Šarić: Nema istraživanja o Jasenovcu, sve se zna! Uđeš li u arhiv, ideš u zatvor!
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 31 Listopad 2025 12:05
Dvije su riječi za mene obilježile skup u organizaciji stranke DOMiNO u Hrvatskom saboru na temu Jasenovca. Prva je „skandalozno“, a druga „zatvor“. Prvu su više koristili političari, posebno sljedbenici zločinačkog partizanskog pokreta – SDP – bivši Savez komunista Hrvatske, čiji je SDP ne samo pravni već i ideološki sljednik, te Možemo, ona stranka okrenuta zelenoj budućnosti koja svoju „oluju“ obilježava 8. svibnja paleći Trnjanske kresove, a bavi se i brisanjem ulica ustaških dužnosnika koji to nikada nisu bili.
Drugu riječ koristili su bogovi jugoslavenske istoriografije u Hrvatskoj i naš omiljeni stup demokracije – mediji. Poruka je jasna, i od jednih i od drugih. Prvo, dijaloga nema. O Jasenovcu se sve zna. Znanstveni pristup, zar ne? Drugo, pokušaš li postavljati pitanja i odgovore davati putem znanstvene metode, mogao bi i trebao završiti u zatvoru!
Igor Vukić, budući doktor znanosti povijesti, publicist i autor tri knjige o Jasenovcu temeljene na arhivskom gradivu; dr. sc. Nikola Banić s Fakulteta elektrotehnike i računarstva, zajedno s Mladenom Koićem autor „skandalozne“ knjige „Jasenovački popis – Lažne žrtve“ kojom je službeni popis Javne ustanove Spomen-područje (JUSP) Jasenovac ogoljen do kostiju i prokazan kao krivotvorina; te istraživač i publicist Pero Šola, održali su predavanja na temu „Znanstveni pristup istraživanju žrtava Jasenovca“. Prema sudu Indexovog novinara Željka Porobije, „ove ustašofilske budaletine“ trebale bi biti u zatvoru.
Zbog otimanja žrtava Auschwitza od strane JUSP Jasenovac, Banića u zatvor!
Ranije je i Klasić u gostovanju u jednom od brojnih medija koje zanimaju njegove mudrosti insinuirao da bi i nama trebao zakon kao u Njemačkoj ili Austriji, prema kojem se za negiranje Holokausta može završiti u zatvoru. Problem je samo što se u slučaju Jasenovca ne negira Holokaust, pa niti zločini, već njegovi razmjeri koji ne odgovaraju stvarnosti, odnosno arhivskom gradivu i zdravoj logici. K tome je i notorna činjenica da radni logor u NDH nije ni izbliza bio ništa slično Auschwitzu.
Upravo je povlačenje paralele s Auschwitzom jedna od najgnjusnijih podvala raznih klasićevaca kako bi se NDH i Hrvati izjednačili s Trećim Reichom koji je pobio šest milijuna Židova i desetke milijuna drugih u svom ratu za nadolazeće tisućljetno carstvo. Banić je jasno u svom izlaganju pokazao da JUSP Jasenovac uzima žrtve Auschwitza kao žrtve NDH, što je razlog za ostavku čitave postave te institucije. Zanimljivo je kako ta tvrdnja Banića nije potaknula niti jednog novinara na pitanje, a kamoli da napiše članak o tome. JUSP Jasenovac umanjuje i otima žrtve Auschwitza! Nitko iz JUSP Jasenovca ne treba odgovarati, ali bi Banić koji je to dokazao sada trebao ići u zatvor!
NDH nikad nije bila nezavisna niti je bila država, tvrde i Porobija i Klasić, no kada su u pitanju zločini, tada su ustaše bili potpuno nezavisni, jednaki s nacistima, a često čujemo i gori od njih. Potpuno suvereni i slobodni klati od jutra do mraka, s pauzom za ručak. Znanost!
O Jasenovcu se ne usude govoriti znanstvenici i profesori
Trojac koji je govorio u Saboru usudio se ući u arhive i zatražiti od osoblja kutije s arhivskim gradivom o NDH, Jugoslaviji i radnom logoru Jasenovac. Ništa manje niti više od toga. To se danas ne usude brojni povjesničari zaposleni na fakultetima i znanstvenim institucijama jer bi mogli biti obilježeni kao Kain – sa žigom revizionist, filoustaša i negator genocida. Jasenovački mit toliko je snažan da se ukorijenio u sve umove znanstvenika kao dogma. Tamo je ubijeno 83.145 ljudi. Nema preispitivanja. To je polazišna točka za svaki rad. Sve kreće od te brojke, a ona može jedino rasti. Ivo Goldstein bi ju rado navukao na 100.000 i tako zaokružio broj. Zašto? Eto zato, tako je kako je. Znanost!
Naslovi u medijima polazili su i od maliciozne i lažne teze kako su Vukić, Banić i Šola „negirali zločin“. Novinari su svjesno lagali. Ovdje vidimo i kako ne postoji niti minimum intelektualnog poštenja kod novinara, ali i sveučilišnih profesora. Nitko ne negira zločine u Jasenovcu, već razmjere tih zločina.
