Poraz SAD-a u Crnoj Gori ili ‘hibridni’ pad tamošnjeg ‘crnog jastreba’
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 05 Studeni 2023 06:14
Nakon zauzimanja Crne Gore od strane velikosrpske (velikoruske) koalicije, personificirano kroz likove predsjednika CG – Jakova Milatovića, predsjednika Skupštine – Andrije Mandića i premijera – Milojka Spajića, posredstvom Putinove i Vučićeve agenture, može se postaviti pitanje je li CG bila vrijedna angažmana Zapada, odnosno obrane…, pa hajdemo to odmah – kao uvod u temu, razjasniti:
Izgleda da Zapad nije u stanju da zaustavi pad svoje periferije u nered!?
“Onaj tko pasivno prihvaća zlo jednako je uključen u njega, kao i onaj koji pomaže da se zlo počini” – Martin Luther King.
Nakon zauzimanja Crne Gore od strane velikosrpske (velikoruske) koalicije, personificirano kroz likove predsjednika CG – Jakova Milatovića, predsjednika Skupštine – Andrije Mandića i premijera – Milojka Spajića, posredstvom Putinove i Vučićeve agenture, može se postaviti pitanje je li CG bila vrijedna angažmana Zapada, odnosno obrane…, pa hajdemo to odmah – kao uvod u temu, razjasniti:
Dakle, udaljavanje CG od NATO-a i njen ulazak u prosrpsku (što ujedno znači prorusku i prokinesku) orbitu, Rusiji i Kini otvara mogućnost da imaju pristup Jadranskom moru i to prvenstveno preko Luke Bar. Naime, Rusija je već jednom tražila od CG da se ruskoj ratnoj mornarici dozvoli pristup crnogorskoj obali, no tada je to – tadašnja prozapadna vlada – rezolutno odbila.
Međutim, za očekivati je da će Rusija i Kina uskoro ponoviti taj zahtjev, s obzirom da se politička klima u CG promijenila. U tom su se kontekstu već pojavile i špekulacije da su pojedine srbijanske tvrtke zainteresirane da kupnju vlasničkog udjela u Luci Bar, moguće upravo s ruskim i/ili kineskim kapitalom.
Sukladno navedenom i Moskva i Peking će nesumnjivo požuriti iskoristiti pogodnosti Vučićevog nadzora nad tom lukom. Samim tim, Rusija i Kina bi stekle dobru platformu za ugrožavanje financijskih i vrijednosnih interesa Zapada – na čitavom Mediteranu, kao i u Sjevernoj Africi i na Bliskom Istoku.
Ujedno, definitivan pad CG pod srpsko – ruski nadzor predstavlja žestoki udarac za prestiž EU i SAD svuda po svijetu. Naime, već sama činjenica da su crnogorski političari sebi priuštili ignoriranje jasne preporuke Zapada (radilo se o sugestiji da ne idu u koaliciju s izrazito proruskim strankama pri uspostavi nove vlasti) a napravili su upravo suprotno, pokazuje da je taj njihov prestiž na Zapadnom Balkanu ozbiljno poljuljan.
Dakle, ukoliko se zapadne zemlje pokažu nesposobnima da zaustave malu Vučićevu Srbiju, nije teško pretpostaviti kakav će zaključak iz toga izvući Putin, Xi, Hamnei ili Kim Jong-un.
Naime, njihov će zaključak biti da je Zapad oslabljen a što im je signal za započinjanje još jačih napada na američke i europske interese u drugim regijama svijeta.
Kontra-produktivno popuštanje Srbiji
Američki analitičar Janus Bugajski kritizirao je State Department zbog loše politike na ZB, i to posebice u CG. Naime, ustvrdio je da je nedostatak podrške SAD proeuropskim strankama pomogao pri formiranju sadašnje prosrpske / proruske vlasti u CG.
Po Bugajskom, američki dužnosnici koje je Bidenova administracija dodijelila ZB-u ili imaju ograničeno znanje o njegovoj nedavnoj povijesti i o ambicijama političkih igrača, ili su bili podložni obmanama i dezinformacijama, „što bih nazvao mentalnom korupcijom, čak i dok su ranije služili u regiji“.
Dakle, popuštanje Srbiji se pokazalo kontra-produktivnim, u prvom redu zbog konstantne destabilizacije susjednih država poput BiH, CG, Kosova i Sj. Makedonije, …odnosno iz istog razloga iz kojeg se kontra-produktivnim pokazalo popuštanje Kini devedesetih, popuštanje Rusiji krajem prvog desetljeća XXI. stoljeća, te popuštanje Iranu da bi se zaključio nuklearni sporazum.
