‘Duhovna djeca’ Alfreda Kinseyja i seksualni preodgoj u režiji Možemo
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 22 Rujan 2025 19:04
Jovanovićev seksualni preodgoj bio je utemeljen na radu pedofila Alfreda Kinseyja. Iz njega su bili u potpunosti isključeni pojmovi ljubavi i roditeljstva. A jedan od materijala koji je služio za izradu kurikuluma bila je i knjiga stipendista Kiseyevog instituta, seksologa Aleksandra Štuholfera ”pornografija poboljšava spolni život”.
2012. godine SDP-ov ministar obrazovanja Željko Jovanović pokušao je progurati seksualni preodgoj kao jedan od modula zdravstvenog odgoja. Nije uspio. Ali idejni začetnici našli su način učiniti to preko jedinica lokalne samouprave, i to u obliku izvannastavne aktivnosti. Zakon im to omogućuje, a Agencija za odgoj i obrazovanje i resorno ministarstvo od svega mogu ”oprati ruke”.
Seksualnog preodgoja najprije se dosjetio SDP koji ga je prošle godine uveo u Rijeci, a misiju je nastavio Možemo u Zagrebu.
I nije riječ o seksualnoj edukaciji gdje bi djeca mogla usvojiti neka temeljna znanja o ljudskoj seksualnosti, a koja su primjerena njihovoj dobi. Naprotiv, radi se o seksualnoj indoktrinaciji nečijim subjektivnim, u ovom slučaju nihilističkim pogledom na ljudsku spolnost. Krug ljudi koji sustavno radi na programu seksualnog preodgoja u Hrvatskoj dolazi iz iste škole. Riječ je o kombinaciji feminističkih LGBT udruga i transseksualnog lobija s filozofskog fakulteta u Zagrebu.
U njihovim ”edukativnim” materijalima ili predavanjima propagira se ekstremno liberalan pristup ljudskoj seksualnosti koji svoje temelje gradi na učenju pedofila Alfreda Kinseyja, koji je začetnik i rodne teorije, nezaobilazne teme ovog ideološkog nasilja zapakiranog u brigu o zdravlju.
Pedofilski temelji seksualnog preodgoja u Hrvatskoj
”Djeca su seksualna bića od rođenja”, fraza je koju je izrekao pedofil i otac moderne seksologije Alfred Kinsey. Kinsey nije pri tome mislio kako je seksualnost čovjeku urođena, dio njegovog identiteta ili kako to Katolička crkva kaže – dar Božji. Kinsey zapravo nije razmišljao o seksualnosti kao takvoj, već o seksualnom užitku. Trudio se dokazati kako ga novorođenče može doživjeti. I to nakon niza eksperimenata nad bebama koje je zajedno s drugim pedofilima dirao po genitalijama kako bi osjetio proces njihovog seksualnog uzbuđenja.
U svojoj knjizi objavio je tablicu u kojoj se navodi kako je, primjerice, dječak od četiri godine doživio 26 orgazama unutar 24 sata. Kao dokaz za ”orgazme” Kinsey navodi da dijete plače, vrišti, doživljava konvulzije, odguruje zlostavljača, ponekad pada i u nesvijest.
Ovaj pedofil, arhitekt kulture smrti ”duhovni je otac” lijevo-liberalnih psihologa i seksologa. Stipendist njegovog instituta bio je hrvatski seksolog Aleksandar Štuholfer koji se otvoreno zalagao za smanjenje dobne granice pristanka na spolni odnos i s njim izjednačene bludne radnje. On je svoja znanja prenio i na Tanju Jurin, kliničku psihologinju i seksualnu terapeutkinju koja je u Tomaševićevom timu za seksualni preodgoj u zagrebačkim osnovnim školama.
