Neuspjeh ljevice u fotofinišu godine
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 07 Prosinac 2025 14:53
Marševi protiv fašizma, okrugli stol u Saboru, pokušaj poentiranja u slučaju časne sestre, sve su to događaji kojima je ljevica bezuspješno pokušala, u fotofinišu godine, preokrenuti ovogodišnje društvene trendove koji su išli više na ruku desnici…
U Hrvatskoj se, najviše posredstvom tzv. mainstream medija i njihove histerije, uporno pokušava stvoriti slika velike društvene polarizacije i to još k tome prikazati u krajnje negativnom svjetlu. Ne mislim da smo, posebno u usporedbi s nekim drugim društvima, nešto posebno polarizirani ili razjedinjeni, a još manje da je trenutna situacija u hrvatskom društvu zabrinjavajuća ili opasna. Društvo neke države je po definiciji heterogeno jer su ljudi (građani te države), skloni različitim stvarima, imaju drukčije želje i ambicije, gaje različit sustav vrijednosti…
Jedinstvo (i to ne potpuno) za društvo je karakteristično, osim u vrijeme nekih iznimnih sportskih uspjeha, samo u ratu, uslijed poplava ili potresa, odnosno u razdoblju neke vanjske opasnosti koja prijeti i koja na neko vrijeme stavlja moratorij na unutarnje razlike i trvljenja između društvenih skupina. Budući da takvih vanjskih ugroza u RH, Bogu hvala, zasad nema, a prvenstva u rukometu i nogometu još nisu na rasporedu, borbe društvenih skupina za svoje vrijednosti, ako su u skladu s ustavnim poretkom, nešto su sasvim uobičajeno i poželjno u demokratskom društvu.
Ako uzmemo kao relevantnu onu izlizanu, ali ipak još uvijek najuobičajeniju podjelu društva na ljevicu i desnicu, možemo reći da su dani za nama bili u znaku pokušaja inicijativa ljevice. Marševi protiv fašizma, okrugli stol u Saboru, pokušaj poentiranja u slučaju časne sestre, sve su to događaji kojima je ljevica bezuspješno pokušala, u fotofinišu godine, preokrenuti ovogodišnje društvene trendove koji su išli više na ruku desnici…
Marševi ljevice protiv fašizma nisu uspjeli
Ljevica u hrvatskom društvu već godinama sve one koji im se na bilo koji način ne sviđaju ili s čijim se idejama ne slažu proglašava fašistima. Usudio bih se reći da lakoća lijepljenja negativnih etiketa nikad nije bila veća. Svi oni koji su za život, koji su za poštivanje granica i protiv nekontroliranih migracija, koji smatraju da je brak zajednica žene i muškarca ili oni koji jednostavno slušaju Thompsona, za ljevicu u Hrvatskoj su fašisti.
Dakle i ja i vi koji ovo čitate po toj smo uvrnutoj logici, a što drugo nego fašisti.
U prošlu nedjelju u organizaciji mnoštva lijevih i ekstremno lijevih udruga organizirani su marševi protiv fašizma službenog naziva “Ujedinjeni protiv fašizma” u Zagrebu, Rijeci, Zadru i Puli.
Ono što je u kontekstu društvenih previranja, iz perspektive ljevice, trebala biti prekretnica i nešto što će zaustaviti nadiranje desnice i navodnu “fašizaciju društva”, pretvorilo se u fijasko.
Prvo, ne licitirajući brojkama sa sigurnošću se može ustvrditi da marševi protiv fašizma nisu uspjeli okupiti značajniji, a još manje epohalan broj okupljenih koji se najavljivao. Skupovi koji su se najavljivali kao prekretnice nakon kojih ništa neće biti isto, uz očekivano veliki medijski poguranac, okupili su uglavnom samo “hard core” ljevičare i profesionalne prosvjednike. Usporedbe radi, u Rijeci je istog dana kada se i marširalo održana projekcija filma “260 dana” koja je privukla nekoliko puta više posjetitelja uz neusporedivo lošiji medijski tretman.
Skandalozna obilježja obilježila marševe
Drugo, poslanim porukama, povicima i natpisima na transparentima ljevica je, ako im je namjera bila ojačati svoju potporu i prisutnost u društvu, zabila autogol. Ideje o obnovi Jugoslavije, balkanskoj federaciji bez granica, povici “dolje kapitalizam” i zazivanje komunizma možda mogu homogenizirati okupljenu radikalnu ljevicu, ali teško da će dobaciti izvan svojeg ograničenog kruga. Dobar primjer dogodio se u Rijeci u kojem su upravo takve ekstremističke poruke i simboli bili razlog što im se nije pridružila centristička gradonačelnica Iva Rinčić.