Konačno, u svim se tim slučajevima, ispostavilo kako je duboko pogrešan stav da će autoritarne, duboko anti-zapadne zemlje, s vremenom postati prijateljske države – ukoliko se s njima uspostavi ekonomska suradnja.
Dakle, kome je to Zapad prepustio CG
Vladimir Putin je svoju političku karijeru započeo kao reformator, te je Rusiju uspio „podignuti“ nakon kontroverznog vladanja Borisa Jeljcina. Konkretnije, u početku svoje vladavine uglavnom je nadgledao gospodarski procvat svoje zemlje zahvaljujući rastućim cijenama nafte. No, čim su prihodi od nafte počeli opadati, napravio je “zaokret” – koji se zbio na početku njegovog trećeg predsjedničkog mandata 2012., odnosno nakon što su izbili prosvjedi protiv njegove vladavine (u više od 100 gradova), s obzirom da je ruska ekonomija počela posustajati.
U tom je kontekstu The New York Times, nedavno objavio da je rješenje koje je Putin tada usvojio bilo – “prebaciti temelje legitimiteta svog režima s gospodarskog napretka na militarizirani patriotizam“, pretvarajući Rusiju u “opkoljenu“ tvrđavu koju samo on može braniti.
Dakle, pretvorio se od “distributera prihoda u distributera dostojanstva…, tako da je njegova invazija na Ukrajinu – kako bi obnovio mitsku rusku domovinu bila nužna, tj. neizbježan potez.“
Naravno, u tom smislu Moskva iskorištava i druga „geostrateška minska polja“ širom svog starog carstva i dalje…. Naime, „Moskva je stvarala / „sijala“ linije rasjeda tokom decenija, pa čak i vjekova, unutar i oko Rusije – u imperijalne svrhe…“, kako o tome piše Forbes.
Nova „Podgorička skupština“ na čelu s Andrijom Mandićem
Za predsjednika crnogorskog parlamenta dana 30.10. 2023. izabran je Putinov, kako je kazao – ‘heroj’ i Vučićev četnički vojvoda Andrija Mandić, kao stvarni ključni igrač Moskve i Beograda u CG.
Dakle, Mandić je novi predsjednik crnogorskog parlamenta i na osnovu te funkcije član je Savjeta za obranu i sigurnost, tijela koje zapovijeda Vojskom CG.
Lider je Nove srpske demokracije, članice nedavno rasformiranog proruskog Demokratskog fronta (DF), sada zvanog „Za budućnost CG“.
Sukladno uvodnoj rečenici, vanjskopolitički prioriteti Mandićeve stranke su – ukidanje sankcija Rusiji i povlačenje priznanja nezavisnosti Kosova, a protivnik je članstva CG u NATO. Naime, CG je od 2017. godine članica NATO. Negator je i genocida u Srebrenici, dok titulu četničkog vojvode ima od 2007. godine.
Dvije je decenije zastupnik u Skupštini CG, a spomenutog je dana izabran za predsjednika Skupštine Crne Gore s 49 glasova, od ukupno 81 zastupnika u parlamentu.
U ovom kontekstu ističemo i da je Mandićev izbor dio šireg paketa podjele vlasti među tamošnjim velikosrbima. Naime, prema sporazumu koji je s novom prosrpskom većinom napravio CG premijer Milojko Spajić, stranke (proruskog) DF će podržavati njegovu manjinsku Vladu u parlamentu, a krajem sljedeće godine će i službeno postati njen dio (očekujući povratak Tumpa na čelo SAD-a – nakon sljedećih predsjedničkih izbora koji biti održani 5.11.2024. godine).
Ujedno, da bi Mandića „približili našim čitateljima, odnosno o kakvom se kalibru srpskog fašiste radi“, vidi se najbolje kroz navode novinara Jadrana Kapora, napisane za Dubrovački Vjesnik od 31.10.2023.:
„Crnogorci su izabrali četnika, pa kako god hoće. Ali ono što me je sinoć naljutilo dok sam gledao Mandića u Skupštini CG jest njegov dijalog s Đukanovićem u kojemu je Mandić rekao: ‘Ničija majka nije zaplakala zbog Andrije Mandića, ali jeste zbog mnogih iz DPS-a’.
Vojvodo, zapovjedniče lake samohodne artiljerijske baterije, dođite u Dubrovnik pa to recite majkama Nikole (18) i Miha (19) Libana, Joška Vukovića (20), Vladimirke Dopsai (17), Denisa Čimića (18), Alena Vasiljevića (20), Milenka Kulaša (20), Iva Maškarića (36) i Joza Brajovića (41) koje je ubila minobacačka granata.
