Šarić: Božica novinarstva Maja Sever zgrožena je što joj smrtnici ne odaju poštovanje
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 01 Svibanj 2026 13:06
Aktivistica i autorica digitalnog sadržaja Maja Sever, mislim da je i zaposlena na HRT-u kao novinarka, svojoj vjerničkoj sljedbi pokazala je ružne komentare izazvane objavama Sindikata novinara Hrvatske na društvenim mrežama u kojima se opću javnost poziva da zaprati novi ideološki projekt i posljednji akt signaliziranja vrline ove božice novinarstva.
Poput neke visoke plemkinje ili princeze omraženog kralja koja je prvi put izašla na gradski trg i dobila rajčicu u lice, Sever je šokirana komentarima ljudi koji ne nasjedaju na njezin aktivizam i alarmizam, štoviše izruguju ga te revoltirani konstantnim ljevičarenjem pod krinkom profesionalizma često pišu ružne komentare i uvrede koje dakako ne podržavam, ali ne mogu reći da ne razumijem.
Maja Sever je bijela ‘cis’ žena na poziciji moći
Maja je na svom novinarskom Olimpu nedodirljiva. U hramu zvanom HND dočekuju je onako kako bi željela biti dočekana i na Trgu bana Josipa Jelačića – ne s rajčicama u kosi već s laticama pod nogama. Posao joj na HRT-u, kojim upravlja vlast, nikada nije bio sigurniji, unatoč čestim kukanjima o nesigurnosti i neizvjesnosti. Čelnica je Sindikata novinara Hrvatske koji je pretvorila u osobnu platformu propalestinskog aktivizma, feminizma i antifašizma. To ne govorim samo ja već i mnogi (bivši) članovi sindikata. Povrh svega, božica novinarstva zasjela je i na čelo predsjednice Europske federacije novinara. Riječima Jelene Veljače, Sever je bijela “cis” žena na poziciji moći.
Međutim, stalno je ugrožena. Istovremeno je i Wonder Woman i Lois Lane. Vodi bitke i mora ju se spašavati. Sada ju se mora spašavati od ružnih komentara jer ljudi ne vole – (d)novinare!
Pokupec i ‘dnovinari’
Termin „dnovinar“ vezujem uz vjeroučitelja Ivana Pokupca, radikalnog i ekstremnog krajnjeg desničara, katolibana, antivaksera, homofoba, transfoba, klečavca i još mnogo toga što su mu novinari prilijepili uz ime. Ne znam polaže li prava na termin, no svakako ga je popularizirao, barem iz mog iskustva. Tog radikalnog i opasnog obiteljskog čovjeka sa sela ne sjetim se a da mi u mozgu ne zasvijetli termin „dnovinar“.
Doista, ovaj srednjovjekovni križar koji ne voli vegane i antifašiste, jer je mesojed i fašist, osjetio je na svojoj koži kako to izgleda kada se horda (d)novinara okomi na čovjeka koji ne dijeli stavove HND-a i ondje ustoličenih feralovaca, faktografičara i drugih ljevičarskih aktivista.
Medijima je bio dobar kada je jajima zasuo HDZ-ov štab u centru Zagreba, ali čim su saznali da ima „radikalne“ stavove o svetosti života i slijedi nauk Crkve, to je bio slap koji je prelio čašu. Neću sada ulaziti u to što su sve o njemu pisali (d)novinari u Hrvatskoj, no kazat ću kako smatram da bi zbog napisa o tom čovjeku u američkom kontekstu medijske kuće ovom klečavcu isplaćivale milijune eura odštete zbog povrede ugleda i časti te kleveta iznesenih protiv njega.
Ipak postoje novinari koje ljudi poštuju
Generalno gledano, medijski sektor su zapravo grane komunističkog stabla bivše države. Većina (d)novinara u Hrvatskoj danas su režimski glasnici, „društveno-politički radnici“ koji se deklarativno bore protiv HDZ-a na vlasti, a uživaju sve beneficije te iste vlasti, od financiranja medija javnim novcem do potpune institucionalne zaštite poželjnog narativa. Ministrica Nina novinarima distribuira i novine kako ne bi propali na tržištu!
