Nova godina, Petrinja i Japanci
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 02 Siječanj 2026 15:07
Hrvatski vremeplov koji se vrti između 925. i 2025. neki bi htjeli zaustaviti na nekim godinama 20. stoljeća. I dok jedni (konačno) u sve većem broju glasno brane temelje postavljene ’91., podsjećajući nas na to da bez temelja nema ni gradnje, drugi uporno vraćaju ’45.
A na pomolu je 2026. godina. Rusiji, Ukrajini i ostatku Europe i svijeta oči su uperene u dronove, projektile, tenkove i milijarde uložene u naoružanje. I mi se “krpamo” koliko znamo i koliko resursi dopuštaju. Barem vraćamo obvezni vojni rok, a time i nadu da će dio mladeži naučiti što znači dizanje u 6, spavanje u 22 sata i odmak od ekrana mobitela. Ako ih već u maloljetničkoj dobi tome nisu poučili oni koji su trebali.
Cifre za doček
Nije greška što pišem novu godinu malim slovom. Zadnjih je godina postalo popularno da se samo 1. siječnja zapisuje kao Nova godina. Pa da ne ispadne, dok je pismeno čestitamo, da nekome želimo (ne daj, Bože!) sretan samo taj dan, ostatak konteksta se tretira malim slovom. (Najbolje je staviti je na početak rečenice, pa…)
Nego, kad smo već kod Nove godine, točnije Silvestrova, neki gradovi u Hrvatskoj izdvajaju vrtoglave cifre za dočeke na trgovima. Pričamo o iznosima daleko iznad nekoliko desetaka tisuća eura. Postaje jasno zašto mnogi mladi u Hrvatskoj žele estradnu karijeru. Dovoljno je par hitova i osigurati nastup za doček – recept da ih više ne zanimaju vijesti koje zvuče kao “Vlada traži načine da mladi lakše dođu do prve nekretnine”.
Svuda nas bombardiraju i informacijama koliko koštaju aranžmani dočeka Nove godine. Iskreno, nikad mi nisu bile jasne te skupocjene noći da bi ponoć dočekao praktički sa strancima u nekom hotelu, uz jednu ili nekoliko bliskih osoba. Ili rezervacija stola koja košta kao mjesečna plaća hrvatske radnice u pogonu za šivanje. No, svatko ima svoje veselje, osobito kad je u pitanju zadovoljavanje vlastitog ega na više razina.
Petrinjski potres i japanska obnova
Očekuje li nas još jedna javna nova godina s jednakom dozom toksičnosti, valjalo bi upitati ponajprije saborske zastupnike koji evidentno imaju žučnih problema, pa ih žele nesebično dijeliti s kolegama i, pred kamerama, sa svekolikom javnošću. Drugi po redu s dozama otrovnih sadržaja su mediji premreženi novcem tih istih “žučnjaka” i poreznih obveznika. Hrvatski mazohizam, pokazali smo više puta, nema granica, pa tako uporno “klikamo” po otrovu kojega sami financiramo, da bi kasnije i sami dobili žučni kamenac.
Kako će izgledati 2026. godina u Hrvatskoj, samo Bog zna, iako se neki postavljaju kao da ispred sebe imaju ‘kristalnu kuglu’.
Oni koji se kunu u prosperitet najranjivijih skupina, kao da uz osmijeh lijepe šamar na obraz. Tako mi je ovih dana zazvučala rečenica da se kompletna obnova petrinjskog područja, pogođenog potresom prije pet godina, planira do kraja 2030.
Ako nakon ovoga netko spomene “primjere dobre prakse”, meni slijedi žučni kamenac. Nije nitko nikada pogledao kako se u rekordnom roku podižu kompletni gradovi nakon, primjerice, tsunamija? Japanci su prije desetak godina “utrošili” samo 11 mjeseci u proces od ruševina do obnove 115 tisuća građevina. No, nemaju Japanci hrvatsku administraciju… Zato neki ljudi u Petrinji još jednu hladnu zimu preživljavaju u kontejnerima.
Privatna nova godina
Što privatno želim u 2026. godini? Kao i u djetinjstvu: da svi ostanemo živi i zdravi i da više ne bude rata. Ali, neka se sve posloži kako Bog da.
Kako bi bilo manje žučnih problema, rasprava, uvreda i toksičnih poruka, svima želim da se u jednoj poštenoj introspekciji susretnu sa samim sobom. Pa, onako ogoljene duše, odvagnu smisleno od besmislenoga u svom životu.
Neka se ne plaše velikih koraka ni promjena. Neka budu hrabri i dosljedni sebi, čak i ako to znači mnoga okrenuta leđa. Jer, barem će moći sebi pogledati u oči. Mirne savjesti. Onako kako je jedino ispravno.
