane, Marjane, Vila Velebita, Rajska Djevo, Još Hrvatska ni propala. I tek smo naučili novu budnicu s izvora rijeke Čikole.
A najviše smo se uzdali u našu djecu, moj Davore Arasu, jer njihova djeca su ubijala diljem netom stvorene države.Davor Aras Sjećam se da si bio za socijalnu pravdu, za građansku ravnopravnost, za dostojanstvenu sekularnost, za prava na osobnu vjersku slobodu, za ravnopravnost žena koje u komunizmu nisu bile u toj poziciji, branio si samim životom i mučeništvom identitet hrvatskoga naroda, bio si ratoboran u pravedničkom gnjevu, čeznuo da se vrate naše dobre stare navade i red u državi. Bio si slobodouman u vrijeme kad je to bilo kažnjivo mučenjima na Golom otoku, Staroj Gradiški, Lepoglavi, Zenici i u srcu Zagreba u Đorđićevoj.
I sada nakon 35 godina postojanja naše nove i slobodne Hrvatske države tvoj sin kaže da sve to nije istina, da je on sada u udruzi (s mrziteljima Hrvatske države) otkrio kako su oni pravi antifašisti, jer desnica, kojoj si srcem pripadao, ima „odsustvo identiteta“!!!, da je „ratoborna, isključiva, konzervativna“, a da su oni „slobodoumni antifašisti“!!! On kaže da su ti njegovi s tako intelektualnim imenom „Nosi se“ koji tebe i mene tjeraju iz domovine, da su oni za „socijalnu pravdu, građansku ravnopravnost, sekularnost, feminizam, antifašizam“!!! Sve u inverziji i naopako, kao iz đavoljih usta laži komunističke. On tebi tvrdi da su sve te vrijednosti „stajale u temeljima prošlog sistema“!!! i da je „modernistički aspekt“ u Jugoslaviji ovako cvao, dok si ti ležao na robiji, a on se balavac nije osvijestio.
I jasno je nama da su neki u toj bratiji, putujućoj gomilici nekreativnih neznalica i laprdanata, odavno rekli i časti i mozgu zbogom, sve za pare, jasno je da su to frljićevski prljavi igrači koji sijeku glave nasred pozornice nepoćudnima, među njima i časnom biskupu Mili Bogoviću čija se lubanja kotrljala zagrebačkim „stejđom“ a jadni Isus bio ponižen kao nigdje i nikada. (Onda smo Frljića pozivali neka to radi s Alahom!)
O tim se arhiperverzijama i bolesnim šizofrenim bljuvotinama pisalo i još se piše, ali ostaje tragična jedna druga činjenica: da se među tima nalazi i sin tvoj, Davore Arasu!Slobodna Dalmacija Benkovac I ne sudjeluje on samo u gadljivosti i bolesnoj brutalnosti frljićevskoj, oni, ti novi antifašisti, pajdaši tvoga sina, hoće poniziti branitelje koji su se borili poput tebe i bili u logorima poput tebe, hoće dokazati još balavi i neznalice što je bilo, pa vidjevši milijunske mase koje slijede tvoje stope pjevajući Thompsonove pjesme, koje su razjarile i tvoga sina, sikće on kao one blebetuše i neostvarene nekreativne žene čije slike pljucaju po naslovnicama: „Thompson je pohlepan i narcisoidan“.
Koliko je bijedan intelektualni uradak ove grupe putujućih „Nosi se“ možemovaca, svjedoče sinovljeve riječi da su „Možemo spas za državu“. Mislimo da bi se otac Davor Aras zgadio nad mnogim aspektima ideologije i prakse istih možemovaca, jer sve za što je izgarao u životu, suprotno je kao voda vatri, suprotno otrovu njihove dogme.
O onoj naravi sina Arasa kojom se iskazuje sva duhovna prostota kojoj nema premca, a objavljena je na njegovom Facebooku, ne ćemo govoriti.
Ne, drugovi i drugarice, ne ćete nam prodavati otrov zla, bijedu bez mašte, ljigave scene i polulaži o Domovinskom ratu, a sve pod firmom svoje „umjetnosti“! Pokrenut ćemo peticiju kojom bismo zahtijevali da država i njene institucije ne plaćaju ni jedno neradničko „umjetničko“ udruženje ma kakav program imalo! Tim više što gospođa ministarka kaže da oni ne gledaju sadržaj onoga što plaćaju!!!kolazBenkovac Ovih nekoliko stotina nevladinih udruga gutaju milijune eura za nerad, podlo razaranje mira i ponižavanje većinskoga stanovništva ove države. Tko je od njih ikada radio pošten i čestit posao u životu? Ukinuti vam dohodarinu za perverzije bolesne mašte, za oblačenja u transvestite, valjanje po ulicama, prostačenje na scenama pred djecom, ukinuti dohodarinu koju plaćamo mi koji smo radili dugih 40 godina, to je jedini način da vas se riješimo. Radite svoje predstave, za svoje novce i za publiku koja će to platiti. To je sloboda i sekularnost.
Dogodio se konačno „Benkovački sindrom“. Naši branitelji stali na put luftbremzerima i švarcšpilerima, a oni u čudu ovoga puta otvorili ralje i ne mogu vjerovati: kako to da se netko usudi odupirati njihovom nasilju? Tko su ti branitelji? Tko su ti podupiratelji zabrane ovakvih predstava (koje ne spadaju ni u kakvu umjetnost)? Histerično iznenađeni stali praviti od sebe žrtvu: imamo pravo, nitko nam ne može uzeti pravo da radimo i govorimo što želimo! Nose parole „Pobacit ćemo dijete i državu!“
E, ne ćete! Nisu svi sinovi izdali očeve!