Novinari koji ne dijele poglede Sever, Zovka ili nekog od telegramovaca čak niti ne zaslužuju biti nazivani novinarima. Kada je osnovano društvo „Hrvatski novinari i publicisti“, koje je posljedica ideologizacije HND-a, udruga je prozvana „paraudrugom“ te je izvrgnuta najgorim vrstama uvreda, a članovi su označeni kao „desničari“, svojevrsni heretici koji su zastranili od nauka HND-a koji jedini smije tumačiti novinarsku etiku i donositi presude što je ispravno, a što nije.
Pluralizam medija za HND tek znači da njihovi članovi rade u različitim medijima istih svjetonazorskih pogleda pa stoga i ne čudi kada budu ljubomorni na „heretike“ koji pokreću vlastite projekte i ostvaruju veću vidljivost i podršku javnosti nego „režimci“, poput Marka Juriča čiji kanal prati gotovo 100.000 ljudi. Ivica Marijačić bi trebao dobiti nagradu HND-a za životno djelo jer opstaje na tržištu isključivo zbog prodaje tiskanih primjeraka Hrvatskog tjednika!
Sjetih se i Marina Vlahovića, istraživačkog novinara kojem Majini istomišljenici poriču da je uopće novinar. I on poput Maje ima tridesetak tisuća pratitelja na Facebooku. Sudeći po komentarima, njega narod poštuje unatoč tome što je novinar. Što bi to značilo u kontekstu ruganja Maji? Ipak je moguće poštovati novinare! No to treba zaslužiti svojim radom, a ne ljevičarskim aktivizmom i signaliziranjem vrlina.
Prijelomna točka bio je prst Andreja Plenkovića
Generalno gledajući, novinari su u Hrvatskoj omraženi upravo zato što ih narod prepoznaje kao zaštitnike vlasti i moćnika koji im propisuju poželjne narative koje treba usaditi društvu. Koji to od “mainstream” medija ide protiv struje današnjeg neoliberalnog ideološkog sklopa koji nastoji redefinirati čovjeka?
Svaka sumnja u bliskost medija i vlasti, barem meni, otklonjena je kada je Plenković okupio urednike vodećih medija u Hrvatskoj i na početku pandemije koronavirusa prstom ih opominjao da je došlo vrijeme da pišu ono što će im vlada govoriti. Više ništa nisu vrijedile riječi doktora znanosti medicine koji su govorili različito od Božinovića, a Petar Vidov postao je bog epidemiologije kvalificiran i nobelovce proglašavati šarlatanima ako nisu pristajali na maske i dva uboda u lijevo rame ili su u najmanju ruku pozivali na oprez i dosljedno korištenje znanstvene metode.
Maja Sever ima novi feministički projekt – ‘Žene u medijima’
No, otišli smo predaleko… o (d)novinarstvu se u Hrvatskoj može naširoko pisati promotrimo li samo tri-četiri glavna medija u Hrvatskoj i što su ljudima servirali samo u jednom danu. Stoga, da budemo precizni i stvorimo si vrlo kristalnu sliku (d)novinarstva u Hrvatskoj, dovoljno je pogledati tu jednu Facebook objavu božice Maje na Facebooku.
Po tko zna koji put zaredom, Maja je svoju poziciju moći iskoristila kako bi organizaciju kojoj je na čelu iskoristila kao platformu za vlastite ideološke projekte. Sindikat novinara Hrvatske, koji bi trebao biti sindikat i ništa više, objavio je na svim svojim mrežama proglas narodu da Maja ima novi feministički projekt – “Žene u medijima”.
Sever iznosi tezu da je „svaka druga kolegica u medijima bila izložena seksualnom nasilju ili uznemiravanju“. Ako je to istina, što to govori o novinarima u Hrvatskoj koji su dominantno članovi HND-a i svjetonazorski istovjetni Sever? Mogu govoriti u ime svoje redakcije koja je dominantno ženska – Narod.hr je sigurno mjesto za žene gdje se one maksimalno poštuju od strane svojih muških kolega. Stoga, gdje su zlostavljači o kojima piše Sever? Zanimljivo pitanje, zar ne?
