Tko su hrvatski progonitelji i kojim pravom progone?
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 25 Listopad 2025 19:07
Nije nam jasno zašto oni koji progone hrvatsku misao, hrvatsko rodoljublje, književnike, pjesme, pjevače, političare koji se ne srame svojega hrvatstva, branitelje, povjesničare, novinare, Crkvu i svećenike, vlast, oporbu, ali ne cijelu, samo onu domoljubnu; progone i napadaju jednom riječi sve što ima atribut hrvatski, zašto ne napuste Hrvatsku?
Ako je ona posve loša kao država, ne valja ništa što u njoj postoji, treba ju napustiti i otići u sretne zemlje koje jedva čekaju ove kritičare i podle krtice da se tamo proslave svojim golemim talentima. Oni kažu da imaju državljanstvo, neki čak dva, ali očito nemaju Domovinu za koju smo spremni umrijeti, koju mi zazivamo i čuvamo ako nigdje, onda u dubini ojađenoga srca. To njihovo iseljenje u dobre zemlje, jedino je rješenje da ti neprijatelji svega hrvatskoga postanu sretni ljudi, što im od srca želimo.
Zanimljivo je da ti kritičari, napadači na hrvatstvo, većinom ne žive od rada, ponajviše ih živi od aktivizma koji je postao unosno zanimanje. Bog zna bi li ih u tim dobrim zemljama primili i opet za njihov aktivizam, pravednu borbu protiv tamo nekoga pronađenoga fašizma i revizionizma, plaćali za njihov kronični nerad u bilo kakvoj struci i kao neradnike hranili bez pitanja tko su ti paraziti? O tim udrugama – štetočinama gdje prebivaju možemovci i esdepeovci, članovi čudnih malih partijica i čak umjetničkih društvanaca, pisali smo mnogo puta, navodili i mi i drugi, uglavnom tvrdoglavi nemoćnici koji se ne žele predati, razne suspektne podatke, vrlo sumnjive izvore sredstava, zlodjela manja i veća, ali bez uspjeha. Dapače, progonili su nas, izbacili iz ekipe „A“ poželjnih književnika, izbacili iz čitanki, podveli pod ekipu „C“ po diskretnim naputcima ministarstva ministarkinoga, što znači: ovu knjigu, drage naše knjižnice, ne morate kupiti, nije uputno, a nisu se sustezali ni policijski preslušavati neke od nas iz ekipe HNES-a po stanovima (moj slučaj), ili poslati razbijača koji će premlatiti bračni par B. poznatih povjesničara, nastojali su provaliti i u stan Slobodana Novaka itd… i tome slično.
Hajde da pogledamo i anatomski pedantno analiziramo bar jednoga koji se nalazi u društvu tragača za fašistima, a krije se iza mudrih naziva udruga (čak su stigli do pojma Instituta za svoje budalaštine!), kako bi se predstavili kao pismeni ljudi.
Pojedinac kojega ćemo predstaviti već je uspio dovesti u policiju i optužiti časne ljude, kao npr. dr. Zvonimira Šeparovića, jer je ovaj bio na čelu Hrvatskoga nacionalnoga etičkoga sudišta.HNES
Bila je to prva javna osuda više takvih mrzitelja i lažnih svjedoka protiv Hrvatske. HNES je imao pravo izreći svoje mišljenje i donijeti javnosti dokaze zlodjela i štetočinskoga rada ovih podnositelja prijava protiv svoje države čak u inozemstvu, jer živimo u demokratskoj državi koja nema političkih zatvorenika, bar ih do sada nije imala. Nisam više sigurna…
Ponovno predajemo javnosti jednu presudu HNES-a poznatu od 2015. godine i javno objavljenu u knjizi „Etička osuda Tita i njegovih sljedbenika/ Josipović, Mesić, Pusić, Pupovac, Milanović, Lončar, Teršelić, Bildt“, (Hrvatsko nacionalno etičko sudište, Zagreb, 2015., ur. dr. Zvonimir Šeparović).
Vesna Teršelić
Optužno vijeće HNES-a na svojoj sjednici od 14. ožujka 2015. godine podiglo je sljedeću Etičku optužbu protiv Vesne Teršelić, rođene u Ljubljani, Slovenke koja živi u Hrvatskoj, ne nalazi se podatke gdje je odrastala, koje je škole pohađala, nema podataka o njenom obiteljskom stanju; suosnivačica mreže Antiratne kampanje Hrvatske u Zagrebu i njena koordinatorica 1991.-1998. godine, osnivačica je i voditeljica udruge Documenta - centra za suočavanje s prošlošću.