Dakle, tri su teze „nepoštene inteligencije“ u modernoj Republici Hrvatskoj: “Sve se zna o Jasenovcu“, “Jasenovac jednako Auschwitz” i “Istraživanje Jasenovca jest negiranje zločina“. Vodeći se ovim trima dogmama, bilo kakva historiografska, forenzička i statistička istraživanja moraju se – zabraniti i kazniti, poželjno zatvorom. Zato jer Njemačka i Austrija. Logično.
SDP, Porobiju, Klasića i Goldsteina ne zanima dijalog, oni znaju!
Posebno komična situacija je bila kada su u prostoriju gdje se održavao okrugli stol sa slikama s iskapanja žrtava u Staroj Gradišci stigli članovi Partije. Saborski zastupnici bivšeg Saveza komunista Hrvatske nastupili su kao glasnici istine, a vjerojatno nitko od njih nije ni znao što predstavljaju fotografije koje su dijelili predavačima. Uvjereni u svoju moralnu i intelektualnu nadmoć, potpuno neupućeni u temu, pomislili su kako su šokirali saborske goste i otkrili im nešto što oni u svojim višegodišnjim kopanjima po arhivima već nisu pronašli ili se s time susreli u literaturi. Kakve li bahatosti, ali prije svega krajnje ograničenosti uma pravnih i svakih drugih sljedbenika ideologije koju je Europa izjednačila s nacizmom.
Fotografijama o kojima ne znaju gotovo ništa, nastojali su diskreditirati višegodišnja istraživanja ljudi koji o tim fotografijama znaju gotovo sve.
Misleći kako su poentirali za svoju stranu, SDP-ovci su zapravo samo potvrdili riječi Vukića, Banića i Koića. Slike iskapanja su iz 1946., objasnio je Vukić, kada je pronađeno oko 220 tijela umrlih od bolesti u logoru. Ekshumacija je zaustavljena kada su pronađeni leševi Nijemaca, ustaša i domobrana, a sama iskapanja su vršili zatočenici komunističke vlasti na tom području.
Vukić je izrazio i žaljenje što SDP-ovci nisu ostali na okruglom stolu i debatirali, odnosno opovrgnuli izrečeno. Vjerujem da Vukić to zna, ali treba uvijek naglasiti da SDP ne zanima dijalog. Porobiju ne zanima dijalog, Klasića ne zanima dijalog, Goldsteina ne zanima dijalog. Štoviše, njih ne zanimaju niti znanstvena istraživanja. Sve se zna! Ili ćeš znati, ili ćeš u zatvor!
Zakon o arhivima s osiguranjem kao u zračnoj luci?
Hoće li SDP, Možemo, Mrak, Dalija i ostatak negatora znanstvene istine predložiti neki novi zakon o arhivima ili regulaciji povijesnih istraživanja?
Za ulazak u Državni arhiv, koji mnogi od saborskih zastupnika ne znaju ni locirati u Zagrebu, mogli bismo postaviti kontrole kao u zračnoj luci. Umjesto jednostavnog zahtjeva za pristup gradivu, po svojevrsnu „arhivsku putovnicu“ trebalo bi ići na policiju. SOA bi također mogla vršiti provjere. Filoustašama bi se tako zabranio ulazak u arhiv.
Uostalom, zašto se arhivske kutije koje sadrže podatke o Jasenovcu ne bi uskladištile na nekoj drugoj lokaciji gdje do njih nitko ne bi mogao doći, primjerice, zajedno s nuklearnim otpadom? Ionako se sve zna, kome još trebaju te kutije? One su i opasne! Šteta što ih komunistički režim nije uništio, ali tako to bude kad je u pitanju svaki zločinački režim, on uvijek misli da će vladati vječno i da nitko neće otkopavati i arhive i mrtve.
Uhićenja Vukića, Banića i Šole
Zamislite situaciju u kojoj interventna policija ulazi u arhiv i dugim cijevima viče Vukiću: „Stop, policija, ostavi taj dokument, ne gledaj!“ i potom ga obara na pod i vezuje lisicama, dok forenzičari u bijelim rukavicama oprezno pospremaju arhivsku kutiju i zapečaćuju je trakom s natpisom „OPREZ REVIZIONIZAM“. Na sličan način bio bi uhićen i Šola.
Potom bi druga jedinica upala na FER i uhitila Banića zbog uspoređivanja jasenovačkog popisa s nizom baza podataka iz drugih logora, javno dostupnih podataka o grobljima, leksikonima i online enciklopedijama. Banić bi polagano odložio miš i podigao prste s tipkovnice kao s oružja. Zatim bi i nogom odgurnuo miš od sebe te također završio na podu. U istražnom zatvoru prva mjera bila bi mu oduzeti pristup internetu kako ne bi mogao „negirati zločin“ svojom revizionističkom znanošću.
