Dok joj je mladost otišla, Hrvatska postaje eldorado za radnu snagu iz Srbije
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 06 Ožujak 2026 18:00
Dok je Hrvatska godinama nijemo ispraćala vlastitu mladost prema Dublinu, Münchenu i Beču, domaće je tržište rada, gotovo preko noći i bez pretjerane pompe, postalo pravi gospodarski eldorado za radnu snagu iz susjedne Srbije
Dok je Hrvatska godinama nijemo ispraćala vlastitu mladost prema Dublinu, Münchenu i Beču, domaće je tržište rada, gotovo preko noći i bez pretjerane pompe, postalo pravi gospodarski eldorado za radnu snagu iz susjedne Srbije. Taj se interes više ne zadržava isključivo na sezonskom radu u ugostiteljstvu ili građevini, već se snažno prelio na najplaćenije i najvitalnije sektore poput informatike i medicine, stvarajući potpuno novu migracijsku sliku u kojoj Hrvatska preuzima ulogu „obećane zemlje“ regije.
Glavni magneti koji danas privlače stručnjake iz Beograda, Niša ili Novog Sada u hrvatske gradove jesu iznimno visoke plaće u odnosu na njihov lokalni standard, ali i neprocjenjiva prednost blizine kuće. Dok hrvatski liječnici i programeri traže sreću na dalekom i hladnom sjeveru, njihove kolege iz Srbije u Hrvatskoj pronalaze idealan životni kompromis koji im nudi primanja europskog ranga uz mogućnost da za svega nekoliko sati vožnje budu sa svojim obiteljima. Ta činjenica da se za vikend može otići kući, a raditi u sustavu koji nudi europsku pravnu i financijsku sigurnost, postala je presudan faktor u odluci o preseljenju.
Potpuna odsutnost jezične barijere i velika kulturološka sličnost čine profesionalnu prilagodbu gotovo trenutnom, pa hrvatski bolnički sustavi i moderni tehnološki parkovi sve češće funkcioniraju zahvaljujući kadru koji u Hrvatskoj vidi priliku koju mi nismo znali ili htjeli sačuvati za vlastitu djecu. Interes je ogroman jer se u hrvatskim tvrtkama i bolnicama nudi standard koji je srpskom radniku često nedostižan u domovini, a s obzirom na to da je Hrvatska punopravna članica Europske unije, ona za njih predstavlja i prozor u globalno tržište bez odlaska na drugi kraj kontinenta.
Paradoks hrvatske zbilje tako postaje potpun i bolno vidljiv u svakodnevici. Hrvatska je, naime, izvezla svoju budućnost na Zapad, dopustivši da joj najvitalniji dio stanovništva napusti domove, da bi danas tu istu budućnost uvozila s Istoka. Nudimo susjedima standard koji je našim iseljenicima bio nedovoljan, a njima je postao životna prilika nadohvat ruke. Dok naši mladi grade tuđe države, stručnjaci iz susjedstva polako, ali sigurno, postaju kralježnica našeg sustava, privučeni dobitnom kombinacijom koju domaća politika nije znala upakirati za vlastite građane: visokom plaćom, blizinom doma i osjećajem da se bolji život ne mora tražiti tisućama kilometara daleko.