Etički je odgovorna
1. što je još kao voditeljica i koordinatorica Antiratne kampanje u Hrvatskoj za vrijeme Domovinskog rata pristrano i jednostrano prikazivala kršenja ljudskih prava za vrijeme i nakon operacije Oluja 1995. godine;
2. što je ocjenjujući agresivni rat i napad Srbije i Crne Gore na Hrvatsku, javno izjavljivala o podijeljenoj odgovornosti, o navodnoj hrvatskoj odgovornosti za rat, te stalno podsjećala na stvarne i navodne propuste i zločine koje je hrvatska strana učinila za vrijeme Domovinskoga rata;
3. što njena udruga Documenta u službi neojugoslavenskih i zapadnobalkanskih kombinacija, pod snažnim utjecajem britanske politike, iznosi nepouzdane i otvoreno lažne krivotvorene podatke, a njezin „REKOM-Regionalna komisija za utvrđivanje činjenica o žrtvama rata na području bivše Jugoslavije“ uopće ne pokazuje interes za brojne zločine koji su počinjeni nad Hrvatima – od zločina nad hrvatskim civilima po selima pod kontrolom tzv. RS Krajine, do opetovanog granatiranja hrvatskih civilnih ciljeva sa srpskih topničkih položaja u tzv. Krajini, Republici Srpskoj i u samoj Srbiji – nego se bavi zločinima koje su navodno počinili Hrvati;
4. što je nakon objavljenja konačne, oslobađajuće presude hrvatskim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču na Međunarodnom sudu za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji, u intervju na televiziji Al Jazeera Balkans, namjerno netočno izjavila da Hrvatska ne procesuira zločine nakon Operacije Oluja i pozvala je generala Gotovinu da se pokaje;
5. što je u ime Documente oštro reagirala i prosvjedovala zajedno sa Zoranom Pusićem zbog puštanja bivšega generala hrvatske vojske Mirka Norca na uvjetnu slobodu, nakon odsluženja više od dvije trećine 15-godišnje zatvorske kazne, izjavljujući kako je „upravo izostanak Norčeva pokajanja i žaljenja zbog zločina dovoljan razlog da ga se ne pusti na slobodu“;
6. što je zajedno sa Zoranom Pusićem uputila Haškom sudu zahtjev da im Haški sud na zatvaranju prepusti cjelokupnu dokumentaciju, kako bi idućih 50 godina mogli proganjati političke neistomišljenike;
7. što je drsko organizirala 2014. godine okrugli stol pod okriljem Europskog doma u VUKOVARU, na kojem su jednostrano i pristrano prikazane civilne žrtve u Domovinskom ratu, pa je tako, između ostalog, Bojan Glavašević izrekao krajnje nategnutu tezu o hrvatskim braniteljima koji boluju „od tko zna kakvih bolesti, a imaju sva prava, dok se na srpskoj strani to ne primjećuje“;
8. što u tzv. Istraživanjima Documente uporno izjednačava agresora i žrtvu i iznosi netočan podatak o više od 600 ubijenih srpskih civila u Oluji, ne spominjući više od 8000 ubijenih civila hrvatskoga pučanstva;
9. što je zajedno sa svojom Documentom, Srpskim narodnim vijećem Pupovca, Građanskim oborom za ljudska prava Zorana Pusića i Savezom antifašističkih boraca Ivana Fumića, utemeljila Antifašističku ligu Republike Hrvatske, ustrajno štiteći titoističke vrijednosti u Hrvatskoj, sotoniziranjem hrvatske borbe za samostalnost i njegovanjem mita o genocidnosti Hrvata;
10. što je nedavno izjavila da treba ukinuti naziv Domovinski rat, jer da taj naziv iritira Srbe, a da umjesto Domovinskoga rata, treba govoriti o ratu u Hrvatskoj;
11. što je 2015. za svoj nebulozni projekt pod naslovom: „Izgradnja kapaciteta ukrajinskih OCD-a za istraživačko dokumentacijski rad na teškim kršenjima ljudskih prava“ primila od ministrice Vesne Pusić četvrt milijuna kuna;
12. što je nazivala ATJ Lučko „mafijaškom organizacijom“ i kumovala dizanju optužnice protiv generala Željka Sačića , koja je ipak brzo povučena;