Istoriografski sud
Osnovati bi mogli i posebno tijelo nalik na Ustavni sud. Bogovi jugoslavenske istoriografije – Hrvoje Klasić, Ivo Goldstein i Tvrtko Jakovina – izlazili bi u crvenim haljama i tumačili jasenovačku dogmu i sve iz razdoblja od 1941. do 1990. godine. Građani bi prijavljivali znanstvene radove i knjige, a njih trojica, bez ijednog kvalitetnog znanstvenog rada o Jasenovcu, donosili sud jesu li oni u skladu s jugoslavenskom istoriografijom. Ako nisu – zatvor.
Goldsteinova pamfletistička knjiga o Jasenovcu jedino je polazište za prosuđivanje Istoriografskog suda. Inače bizantolog, Ivo, od milja zvani „Drobilica“ u javnosti, još u prošlom desetljeću u emisiji Nedjeljom u 2 izgubio je svaki autoritet i kredibilitet izmišljotinom prema kojoj su ustaše neposredno pred pad Berlina od Nijemaca nabavili drobilicu kostiju za jasenovačke žrtve. Kako je moguće da je i dalje relevantan bilo kome? Zamislite to, profesor s fakulteta izmislio je stroj za drobljenje kostiju, tako počinivši profesionalno samoubojstvo. No, izgleda da je Ivo poput mačke, ima devet života. U njegovom slučaju to može biti i 99.
Treba ovdje reći i da je njegov pokojni otac Slavko u modernu hrvatsku historiografiju uveo pojam koji svi sada slušamo – revizionizam. Povjesničar Davor Marijan u preglednom radu „Suvremena hrvatska povijest i nevolje s revizionizmom“ pokazao je kako je taj pojam bio „isključivo u sferi marksizma, što je u slučaju Hrvatske (i Jugoslavije) bila stvarnost od 1945. do 1990. godine“.
‘Moderni um’
Francuski povjesničar Hilaire Belloc (1870.-1953.) tip ljudi poput SDP-ovaca, Indexovih novinara i bogova jugoslavenske istoriografije svrstao bi u kategoriju koju je nazvao „moderni um“, pišući tada u kontekstu napada na Katoličku Crkvu, no taj se termin može primijeniti i na svakodnevni život, a pogotovo ovdje.
„Moderni um“, prema Bellocu, ne propituje već religijski vjeruje i medijima i autoritetima. Primjerice, ako Goldstein kaže da je drobilica postojala, a Index to prenese, onda je ona doista i postojala, a sve što pobija postojanje drobilice izvan službenog akademskog i medijskog prostora a priori se odbacuje. „Moderni um“ odlika je ljevice u Hrvatskoj. Za njih postoji znanost koja zna, te nema potrebe ni za kakvim preispitivanjem toga što se “zna”. Dakle, riječ je o krajnjoj intelektualnoj lijenosti i uopće nedostatku želje za novim saznanjima.
Mogli bismo se poslužiti i onom Sokratovom: „Znam da ništa ne znam“, što je jedna od najpoštenijih rečenica koje i „običan“ čovjek i intelektualac mogu izreći. Vukićevi, Banićevi i Šolini progonitelji pak znaju da o Jasenovcu sve znaju, odnosno da o njemu znaju sve oni koji znaju, a kojima ovi “modernog uma” vjeruju.
Šešelj je ‘poštenija inteligencija’ od naših čuvara jasenovačkog mita!
Onaj koji traži istinu, ne bježi od dijaloga i propitivanja. Onaj kome je stalo do istine ne nastoji propitivanja i reviziju povijesti kriminalizirati, a svoje neistomišljenike diskreditirati etiketama kojima nema mjesta u akademskoj i svakoj drugoj kulturnoj i uljuđenoj zajednici.
Vukić je o Jasenovcu raspravljao i u Srbiji s četničkim vojvodom Vojislavom Šešeljem, koji je i pročitao njegove knjige, dok SDP i pridruženi članovi ne mogu niti sjesti i uopće poslušati protiv čega to strastveno prosvjeduju. Šešelj je „poštenija inteligencija“ od naših čuvara jasenovačkog mita!
Zauzevši stranu „negatora zločina“, sada sam i ja potencijalni robijaš. Imam tri Vukićeve knjige na polici, jedna je i potpisana. Imam knjigu Tomislava Vukovića koja također propituje jasenovački i druge mitove jugoslavenske i Slavkove istoriografije. Knjigu Nikole Banića i Mladena Koića još nemam, a sada mi se nalazi na prvom mjestu za kupiti na predstojećem Interliberu. Istoriografski sud sve te knjige može prihvatiti kao dokaz protiv mene, a ja ću se rado pridružiti Vukiću, Baniću, Šoli, Vukoviću, Blanki Matković, Vlatki Vukelić, Vladimiru Šumanoviću, Stipi Piliću, Stjepanu Razumu, Krešimiru Rotimu i ostalim kriminalcima na Golom otoku.