Mentalitet princeze
Naravno, kada Maja Sever krene u feminističku kampanju ljudi reagiraju na dva načina – rugaju se ili vrijeđaju. Ne znam zašto je Maji to toliko teško shvatiti, no opća ju javnost nimalo ne poštuje. To je jednostavno tako, a odgovor na to pitanje bi trebala pronaći u dubokoj samorefleksiji: “Što sam to učinila narodu da me toliko ne voli?” Međutim, Maja je u svom svijetu božica, princeza i stup demokracije. Stoga, krivi su ljudi, a ne ona koja je na poziciji moći. Tek toliko da razjasnim, mediji su također moć, često i jača od vlasti.
Ljudi su reagirali uvredama i ruganjem zato što je Maja u prvom redu aktivistica i žena koja iz pozicije i bliskosti moći nameće svoje ideje društvu koristeći organizacije kojima je na čelu kao megafone svojeg svjetonazora. Ponaša se krajnje neprofesionalno i zlorabi svoje pozicije. Zar su zbilja svi u HND-u i Sindikatu feministi, ljevičari i zagovornici palestinske neovisnosti?
Jesu li se svi u HND-u složili i smatraju li uopće da je šetnja centrom Zagreba u palestinskim maramama misija HND-a? Treba li se Sindikat baviti feminizmom ili radničkim pravima novinara i poboljšanjem njihovog statusa, bez obzira na spol?
Kada ljudi reagiraju kako reagiraju, pa čak i kada joj se rugaju, Maja sve to pripisuje – mržnji. Naravno! Svi koji se sa mnom ne slažu me mrze! Pravi mentalitet princeze ili božice, zar ne? Ponavljam, osuđujem svaku psovku i dehumanizaciju bilo koga, no Sever je u „mrzilačke“ komentare ubrojila i općenita neslaganja i ruganje, odnosno podsmijeh ili nepoštovanje. Zašto Maja kao „govor mržnje“ ističe komentare poput „Sramota“ ili „Jad i bijeda ljevičarskog novinarstva“? To nije mržnja, to su kritički stavovi ljudi koji promatraju aktivizam Maje Sever.
Ovisno o kontekstu, Maja Sever je ili žrtva ili narodna heroina
Pita se Maja što ljude motivira da joj ostavljaju takve komentare. Vjerojatno ih motivira upravo njezin aktivizam i podvaljivanje istog pod novinarstvo. No Maja iz pozicije svog Olimpa ne razumije smrtnike. Princeza nema razumijevanja za svoje podanike, ona je uvrijeđena i to je ishodište svih stvari. A ne smije biti uvrijeđena i podvrgnuta kritici jer je Wonder Woman. Sada je Lois Lane, žrtva koju trebaju spasiti država i sudovi oštro kažnjavajući verbalni delikt i nepoštovanje prema bijeloj “cis” ženi na poziciji moći.
Sada kada je zavapila za spašavanjem, sljedeći je korak opet biti Wonder Woman i galamiti o društvu koje mrzi žene i prihvaća fašizam. Ovisno o kontekstu, Maja Sever je ili žrtva ili narodna heroina, što znači da jaka žena sigurno nije.
Predlažem da prva aktivnost projekta “Žene u medijima” bude preispitivanje među članovima HND-a, samorefleksija i dobro zagledavanje u ogledalo. Pritom ne mislim na fizički izgled. Na taj me zaključak navodi istraživanje doktora Klauškog čija je disertacija pokazala da su novinari u Hrvatskoj pretežito lijevo orijentirani. Stoga, ako je svaka druga žena u medijima bila izložena seksualnom uznemiravanju… zaključak se nameće sam po sebi.
Potrebno je i zapitati se zašto golema većina naroda novinare naziva „dnovinarima“? Je li zbilja problem u društvu ili u novinarima? Može li božica novinarstva uopće učiniti tu samorefleksiju i propitati svoje djelovanje? Može li se zapitati radi li ona nešto neprofesionalno? U konačnici, shvaća li uopće da se poštovanje zaslužuje, a ne zahtijeva?
