Šarić: Strašnije od toga da Kekin zapovijeda vojskom jest da bude zadužena za zdravlje nacije
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 22 Svibanj 2026 11:04
Možemo TikTok bojna opet je u akciji zajedno sa svojom glavnom glumicom i psihijatricom Ivanom Kekin. Situacija sa zemljištem i vilom u Bujama malo se stišala, a Nikica Jelavić više nije prijetnja obitelji te se Mile opet nalazi pred malobrojnom publikom na svojim kafić-koncertima.
Doktorica Kekin svoj oštar jezik i gestikulacije opet okreće prema privatnoj poliklinici Medikol pod premisom da je privatno zdravstvo u svojoj srži gotovo pa iskonsko zlo. Uz peticiju koju je pokrenula stoji njezina fotografija s porukom: „Javno zdravstvo da! Medikol ne!“. Što to znači? Smije li Medikol postojati? Smije li privatno zdravstvo postojati i smije li država poslovati s privatnim zdravstvom? Je li bolje da nam je Kekin vrhovna zapovjednica oružanih snaga ili zadužena za zdravlje nacije? Teška pitanja na koja ću pokušati dati neki odgovor, odnosno mali doprinos široj raspravi.
Ako ćemo pogledati sve Možemo franšize u zapadnom svijetu, logično je zaključiti kako bi Kekin privatno zdravstvo zabranila ili u najmanju ruku ograničila na najmanju moguću mjeru jer država je najbolji poslodavac, a političari najbolji menadžeri i upravljači javnim novcem. Preplaćuje li država privatno zdravstvo? Definitivno. Preplaćuje li država bojanje tunela? Imamo li previše zaposlenih u javnom sektoru? Ponašaju li se uhljebi i njihovi nadređeni odgovorno prema javnom novcu? Financijska strana odnosa javnog i privatnog zdravstva te uloge države u njemu jest čista matematika. Stoga se djelomično s Kekin mogu složiti, no u široj slici nikako.
Zna li Kekin da Tomašević također isplaćuje novac Medikolu?
Krenimo redom. Prvo što mi nikako ne ide u glavu jest odabir neprijatelja. Kekin se baš namjerila na Medikol iako vjerujem da ima još mnogo sličnih slučajeva. Zašto Medikol ako zna, vjerujem da zna, da njezin sposoban gradonačelnik Tomislav Tomašević već minimalno dvije i pol godine, otkako imamo iTransparentnost, Medikolu isplaćuje stotine tisuće eura za sistematske preglede gradskih zaposlenika. Od 1. siječnja 2024. do 20. svibnja 2026. Senf je zločestom Medikolu isplatio 658.182 eura. Uzmemo li u obzir da raspolaže s daleko manjim proračunom od države, nije ništa bolji od HDZ-ove vlade i ministrice zdravstva.
Drugo, Kekin ignorira srž problema, a to je pouzdanje u državu kao jedinu koja može osigurati zdravstvenu skrb. Da odgovorim na gore postavljena pitanja o preplaćivanju javnih radova i uhljebljivanju stranački podobnih ljudi, što radi i Možemo u Gradu Zagrebu, država je dokazano neučinkovita u upravljanju zdravstvom i mnogim drugim resorima i područjima naših života. Elementarne dužnosti države su zakonodavstvo, pravosuđe, unutarnji red i mir te obrana. To ne znači da se država ne bi trebala baviti ičim drugim i da sve treba privatizirati, no prepustiti građanima da slobodno djeluju na tržištu sa što manjim uplivom države je model koji se pokazao boljim od toga da tatin dečko sa stranačkom iskaznicom planira petoljetke.
Potrebno je pronaći dobar balans između privatnog i javnog zdravstva
U zdravstvu se država pokazala izrazito lošim upravljačem, ne samo u Hrvatskoj već i u svijetu. Pogledajmo samo probleme s britanskim NHS-om. Kada država u potpunosti upravlja zdravstvenim sustavom, a ravnatelji bolnica su stranački ljudi, u konačnici i ministri, gomilaju se dugovi i problemi se šire brže od zaraznih bolesti.
