Tko će štititi europske kćeri? Ilegalni migranti i silovanja koja su potresla kontinent
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 02 Studeni 2025 19:03
Kada se suoči s viješću da je mlada djevojka silovana ili na drugi način napadnuta, svako zdravo društvo bi se odmah ujedinilo i zahtijevalo pravdu. Država bi, nadamo se, odmah pohitala rješavati bilo kakvu pogrešku koja je dovela do toga. To se rijetko događa kada je počinitelj migrant ili tražitelj azila.
Da nije toliko tužno, bilo bi gotovo smiješno. Prošlog vikenda, Velika Britanija je s užasom promatrala kako Metropolitanska policija pokreće dvodnevnu potjeru za osuđenim seksualnim prijestupnikom i ilegalnim migrantom koji je slučajno pušten iz zatvora, piše u komentaru za The European Conservative Lauren Smith iz Londona.
Kako smo dospjeli ovdje? Hadush Kebatu, 41-godišnji Etiopljanin, ušao je u Veliku Britaniju malim brodom u lipnju ove godine i smješten je u azilantski centar u hotelu Bell u Eppingu, Essex. Samo nekoliko dana nakon dolaska, prišao je 14-godišnjoj djevojčici u školskoj uniformi u centru Eppinga, davao joj seksualno neprimjerene komentare i pokušao je poljubiti. Sljedećeg dana pokušao je poljubiti drugu ženu, prije nego što je ponovno sreo 14-godišnjakinju i seksualno je napao. Uhićen je i optužen.
Kebatu osuđen
Kebatuovo vrijeme u Velikoj Britaniji nije bilo sjajno. Vijest o njegovom zločinu izazvala je masovne prosvjede – prvo u Eppingu, ispred hotela Bell, gdje su bijesni mještani zahtijevali da se migranti maknu, strahujući se za sigurnost žena i djece. Hotel, u kojem se već nalazio jedan seksualni prijestupnik, bio je udaljen samo 10 minuta hoda od srednje škole. Ovi prosvjedi protiv azilanata proširili su se na ostatak Ujedinjenog Kraljevstva, kulminirajući ljetnim demonstracijama.
Dok su se odvijale ove dramatične scene, Kebatuu se sudilo i bio je osuđen. U rujnu je proglašen krivim za dvije točke optužnice za seksualni napad, jednu točku optužnice za pokušaj seksualnog napada, jednu točku optužnice za poticanje djevojke na seksualnu aktivnost i jednu točku optužnice za uznemiravanje bez nasilja. Osuđen je na 12 mjeseci zatvora. Također će biti upisan u registar seksualnih prijestupnika na 10 godina i upozoren je da bi mogao biti deportiran. Prošli tjedan ta se prijetnja trebala ostvariti. Kebatu je pušten iz zatvora HMP Chelmsford i trebao je biti poslan u centar za deportaciju. Ipak, iz nekog razloga – očito “ljudska pogreška” – zatvorski službenik ga je obradio, dao mu otpremninu od 76 funti i poslao ga na slobodu.
Dio mnogo većeg problem
Što je Kebatu učinio sa svojom slobodom? Pa, pokušao se vratiti u zatvor. Dostavljač je rekao da je vidio kako se Kebatu vraća u Chelmsford “četiri ili pet puta” u roku od sat i pol. Izgledao je “vrlo zbunjeno”. Shvativši da zatvor ne želi imati ništa s njim, vlakom je otišao u London, gdje je besciljno lutao okolo, još uvijek odjeven u sivu zatvorsku trenirku. Vlastima u Chelmsfordu trebao je cijeli sat prije nego što su shvatile što se dogodilo – u tom trenutku obavijestili su Metropolitansku policiju, koja je potom izdala hitne obavijesti, tražeći od javnosti da jave ako su vidjeli Kebatua i pozivajući Kebatua da se preda. Nakon dva dana lagane šetnje gradom, policija je uhitila Kebatua u Finsbury Parku.
Premijer Keir Starmer sada je obećao da će Kebatu biti deportiran i da će se provesti istraga o tome zašto je pušten. Ali činjenica ostaje da nikada nije trebao biti u Velikoj Britaniji. Po svim pravilima, ovaj incident trebao bi prisiliti vladu da konačno pokuša zaustaviti priljev ilegalnih migranata u Ujedinjeno Kraljevstvo. Ali svi znamo da se to neće dogoditi. Sve dok ova konkretna priča nije eksplodirala, vlada se činila uglavnom nezainteresiranom za sprječavanje Kebatua i desetaka tisuća migranata poput njega da ilegalno pređu kanal. Iako je napredak to što će se Kebatu sada nadamo se vratiti u Etiopiju, on je samo jedan čovjek – jedan mali dio mnogo većeg problema.
‘Ako silovanje djeteta ne opravdava deportaciju, što onda opravdava?’