Jurin ističe da čovjekov seksualni razvoj počinje od prenatalne dobi. Osim što je dio ”transseksualnog” lobija na filozofskom fakultetu u Zagrebu poznata je i po tome što drži predavanja i u vrtićima, gdje govori kako čovjekovu seksualnost treba ”osloboditi” rodnih stereotipa nametnih od Katoličke crkve.
Smatra da djecu treba naučiti da uživaju u seksu i istjerati iz njih stid i osjećaj krivnje nakon masturbacije i gledanja pornografije. Što se dijete ranije oslobodi tih ”kontroverznih okova” koje Crkva nameće već tisuću godina, to će dijete biti zdravije. Kaže i da pornografija nužno ne izaziva ovisnost. ”Transrodnost” nije mentalni poremećaj nego signal da si se rodio u krivom tijelu koje treba iskasapiti operacijom ”promjene spola”. Za pedofiliju kaže da je neobična seksualnost, a pedofile koji još uvijek nisu fizički nasrnuli na malu djecu ne bi trebalo stigmatizirati. Seksualne fantazije o bebama za nju nisu poremećaj kojega treba liječiti.
Ima li razlike između Štulhofera, Jurin, Možemo i lezbijskih udruga?
”Karte seksalice” koje je lijevo-liberalna udruga Status M izložila na konferenciji za seksualnu edukaciju u zagrebačkim školama na tragu su onoga što se nalazi u učenju Aleksandra Štuholfera, Tanje Jurin, Nataše Jokić Begić ili da odemo na izvor – Alfreda Kinseyja. Nakon što su kartice izazvale burnu reakciju građana, njihovi kreatori su brzinski angažirali svoje medije kako bi poručili da su namijenjene osobama starijima od 18 godina. A što je s ”karticama pitalicama”?
Sadržaj ”kartica seksalica” (i pitalica) nimalo se ne razlikuje od seksualnog zlostavljanja, odnosno edukacije, koju nude Jurin ili Štulhofer. Cilj je isti – što ranije aktivirati dječju seksualnost i raditi na oslobađanju od stida. Uostalom Tanja Jurin zagovara uvođenje seksualne edukacije u vrtiće, a to je daleko ispod razine za koju se Tomislav Tomašević zalaže.
Jovanovićev seksualni preodgoj utemeljen je bio na radu Alfreda Kinseyja
Jovanovićev seksualni preodgoj bio je utemeljen na radu pedofila Alfreda Kinseyja. Iz njega su bili u potpunosti isključeni pojmovi ljubavi i roditeljstva. A jedan od materijala koji je služio za izradu kurikuluma bila je i knjiga stipendista Kiseyevog instituta, seksologa Aleksandra Štuholfera ”pornografija poboljšava spolni život”.
Jovanović nije objasnio roditeljima da pod krinkom zdravstvenog odgoja planira seksualno preodgajati djecu prema znanstvenom modelu jednog pedofila i njegovih sljedbenika. Ali saznalo se i to. Jovanović nije uspio, iako ideja je ostala.
I preko rupe u Zakonu koju Dragan Primorac nije na vrijeme zakrpao, a ni oni iza njega, našla je način svoje realizacije. Primorac je 2006. godine donio Nastavni plan i program koji izvannastavne aktivnosti prepušta u ruke učiteljima i ravnateljima škola. Time je otvoren prostor za uplitanje lokalne politike u kreiranje i stvaranje školskih programa pa čak i prema ideološkom okviru ako im to odgovara.
Prvi koji su zagrizli za tu rupu su SDP-ovci koji su još prije osnutka svoje produžene, radikalnije struje Možemo, u svojim predizbornim programima gurali ideju, opet istog naziva: ”zdravstveni” odgoj, koji će naučiti djecu higijeni i brinuti za njihovo mentalno zdravlje. Prošle godine SDP-ov Filipović uspio je u Rijeci.