Javna bolnica koja nije u golemom dugu je rijetkost u Hrvatskoj, ako takva uopće postoji. Zdravstvo se sanira i održava na životu kao nekada propala brodogradilišta i situacija je opet i uvijek – ista. Treba postaviti pitanje zašto je tomu tako, a na to odgovor ne može dati Medikol, već oni koji drže vlast. Ministar zdravstva i premijer, a potom i gradonačelnik Zagreba koji je također šef lokalnog zdravstvenog sustava. Zašto Medikolu daje posao sa sistematskim pregledima ako Grad upravlja bolnicama i domovima zdravlja? Je li ga Kekin to ikad upitala?
Potrebno je pronaći dobar balans između privatnog i javnog zdravstva, a ne demonizirati jedan, a drugi uzdizati na rang svetosti i nepovredivosti. Država prvo mora dobro postaviti zakonodavstvo i pravila igre. Međutim, to ne čini iz razloga što mi kao društvo još uvijek iz socijalizma vučemo korupciju i pogodovanja kao model upravljanja i pružanja usluga. Naravno, za Možemo svi problemi počinju s „mračnim devedesetim“ koje je Kekin svojedobno i opsovala u jednom tekstu.
Korupcija i loši kadrovi tjeraju liječnike u privatni sektor
Nedavno sam gledao u jednom podcastu vrhunskog povjesničara Davora Marijana koji se ovih godina bavio socijalističkom Jugoslavijom i 80-im godinama koje možemovci obožavaju. Upravo je korupcija najveći uteg koji vučemo iz razdoblja Jugoslavije. Sve države bivšeg istočnog bloka nose se s istim problemima. U Ukrajini je korupcija gotovo pa jednako opasan neprijatelj kao i Rusija. Imaju i zapadne zemlje svoje korupcijske skandale no bivše komunističke zemlje tu definitivno dominiraju. Sve se to preslikava i na zdravstvo. Uz korupciju dolaze i loši kadrovi na upravljačke pozicije koji potom otjeraju liječnike iz javnog u privatni sektor. I za to Medikol ne može biti kriv.
Osobno, uz potpunu svijest da anegdotalna povijest nije mjerilo stvari, imam dobra iskustva s privatnim zdravstvom. Privatnici mnogo brže obavljaju posao, ne zato što su liječnici u javnom sektoru spori, već zato što je čitav sustav postavljen tako da opstaje na kvaliteti i sposobnosti. Privatnik zna da će na kraju dana ubirati plodove svog rada i da mu nitko neće pokrivati gubitke. Privatnici često imaju bolje i modernije uređaje jer je to zalog njihovog opstanka i u krajnjoj liniji razlog zašto će se pacijenti vraćati ili dolaziti novi.
Zašto država redovito ne kupuje moderne uređaje? Nije da nema novca, štoviše ima ga i previše. Opet se vraćamo na korupciju i pogodovanja nekim(!) privatnicima bliskim stranačkim strukturama. Pomiješamo li to s činjenicom da se uhljebi i političari ne znaju ophoditi s novcem dobivamo javno zdravstvo kakvo imamo.
Kekin? Irena Hrstić? Tomislav Tomašević? HDZ ili Možemo?
Nije mi nevjerojatno da Kekin ne vidi širu sliku. Na stranici Najdoktor do prije dvije godine imala je ocjenu 1.7, a kada je to izašlo u javnost brže-bolje su uskočili možemovski botovi i nakon loših recenzija zaredale su se hvale i pohvale te je psihijatrica Kekin dostigla jedva zadovoljavajućih 3.5. Ostali političari-doktori imaju puno bolje ocjene i recenzije, bez obzira s kojeg spektra dolazili. Vili Beroš ima 4.6. Psihijatrice Kekin, gdje je problem?
Tko može riješiti problem javnog zdravstva i odnos države prema privatnom? Kekin? Irena Hrstić? Tomislav Tomašević? HDZ ili Možemo? Pitanje od milijun dolara. Za početak treba napustiti socijalistički mentalitet prema kojem je privatno loše, a svaki će problem riješiti država koja iz godine u godinu upropaštava sustav i tjera ljude – privatnicima. S privatnicima nemam problem, no imam problem s time što puno plaćam javno zdravstvo koje mi ne može pružiti zadovoljavajuću uslugu. Htio bih da država usvoji mentalitet privatnika koji teži kvaliteti i učinkovitosti.
Što je s paralelnim radom liječnika-političara?