Kada se suoči s viješću da je mlada djevojka silovana ili na drugi način napadnuta, svako zdravo društvo bi se odmah ujedinilo i zahtijevalo pravdu. Država bi, nadamo se, odmah pohitala rješavati bilo kakvu pogrešku koja je dovela do toga. To se rijetko događa kada je počinitelj migrant ili tražitelj azila. Prošli tjedan, Irska je podsjetila na ovu tužnu činjenicu, kada se proširila vijest da je 10-godišnju djevojčicu navodno silovao 26-godišnji afrički tražitelj azila kojem je zahtjev za azil odbijen i koji čeka deportaciju. Irci su, kako se i očekivalo, pobjesnili, a sve se pretvorilo u nerede u Dublinu.
Međutim, irska vlada brže je osudila nemire nego navodni čin koji ih je izazvao. Svi se možemo nadati da će počinitelj brzo biti priveden pravdi i, ako se utvrdi krivnja, deportiran. Ali hoće li ovaj užasan slučaj prisiliti irski politički establišment da se u širem smislu suoči s masovnim migracijama? Izgleda kao da su čvrsto zabili glave u pijesak.
Isto se može reći i za Švedsku. Prošle godine, Meya Åberg, tada 16-godišnjakinja, silovana je dok se vraćala kući iz smjene u McDonald’su, gdje je radila. Dok je prolazila kroz tunel, napao ju je Yazied Mohamed, eritrejski izbjeglica. Trebalo je mnogo truda da se Mohamed uopće privede pravdi – kada je Åberg prvi put prijavila napad policiji, oslobođen je zbog nedostatka dokaza. Ali je nakon žalbe na slučaj, osuđen na tri godine zatvora i naređeno mu je da svojoj žrtvi plati 240.000 kruna. Unatoč tome, zločin nije smatran dovoljno teškim da bi Mohamed bio deportiran. Prema Žalbenom sudu za Gornji Norrland, nije bio „izuzetno ozbiljan“, jer Åberg nije bila dovoljno dugo silovana.
Ako silovanje djeteta ne opravdava deportaciju, što onda opravdava? Koliko švedskih djevojčica treba biti napadnuto prije nego što vlasti to smatraju dovoljno ozbiljnim? Da je Mohamed ubio Åberg, bi li tada bio deportiran? To su vrste kompromisa koje su naše pro-migracijske elite spremne učiniti. Nemaju problema s žrtvovanjem žena i djevojčica kako bi izgledale kreposno i tolerantno.
‘Europske kćeri zaslužuju bolje od ovoga’
Još jedan mučan primjer ovog trenda je slučaj Lole Daviet. Godine 2022., 12-godišnju francusku učenicu silovala je i ubila Dahbia Benkired, 27-godišnja Alžirka koja je ilegalno živjela u Francuskoj. Benkired je prošli tjedan osuđena na doživotni zatvor bez mogućnosti uvjetnog otpusta, čime je postala prva žena u Francuskoj koja ju je dobila. Dobro je što prima najstrožu moguću kaznu. Ali, još jednom, uopće nije trebala biti u Francuskoj. Prekoračila je studentsku vizu, nije imala posao niti stalni dom. U vrijeme zločina, bila je pod nalogom za deportaciju. Ubrzo nakon ubojstva, parlamentu je predstavljen Zakon o kontroli imigracije i poboljšanju integracije, s ciljem olakšavanja deportacije stranih kriminalaca. Ali do trenutka kada je to potpisano 2024. godine, zakon je bio lišen mnogih ovlasti pod pritiskom skupina za ljudska prava. Gotovo ništa se neće promijeniti kao rezultat ove tragedije.
Zašto se čini da zapadne vlade toliko malo mare za zaštitu žena i djevojčica? Zašto daju prioritet pravima opasnih pridošlica poput Kebatua, Mohameda i Benkired nad sigurnošću ljudi koji su cijeli život živjeli u tim zemljama? Ženska prava su vrlo popularna kada se fokus stavlja na „razliku u plaćama među spolovima“, provokacije i mikroagresije. Ali čim se razgovor okrene slanju kući stranih seksualnih prijestupnika i zaustavljanju uvoza desetaka tisuća ljudi o kojima apsolutno ništa ne znamo, raspoloženje se odmah pogoršava. Žene odjednom više nisu toliko važne.
Europske kćeri zaslužuju bolje od ovoga. Zaslužuju vlade koje će ih zapravo zaštititi i koje će brinuti o njihovoj sigurnosti. Svijet bi mogao zaboraviti Lolu i Meyu. Zaboravit ćemo onu 10-godišnju djevojčicu u Irskoj ili 14-godišnjakinju u Eppingu. Ali bit ćemo prisiljeni naučiti imena, lica i priče mnogih drugih djevojčica ako naše elite nastave ovim putem.