Treće, ako je namjera ljevičarskih skupova bila ukazati na navodni fašizam u društvu i tu temu staviti na dnevni red, to im nije uspjelo. Čak i u mainstream medijima koji su svesrdno podržavali marševe posljednjih dana dominiraju teme i komentari koji se bave skandaloznim obilježjima koja su bila vidljiva u Zagrebu, Rijeci, Zadru i Puli. Jugoslavenske zastave, zvijezde petokrake i natpisi na ćirilici bili su modni detalji prosječnog prosvjednika u nedjelju.
Okrugli stol ljevice: “Ustaštvo nema ‘ali”
Budući da nedjeljni marševi očigledno nisu uspjeli, ljevica i njezini politički predstavnici odlučili su se na “popravni”. Kako bi pokušali još malo jahati na borbi protiv navodnog fašizma u društvu, ali ovoga puta na institucionalan način, u Saboru su, a tko drugi nego Dalija Orešković i Anka Mrak Taritaš, organizirale okrugli stol u Saboru pod nazivom „Ustaštvo nema ‘ali’“.
Vesna Pusić, Hrvoje Klasić i Dražen Lalić, redom zvijezde ekstremno lijeve društvene scene, u svojim su izlaganjima ponovili klasične i višekratno izlizane parole o fašizmu, antifašizmu, ustaštvu.
Ništa novo i zanimljivo.
Odjek okruglog stola nije bio “baš neki” čak ni u medijima izrazito sklonim “antifašistima”.
Za istaknuti je tek da su na ovaj okrugli stol došli i sudjelovali i neki saborski zastupnici s desnog spektra koji su jasno izrazili svoju mišljenje koje je, naravno, bilo u suprotnosti s većinom prisutnih.
Mediji u službi nekontroliranih migracija
Nakon neuspjeha na ulici (marš protiv fašizma) i u institucijama (okrugli stol) ljevica koju se kolokvijalno naziva i “antifa” je neočekivano ovog tjedna dobila priliku isprati gorak okus.
Naime, prema službenom priopćenju policije svjedočenje časne sestre o navodnom islamističkom napadu na nju, koje je prethodno na noge dignulo cijelu Hrvatsku, okarakterizirano je kao lažno. Prema službenoj verziji časna sestra se samoozlijedila te se trenutno nalazi u psihijatrijskoj bolnici.
Lijevi mediji, političari i aktivisti jedva su dočekali ovu vijest iz policije kako bi drvljem i kamenjem krenuli na one koji su prvi izvijestili o verziji priče o islamističkom napadu pri kojoj je stajala i časna sestra.
Vlahović i ostali nisu lagali, nego su samo prenijeli ono što je časna ispričala i policiji. Tu su informaciju imali prije mainstream medija i u tome je njihov “krimen”.
Cilj takvih medija koji zazivaju kazneni progon za one koji su na temelju tada dostupnih informacija i svjedočenja zaključili kako se radi o islamističkom napadu nisu Vlahović ili Pokupec. Njihov cilj je profitirati na ovoj tragičnoj situaciji ne bi li progurali svoj nekritički stav o migracijama i tzv. multikulturalnosti.
Još kada bismo imali vlast koja osluškuje bilo naroda
Na njihovu nesreću, narativ koji gura nekontrolirane migracije ne može “zaraziti” većinu građana Hrvatske koji vide što se događa u našoj zemlji, ali i kakve još pogubnije posljedice nekontroliranih migracija osjećaju stanovnici Njemačke, Švedske, Francuske, Belgije, Austrije…
Rezultati nedavno objavljenog istraživanja u tom segmentu pokazuju rast kritičnosti u odnosu na prošlogodišnje mjerenje: potpuno nezadovoljstvo prisutnošću stranih radnika izražava 20,63 posto građana (lani 16,5 posto), djelomično nezadovoljnih je 42,16 posto, a neutralnih 34,13 posto.
Zadovoljstvo iskazuje tek manjina: djelomično zadovoljnih je 2,78 posto, a potpuno zadovoljnih 0,30 posto.
Zanimljivo, najčešći razlog nezadovoljstva je strah od porasta kriminala, koji navodi 69,8 posto nezadovoljnih ispitanika.
Mi ne mrzimo, mi nismo fašisti, mi samo imamo razum i volimo svoje, ma koliko to nekima bilo teško razumjeti.
Još kada bismo imali vlast koja osluškuje bilo naroda…