Priručnici za seksualni preodgoj u Rijeci vrve od LGBT propagande i promiskuiteta
Priručnike za seksualni preodgoj u Rijeci pisali su ljudi povezani s ekstremno lijevim Forumom za slobodu odgoja i s lezbijskim udrugama LORI i PaRiter. Kakve informacije su plasirali o ljudskoj spolnosti, ne treba previše razmišljati.
U šumi tema oko zdrave hrane, tjelesne aktivnosti i redovitog pranja ruku u kurikulumu riječkog seksualnog preodgoja, za koji je Tomašević kazao da je model kojega slijede, skrivale su se poruke o brisanju rodnih stereotipa, borbe protiv patrijarhata odnosno muškaraca opisanih kao nasilnika koji sabotiraju potpuno ostvarenje žene. Seks bez granica – samo s kondomima, abortus, promjena spola ako se ne osjećaš svoj, dugine obitelji mjesto klasičnih stereotipnih nuklearnih obitelji. Rod je važniji od biološkog spola.
Možeš se roditi u krivom tijelu i onda odstraniti spolne organe koji ti stvaraju nelagodu. Pornografija nije prikazana kao nešto nužno loše, nije navedena među onim što može stvoriti ovisnost. Nešto slično kao ”kartice pitalice” Statusa M za djecu od 7 do 15 godina. Ima li razlike?
Zar i jednima i drugima nije cilj osloboditi dijete od stida koji mu je urođen, upisan u bitak kod stvaranja i stvoriti rascjep spolnog identiteta, zbuniti ga do te mjere da počinje proispitivati – je li se rodio u pogrešnom tijelu? Neki se možda neće pitati, ali neki hoće jer tako je bilo i u drugim zemljama gdje su se uveli slični preodgoji. To govori statistika, nije izmišljeno za potrebe stiha.
Zagreb mora biti progresivniji od Rijeke
No ono što ima Rijeka, ne može imati Zagreb. Zagreb mora biti radikalniji, ”progresivniji”, mora imati eksplicitniji pristup od Rijeke. Lijevo-liberalne udruge LORI, CESI ili Status M već godinama drže svoja predavanja u školama. Njihovi materijali koristili su se kod sastavljanja priručnika za riječku djecu, nema sumnje da će njihove marksističke, feminističke i LGBT dogme pronaći mjesto i u priručnicima za zagrebačku djecu. Na koncu Status M i CESI organizirali su konferenciju na kojoj je predstavljen program zagrebačkog seksualnog preodgoja. Tamo su se našle ”karte seksalice” s pitanjima poput:
”Što bi sve napravio_la da ne osjećaš sram?” „Kako bi opisao_la svoj libido? ”Što te pali, a što ne? „Koliko često razmišljaš o seksu? O čemu konkretno razmišljaš?” ”Stvara li ti bol ikada užitak?
Osim seksalica, navodno namijenjenima za one +18 koje su se prema riječima Možemovaca našle na krivom mjestu u krivo vrijeme, tamo se našla i soft verzija seksalica – ”kartice pitalice” za dob od sedam do petnaest godina, koje bi htjele da dijete počne masturbirati već sa sedam godina (po mogućnosti i ranije) kako bi se što prije oslobodilo srama pričati o seksu.
”Duhovna djeca” Alfreda Kinseyja
Brinu li ova ”duhovna djeca” Alfreda Kinseyja za mentalno zdravlje djece kad ih žele što ranije promiskuitirati? Hoće li djeca ovisna o masturbaciji od najranije dobi uopće moći uspostaviti zdravi odnos s drugim? Hoće li ikada shvatiti što je prava ljubav, što je nesebično davanje drugome ili će biti fokusirano samo na sebe i svoj libido?
Kako su povezani seksualnost i politika?
Verbalni pornografski sadržaj kojega nude Tomaševićeve lezbijske udruge CESI ili Status M ne razlikuju se od onoga što u svojim predavanjima nudi Štulhofer ili Tanja Jurin. Cilj i jednih i drugih nije seksualna edukacija, već potpuna eliminacija stida koji nije društveno uvjetovan kao što kažu ovi rodni ideolozi već je usađen u čovjeka od rođenja, upisan u njegov bitak kao nešto dobro. Seksualno oslobođenje kojega nude ovi pseudopedagozi otvara vrata za promiskuitet i rizično seksualno ponašanje.