Bio sam pacijent jedne očne poliklinike čija je vlasnica jednom prilikom kazala kako je odlučila kupiti novi i najmoderniji laser umjesto novu kuću. Eto, nisu privatnici zlo samo po sebi i razlog da se sikće na njihov spomen kao što to čini Kekin koja se očito sama nije proslavila u svojoj struci te je kao relativno mlada žena uplivala u politiku. Često se pitam zašto neki ljudi šest godina studiraju medicinu i potom se godinama usavršavaju da bi na kraju završili u politici. Neki rade paralelno i u struci, no za Kekin to nisam čuo. Ona tek napušta sjednice i rasprave na kojima se upozorava da se djeci ne bi trebalo „mijenjati spol“.
Uostalom, zašto dopuštamo taj paralelni rad liječnika-političara, a onaj liječnika koji rade i privatno i javno je problematičan? Prije bih otišao liječniku koji je u 12. satu rada u struci nego liječniku-političaru koji dnevno sate i sate troši na politička prepucavanja i vlastiti PR.
Koliko se uređaja moglo nabaviti za novac koji ide udrugama?
Treba i još jednom naglasiti da je Kekin na – vlasti. Ona treba popravljati probleme, ima uvjete za to. Njezina stranka upravlja Zagrebom koji upravlja bolnicama i domovima zdravlja! Što točno sprječava Kekin da javno zdravstvo u Zagrebu savršeno posloži ili barem podigne na razinu više? Što ona konkretno radi na tom polju? Snima TikTok videa u svojoj kuhinji dok kuha, izrazito nefeministički, te skuplja političke bodove kod svojih glasača koji bi sve “besplatno” ostvarili zabranama i represijom.
Pita se psihijatrica Kekin koliko je država novih medicinskih uređaja već mogla nabaviti u posljednjih 20 godina koliko je Medikolu isplaćivala za zdravstvene usluge. Pitam se i ja koliko ih je godišnje mogao nabaviti Grad Zagreb za svoje ustanove za onaj novac koji se podijeljuje udrugama povezanim s Možemo. Na 130 udruga, Pogon i Nove prostore kulture potroši se gotovo deset milijuna eura godišnje, a zauzvrat dobivamo lizanje peta, čitanje svinjama, ljubljenje stražnjica, homoseksualna valjanja po podu i LGBT udruge u zdravstvenim ustanovama gdje „educiraju“ osoblje.
Jedan liječnik iz Medikola neusporedivo više doprinosi društvu nego 1000 udrugara sa svojom “nezavisnom kulturom” prikopčanom na javne proračune. Koji je uopće doprinos društvu kada se udrugari miluju na trgu ili vrište za Gazu?
Ministrica zdravstva Kekin
Prije nešto manje od dvije godine Kekin je željela postati predsjednicom Republike i vrhovnom zapovjednicom oružanih snaga. Zamislite to! Kekin nas vodi u ratu, drži sastanke na Brijunima i izdaje zapovijedi za pokretanje vojske! Nadrealno… No, vjerojatno smo daleko od nekog rata, barem u ovom trenutku, a i Kekin bi puno teže došla do predsjedničke funkcije nego do, primjerice, pozicije ministrice zdravstva.
Sa SDP-om i Možemo Plenković trenutačno briše pod i s takvom oporbom može vladati desetljećima. Međutim, ne znamo što nam donosi budućnost, no ako bi Kekin nekim čudom postala ministrica zdravstva, zadužena za zdravlje nacije, ona koja govori o „transrodnoj“ djeci i strastveno zagovara „pravo“ na ubijanje nerođene djece, čija vlast LGBT aktivistima dopušta da mašu prstom pred nosom zdravstvenim djelatnicima, ne piše nam se dobro.
Eto toliko od mene. Recite gdje sam pogriješio, želim čuti više o ovoj temi javnog i privatnog zdravstva. Koje sam argumente izostavio? Koji kut nisam sagledao? Nisam sektaš kao neki, spreman sam čuti gdje sam u krivu i korigirati svoje stavove.
I na kraju poseban pozdrav svim našim liječnicima i čitavoj medicinskoj struci koju izrazito poštujem, bez obzira rade li u javnom ili privatnom sektoru. Najviše me žalosti i ljuti činjenica što su takvim profesionalcima i čudotvorcima nad glavama možemovci i HDZ-ovci. Od toga prvo treba krenuti.
