Hoće li Europa promijeniti kurs?
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 17 Siječanj 2026 14:05
Sve se to odvija u kontekstu normalizacije preventivne intervencije. Takozvani “Demokratski štit” otvara vrata Bruxellesu da djeluje kad god procijeni da je izborni ishod “nepoželjan” ili da predstavlja “sistemski rizik”. Neodređenost tog pojma upravo je njegova najveća opasnost.
Europa ulazi u izbornu godinu opterećenu političkim, institucionalnim i strateškim napetostima. Ne radi se tek o nizu izlazaka na biračka mjesta, nego o otvorenoj borbi za kontrolu nad unutarnjim odnosima moći unutar Europske unije.
U kontekstu rata na istoku, gospodarskog slabljenja, rastućeg nezadovoljstva građana i jačanja centralizacijske agende iz Bruxellesa, svaki nacionalni ili regionalni izbor dobiva značenje koje daleko nadilazi granice države u kojoj se održava.
Stvarna promjena smjera zasad ostaje malo vjerojatna. No zadržavanje postojećih pozicija – sprječavanje učvršćivanja federalističke većine spremne isprazniti nacionalni suverenitet – postalo je minimalni cilj onih koji zagovaraju Europu država, a ne tehnokratsku supersilu.
Iz te perspektive, neke su izborne utakmice očito presudnije od drugih.
Izbori u Mađarskoj
Među svim planiranim izborima, parlamentarni izbori u Mađarskoj, zakazani za 12. travnja, izdvajaju se kao najvažniji događaj godine.
To nije samo zbog simboličke težine Viktora Orbána kao referentne točke europskog suverenističkog bloka, nego i zbog konkretne uloge Mađarske kao brane protiv federalnog zaokreta Europske unije.
Mađarska je trenutačno jedna od glavnih zapreka nastojanjima Bruxellesa da provede reformu Ugovora kojom bi se ukinulo pravo veta u ključnim područjima politika. To pravo veta ostaje posljednja učinkovita kočnica dalekosežnim odlukama – od fiskalne politike do sankcija, proširenja ili prijenosa ovlasti – koje Europska komisija i najveće države članice sve otvorenije guraju naprijed.
Nije slučajno da se, suočene s nemogućnošću nametanja određenih promjena formalnim putem, institucije EU-a sve češće okreću pravnim prečacima, rastegnutim tumačenjima ili “privremenim” mehanizmima koji zaobilaze kontrolu država. Za Bruxelles je Mađarska koja ostaje izvan discipliniranog mainstreama anomalija koju treba ispraviti. Za institucionalnu ravnotežu Europe ona ostaje zaštitni mehanizam.
Vijeće kao političko bojište
Osim Mađarske, i drugi izbori unutar Unije imat će izravan utjecaj na sastav Vijeća Europske unije, stvarnog središta političke moći u Uniji. Svaka nacionalna vlada koja se pomakne prema konzervativnijim ili euroskeptičnijim stajalištima unosi trenje, usporava automatizam konsenzusa i komplicira dinamiku međusobnih pritisaka i ucjena koja je obilježila posljednje godine.
Parlamentarni izbori u Sloveniji (22. ožujka) i Cipru (24. svibnja) važni su u tom smislu. U oba slučaja, jačanje konzervativnih snaga ili stranaka kritičnih prema ubrzanoj integraciji moglo bi ojačati neformalni blok država spremnih barem raspravljati i pružati otpor prioritetima Komisije, umjesto da ih bespogovorno prihvaćaju.
Slična dinamika vrijedi i za zakonodavne izbore u Švedskoj (13. rujna) i Danskoj (očekuju se u jesen). Iako obje zemlje pripadaju sjevernoj jezgri Europe, promjena unutarnje političke ravnoteže mogla bi ublažiti njihovu tradicionalnu usklađenost s intervencionističkijim politikama Bruxellesa.
Njemačka, Španjolska i regionalna fronta
Regionalne izbore u Njemačkoj – u Baden-Württembergu, Porajnju-Falačkoj, Saskoj-Anhaltu, Berlinu i Mecklenburg-Zapadnom Pomorju – ne treba podcjenjivati. Njemačka ostaje politički i gospodarski motor Unije, a svako slabljenje unutarnjeg konsenzusa izravno se odražava na njezinu sposobnost vodstva na europskoj razini. Posebno jačanje konzervativnih ili statusu kritičnih snaga u istočnim saveznim pokrajinama dodatno opterećuje već načetu saveznu vladu.
U Španjolskoj, iako se opći izbori ne očekuju prije 2027., unatoč stalnim krizama socijalističke vlade, regionalni izbori u Aragonu, Kastilji i Leónu te Andaluziji poslužit će kao politički barometar. Ne toliko zbog neposrednog utjecaja u Bruxellesu, koliko zbog njihove sposobnosti da utječu na stabilnost središnje vlasti koja ostaje ključni saveznik Komisije u provođenju njezine ideološke i regulatorne agende. Pedro Sánchez je važan partner Ursuli von der Leyen – i obratno.
Opasnosti Demokratskog štita
Sve se to odvija u kontekstu normalizacije preventivne intervencije. Takozvani “Demokratski štit” otvara vrata Bruxellesu da djeluje kad god procijeni da je izborni ishod “nepoželjan” ili da predstavlja “sistemski rizik”. Neodređenost tog pojma upravo je njegova najveća opasnost.
Rezultat je politička klima “sve ili ništa”, u kojoj izbori prestaju biti normalizirano demokratsko nadmetanje i postaju egzistencijalne bitke. Sva raspoloživa sredstva bit će korištena – i već se koriste: medijski pritisak, sudska instrumentalizacija, financijska uvjetovanja i moralna stigmatizacija političkih protivnika.