Osim Tanje Jurin u Tomaševićevom timu za seksualni preodgoj je i Maja Gabelica Šupljika. Ova žena već desetljećima sjedi u Uredu pravobranitelja za djecu. Kako je moguće? Maja patrijarhat vidi kao jedan od ključnih problema društva. Smatra da nije problem ako dijete odrasta u ”duginim obiteljima”. Aktivno surađuje s LGBT udrugama i prihvaća isključivo njihove pedagoške dogme. Nešto kao Višnja Ljubičić.
I Kristina Mihaljević krivi patrijarhat za tzv. rodno nasilje. I ona je u Tomaševićevom timu. Ili Tihana Barbarić – koji roditelj ne bi htio za svoje dijete imati pedagoginju koja je istovremeno i feministkinja školovana u Centru za ženske studije u društvu Rade Borić, Sandre Benčić i Doroteje Šušak? Eli Pjaca Plavšić, Nikola Švenda… Četrnaest ih je i većinom se slažu oko jedne stvari – zagrebačku djecu treba seksualno preodgojiti!
Katolička crkva kao najveći neprijatelj
Najveća prepreka tom ”seksualnom oslobođenju” je Katolička crkva i vjeronauk. Oni širi stereotipe da postoje samo dva spola odnosno roda ili da se čovjek ne može roditi u krivom tijelu već da pri takvoj spoznaji mora tražiti stručnu pomoć. Problem je i to što Crkva naučava da masturbacija nije zdrava jer je egoističan čin usmjeren na samoga sebe bez odnosa s drugim, lišen istinske ljubavi i smisla. Isto tvrdi i za pornografiju koja masakrira čovjekov pogled na drugoga i svodi ga na objekt. Naučava i da je čovjek biće odnosa i da se u potpunosti može ostvariti samo u odnosu s (D)drugim.
Sve se to kosi s ”duhovnim naukom” pedofila Alfreda Kinsya i njegovih sljedbenika iz Tomaševićevog odgojno-obrazovnog tima. Kosi se i s politikom Željka Jovanovića s početka teksta. On je također isticao da je vjerski odgoj nešto što je u suprotnosti sa spolnim odgojem. Nešto što negativno utječe na ljudsku seksualnost, spolnost i seksualno ponašanje. Zašto je to tvrdio? Kako to da svi akteri koji sudjeluju u sastavljanju programa seksualnog preodgoja u Hrvatskoj razmišljaju jednako?
Kako su seksualnost i politika povezani? Umanjuje li, prema njima, više promiskuiteta fašizaciju društva?
Wilhelm Reich psihoanalitičar i učenik Freuda smatrao je da potiskivanje seksualnih nagona stvara neuroze, ali i poslušnost autoritetima. Seksualno potisnuti ljudi, po njemu, lakše prihvaćaju fašizam i represivne ideologije. Zagovarao je ”seksualnu revoluciju” – slobodniji pristup seksualnosti, posebno za mlade i žene, jer je vidio represiju kao sredstvo društvene kontrole. Vjerovao je da je užitak u seksu prirodan i da njegovo slobodno izražavanje vodi zdravijem i slobodnijem društvu. Drugim riječima, hedonizam oslobađa čovjeka, oslobađa društvo. Je li ova ekipa na istom tragu?
Žele li stvoriti društvo koje će razmišljati kao oni, jesu li djeca i mladi koji će upijati njihov seksualni preodgoj njihovi budući birači na izborima? Jesu li im oni, osim migranata, posljednja šansa da se održe u političkom sustavu, kad se već nisu sposobni ni sa čim drugim iskazati?
