Mladen Pavković: Obranili su Hrvatsku, ali ne i – Zid boli
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 26 Rujan 2025 07:12
U Zagrebu je 26. rujna 1993. podignut jedan od najljepših spomenika iz hrvatskog obrambenog Domovinskog rata - Zid boli, kojeg je Milan Bandić (1955-2021.), bivši gradonačelnik Grada Zagreba, sa svojim suradnicima, među kojima je bio i današnji počasni general HV-a Miodrag Demo dao zakopati u – zemlju.
Demo je bio na čelu ureda branitelja Grada Zagreba i podržavao je Bandića te je o tome tada za medije izjavio da se rušenju Zida boli ne protive braniteljske udruge, (sic!), već – pojedinci!?
Zid boli, gdje su svakodnevno dolazile majke i članovi obitelji poginulih, umrlih i nestalih hrvatskih branitelja, izgradile su majke stradalnika ( jedinstveno u svijetu!). Bio je to dugački zid od crvenih i crnih opeka s ispisanim imenima stradalih od velikosrpskih agresora. Dio Zida činile su i opeke s imenima razrušenih gradova i sela. Zid je iz dana u dan postojao sve duži dosegavši 13.600 opeka.
Ali, Bandić i kompanija, 2005.godine donijeli su odluku da se Zid boli premjesti na zagrebačko groblje Mirogoj. Tamo su ove žalosne opeke, prepune suza – zakopane u zemlju, što je također jedinstveni događaj u svijetu.
Spomenik na Mirogoju, po ideji komunističkog kipara Dušana Džamonje (1928-2009.), nazvali su „Glas hrvatske žrtve – Zid boli“, s opekama ispod zemlje!!!
Takav kulturni zločin ne pamti se u Hrvatskoj, ali ni u Europi.
A Zid boli, za kojeg je uz hrvatske majke, koje je predvodila Kata Šoljić, umnogome zaslužna i Zdenka Farkaš iz Centra Apel, (ali i neke druge predsjednice braniteljskih udruga), trebao bi se i morao vratiti na mjesto gdje je sagrađen.
Kad se uklanjao Zid boli bila sam ministrica pravosuđa Republike Hrvatske – pričala nam je Vesna Škare Ožbolt. Borila sam se da se ne ukloni Zid boli sa Selske ulice. Međutim, snaga interesa bila je jača od snage ostanka jedinog autentičnog spomenika iz Domovinskog rata. Ovo je bio jedini spomenik iz Domovinskog rata koji je nastao spontano, u tuzi i boli, ali i u snazi vjere da će se nestali ipak vratiti. Mjesto ovakvih spomenika nije na groblju među mrtvima, već među živima, kao spomen na najvažnije događaje iz naše povijesti. Međutim, protiv samovolje tadašnjeg gradonačelnika Bandića koji je je imao potporu tadašnjeg premijera Ive Sanadera da makne zid nije se moglo ništa. Kada sam pripremala projekt „Trg pravde“, svi sudovi na jednom mjestu, na bloku Selska-Ilica, namjera mi je bila vratiti Zid boli na lokaciju gdje je i nastao. Projekt se 2005. počeo realizirati, ali sam nakon toga ubrzo smijenjena i sve je ostalo po starom. Ako voljom građana jednog dana opet dođem u priliku promijeniti stvari u Gradu Zagrebu, završit ću započeti posao i postaviti Zid boli na lokaciju na kojoj je nastao- rekla je.
S tim u svezi oglasio se i Damir Borovčak koji smatra da je Zid bol sahranjen u zemlji pravo mjesto izrugivanja hrvatskoj žrtvi. Po njemu, sve su nam novije tradicije i svetinje obrambenog Domovinskog rata zgažene i pogažene, a u tome su pored Milana Bandića „zaslužene“ uloge imali i Stipe Mesić, Zoran Milanović, Ive Škrabalo i niz drugih.
Kad već govorimo o ovoj temi, onda se trebamo i moramo prisjetiti i izjave hrvatskog povjesničara umjetnosti Ive Šimata Banova:
Na izvornoj lokaciji ovaj je spomenik bio autentično mjesto očaja, a kontekstualizirala ga je dodatno i činjenica da je u Selskoj devedesetih bilo sjedište tadašnjih međunarodnih snaga. Postojala su najmanje tri načina da se Zid boli sačuva u Selskoj. Sa Spomenikom žrtava Domovinskog rata – Zidom boli na Mirogoju autentični je zid povezan s tek nekoliko cigli u sarkofagu, i van konteksta je. A to što je Zid boli preseljen na Mirogoj jednako je tome da se, primjerice, Mirogoj preseli na Velebit!
Žalosno je i jadno da su hrvatski branitelji mogli braniti i obraniti Hrvatsku, ali ne i Zid boli.
Dr. Slobodan Lang (1945.-2016.) svojedobno je o ovom veličanstvenom spomeniku uz ostalo izjavio:
Zid boli je bio djelo trajnog poštovanja ubijenih i traganjima za nestalima. On je iskazivao i rušenje i razaranje u Hrvatskoj, a njegova krhkost stalnu odgovornost domoljublja. Uzor mu je bio Zid plača u Jeruzalemu. Bio je trajno a ne sezonsko mjerilo hrvatskoga dostojanstva. Bio je najvredniji hrvatski spomenik, za koji je u cijelosti bila odgovorna država. Kad je naređeno da se pod policijskom zaštitom ukloni Zid boli, to me podsjetilo na rušenje zagrebačke sinagoge u Praškoj godine 1942. – istaknuo je dr. Lang.
I na kraju još samo ovo:
Vjerujemo da se nikada ne će dogoditi da spomenik koji je „sam sebi“ izgradio Milan Bandić, ispred zagrebačke gradske uprave, odnosno odajama gradskih otaca, završi tako kako je završio Zid boli- pod zemljom!
Mladen Pavković,predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91.)