Recite sestri mog razrednog kolege Nikše Galova koji je stradao na Osojniku gdje ste se s ponosom slikali (sa bivšim CG premijerom Zdravkom Krivokapićem i drugim rezervistima). I gdje bi se opet rado slikali.“
Odnos nove vlasti u CG prema EU i NATO-u
Prema Davoru Gjeneru, za očekivati je da će proces pristupnih reformi CG prema EU biti još dublje zamrznut nego što je to bio s Krivokapićevom i Abazovićevom administracijom (riječ je o dvije prethodne prosrpske CG vlade, s time da je na čelu druge bio Albanac Dritan Abazović, koji je promicao, odnosno radio, za srbijanske interese u CG.)
Glede šteta koje su napravljene crnogorskom članstvu u NATO savezu, Vukšićevim (Dejan Vukšić – bivši prosrpski / proruski šef Agencije za nacionalnu bezbjednost /ANB/ od 2020. – 2022.) narušavanjem procedure upravljanja klasificiranim podacima – koje je CG kao članica dobivala od prijateljskih službi i savezničkih država, treba istaći da se više ne mogu ponoviti. (Tada je u Podgorici kružila pošalica kako se sve ono što NATO pošalje u CG – istog trena nađe na stolu ruskog ambasadora u Podgorici.)
Naime, po Gjeneru, nakon smjenjivanja prozapadnog Save Kentere iz ANB-a (5.5.2022- 7.10.2022.), Crna Gora ionako više ne dobiva relevantne podatke iz strukture NATO saveza, te nije članica NATO-a u „punom formatu”!
Posljedice po RH i BiH – po energetskom i prometnom segmentu…
Od formiranja Krivokapićeve administracije 2020. do danas CG blokira projekt izgradnje kraka plinovoda TAP (Transjadranski plinovod), od Albanije prema RH, a koji bi se kod Imotskog trebao povezati s inter-konekcijom za BiH, čime bi se ta država izvukla iz ruskih energetskih škara.
Slično je i s blokadom nastavka izgradnje Jadransko-jonske autoceste!
Britanci (Borisa Johnsona 2019.-2022.) i Amerikanci (Donalda Trumpa 2017.-2021.) prepustili su CG Rusima i Srbima
Postavlja se pitanje što je stvarna agenda Zapada na ZB, odnosno ima li je uopće?
Kao najbolji odgovor na prethodnu nedoumicu prenijet ćemo određene izvatke iz članka objavljenog u podgoričkoj Pobjedi, autora Nenada Zečevića od 28.10.2023., a koje smatramo vrlo znakovitim (ne ulazeći u njihovu istinitost). Naime, po tome Zapad je svojom pasivnošću omogućio rušenje prozapadnog Mile Đukanovića a što je u konačnici bilo u korist Rusije i Srbije.
Dakle, ideološki izdanak Vojislava Šešelja, velikosrpski povjesničar Aleksandar Raković nedavno je iznio na TV Happy da je u smjeni vlasti u CG, osim Srbije i Crkve Srbije (SPC), značajnu ulogu imao i zapadni faktor, ustvrdivši da su „Britanci – preko veleposlanstva u Beogradu sudjelovali u rušenju Đukanovića, dok je Trampova administracija za to dala ‘zeleno svjetlo’“.
Kazao je i – dva puta sam se vidio s Britancima u Beogradu, koji su bili za to da Đukanović mora letjeti s vlasti, ali su tražili garancije da CG neće istupiti iz NATO-a. Rekao je i da je rušenje Đukanovića „posljedica jednog dragocjenog vremenskog okvira koji su imali u vrijeme Trumpove vladavine“. Tih četiri godine smo imali da Đukanovića demoliramo u CG, da ga pobijedimo na izborima i da stvorimo organizaciju koja ga je prosto samljela – izjavio je Raković.
Nadalje, je Vučićev propagandista Raković iznio i da je Britance posebno zanimalo hoće li CG biti pod pritiskom da izađe iz NATO-a.
„To im je jedino bilo važno. To Srbima u ovom trenutku nije bitno (bitnija im je makar mala-velika Srbija), a Britancima je važno da se ne pokrene pitanje da CG izađe iz NATO-a. To nije bio trenutak za priču o NATO-u, bilo je važno da Đukanović bude poražen i da nemamo opstrukcije od te europske strane.