13. što se u vrijeme, kada je narod slavio pobjedu prve predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović na izborima, jedina usudila na prvi službeni napad u otvorenom pismu, jer da je predsjednica Kolinda na svečanosti inauguracije pozvala zločince, a ne ravnateljicu Centra Jasenovac i da nije spomenula antifašizam;
14. što je nadležnim u UN-u slala izvještaje s potpuno iskrivljenom istinom o zbivanjima u Hrvatskoj, pri čemu je često stavljala akcent na kako je ona isticala, „lijenost DORH-a po pitanju rješavanja ratnog zločina“, kao i činjenicu da se pripadnici srpske nacionalne manjine procesuiraju puno brže i u puno većem broju od Hrvata, što ne odgovara istini; osim toga dovela je do toga da je do New Yorka stigla notorna laž kako UN traži uvođenje ćirilice u Vukovaru, sve to u ime svoje Documente;
15. u jednom izvještaju poslanom u UN-u, Teršelić i Zoran Pusić dovode u pitanje rad Haaškoga suda za bivšu Jugoslaviju i na zlonamjeran način uspoređuju generale Gotovinu i Markača sa četničkim vojvodom Vojislavom Šešeljom.
Stoga se
Vesna Teršelić optužuje za povredu hrvatskih nacionalnih interesa i proglašava nepoželjnom osobom u RH (personae non gratae).
Nakon toga slijedi jedno vrlo opširno Obrazloženje u kojem se objašnjavaju pojedinosti i značenje njezine djelatnosti te navode suučesnici iste Teršelićke u počinjenim raznim zločinima, svi zajedno ispunjeni silnom mržnjom protiv Hrvatske.
Do ironije dovodi i činjenica da je bivši predsjednik Josipović odlikovao Teršelićku visokim državnim odlikovanjem Poveljom Republike Hrvatske, tvrdeći da je ona savjest društva!!!
Svi dokumenti upućeni su imenovanoj Vesni Teršelić, Veleposlanstvu Republike Slovenije u Hrvatskoj i Ministarstvu vanjskih poslova i europskih integracija RH. Također je HNES poručio da će Teršelićka biti pravodobno obaviještena o javnoj raspravi kojoj može nazočiti osobno ili preko pravnoga zastupnika ili može izraziti kajanje i tražiti oprost….itd.
Dakle, sve taksativno, pravničkim riječima suhoparno i jasno. To, zašto se njezina djelatnost svodi na izdajničke i parazitske životne oblike, nismo istraživali. Rezultat je bio poziv dr. Zvonimiru Šeparoviću u policijsku postaju na Trešnjevci gdje V. S. stanuje pa je on odgovarao kao krivac za navođenje njezinih nedjela.
Više o svemu naći ćete u spomenutoj knjizi.
A mene je jedna umjetnička zbirka uvijek jako podsjećala na ovakve tipove: uđite u Gliptoteku u zbirku skulpture Vanje Radauša!Panopticum Croaticum Panopticum Croaticum: krvnik, prostitutke, sudac, kradljivac, lažljivac… strašne ekspresionističke prikaze u šarenim haljinama svojih podlih djelatnosti, sablasno izobličeni likovi koji žive od zla, laži i okrutnosti. Tu su i alegorijski likovi posvećeni našim velikim žrtvama: Eugenu Kvaterniku, Kranjčeviću, Matošu, Lisinskom, Karasu, Cesarcu.
Neizostavno sam sa svojim učenicima pohodila ovu zbirku iz koje progovaraju na krležijanski način Petrice Kerempuha i matoševskim artističkim krikom o nedostatku štrikova, tuga i jad naše stare Hrvatske, njezin portret izranja iz blatne panonske ravnice i prelazeći moćne planine silazi sve do modroga mora.
Još prije pet stotina i pedeset godina napisao je vrlo suvremenu pjesmu Ivan Česmički gledajući ovakve izdajnike i moleći jedinoga pravednoga sudca: „Svemogući Bože, koji nebo i zvijezda krijes / pod vječnom držiš vlašću / oči svoje moćne obrni na zemlju bijednu ovu…“
Nevenka Nekić, članica
Etičkog optužnog vijeća HNES-a/hkv.hr