Znali smo da Trump i njegova vlast neće ništa opstruirati jer je Trump ,gurao’ Duška Markovića (radilo se incidentu koji se dogodio između predsjednika SAD-a Trumpa i premijera CG Markovića na samitu NATO-a u Bruxellesu – 26.5.2017. kada je prilikom obilaska zgrade novog sjedišta NATO-a, Trump odgurnuo Markovića koji je stajao ispred njega.), a na Fox Newsu (TV) je Trup čak ismijavao Crnogorce.
Srećom, nastavio je Raković, što je tad stvoren okvir za rušenje Đukanovića, dodajući kako se čekalo da Đukanović napadne Srpsku crkvu i da mu se onda servira osveta za to“ – i to preko prosvjeda / litija koje je predvodila Crkva Srbije, nakon čega je i izgubio vlast u kolovozu 2020. godine.
Što o svemu tome sada misle Britanci – nije jasno, iako se može pretpostaviti kako shvaćaju da su bili „nasamareni“, makar glede pozicije CG u NATO-u.
Umjesto zaključka – konstatacija da se Zapad u CG i na ZB zapleo u „trice i kučine“
BiH novinarka Dženana Karup Druško (Antena M) piše da još uvijek traju rasprave unutar EU, SAD-a o tome tko je kriv za nedavni teroristički napad na Kosovu, odnosno je li Vučić bio u to uključen!?
Također, po Karup Druško nitko se od Zapadnjaka nije zapitao gdje je Vučić potrošio 500 milijuna € za 2022. koji su u izvještaju o budžetu / proračunu Republike Srbije označeni kao – povjerljivi podaci… pa ako se, navodno, ne zna na što je Vučić potrošio vjerojatno i novac poreznih obveznika zapadnih država – koje ulažu u “reformiranu“ Srbiju, čini se da ih treba upitati koliko je od tih “povjerljivih“ 500 milijuna € iskorišteno za financiranje, ne samo aktivnosti paravojnih formacija na Kosovu, nego i za destabiliziranje BiH, CG i Sj. Makedonije!!!
U ovom je kontekstu za dodati i razmotriti, s obzirom na indicirane velike / tektonske „operacije“ službi na ZB, i navod (naravno neprovjereni) s hrvatskih društvenih mreža.
Naime, prema njemu su „odlazak i uhićenje BBB huligana u Grčkoj, Pavelićeva koračnica u Osijeku i Zagrebu, grafiti mržnje na Klubu CG i nagrđivanje Smojinog spomenka – također u Splitu, uz dječačke ideje dvaju hrvatskih gradonačelnika, dijelom financirani ‘sitnišom’ iz prethodno spomenute ‘povjerljive kase’“, makar rekli bi ljudi iz struke „preko – druge ili treće ruke, odnosno. ključno je da je prva ruka naivna i ne shvati navlakušu“!?
Nadalje, da se vratimo na CG, i uz pomoć Andreja Nikolaidisa pokušamo anticipirati buduće ponašanje prosrpskih vlasti u CG. Naime, „moguće je da će idući Mandićev manevar biti identičan onome koji je izveo, crkvi Srbije i četnicima bliski guslar – kojega se oni i danas rado sjete. Dakle, on je, dok je Drugi svjetski rat trajao, guslao protiv partizana, no kad je rat završen a četnici u njemu bili poraženi, zapjevao: ‘Molim Tita i Mošu Jevreja da mi oproste što sam dosad bleja’“.
No, mi ipak nismo tako „šaljivo“ raspoloženi, znajući kako je Putin hladno prepustio pravoslavni / „armenski“ Nagorno Karabah – Azerbejdžanu, i to čim je shvatio da je Armenija počela surađivati sa SAD-om – preko Rusiji prihvatljive mjere!
Štoviše, Mandićev „parnjak“ u RS/BiH Milorad Dodik je dana 16.10.2023., nakon američkih kritika na njegov rad – povodom napada na ustavnopravni poredak BiH, „revoltirano“ nazvao američkog veleposlanika u Sarajevu Michaela Murphya – kretenom. Dakako, to nije učinio bez odobrenja Beograda i Moskve!
I konačno ako nam je teško prihvatiti uspjeh ruske i srbijanske službe (FSB i BIA-e) u CG, onda nam se postavlja pitanje iz kojeg je razloga Zapad prepustio CG Istoku. No, za sada, nemamo odgovor na to pitanje – imamo samo hipoteze poput – možda je CG bila kompenzacija Srbiji za Kosovo, možda se ide na stvaranje dominantnijih država – Srbije i Albanije koje bi „nadzirale suverenitet“ – CG, BiH, Kosova i Sj. Makedonije) i tako dalje i tome slično!?
