Rodna ideologija i feminizam vjerojatno su najštetnije ideologije koje postoje za žene, a i muškarce
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 15 Veljača 2024 18:05
Vlaardingerbroek je rekao: “Ako svoje neprijatelje ne shvatimo dovoljno ozbiljno, a ne usudimo se ni govoriti za Krista, nakon svega što je učinio za nas, kako očekujemo pobjedu?”
Eva Vlaardingerbroek, popularna nizozemska pravna filozofkinja i politička komentatorica koja je posljednjih godina postala poznata po kritici sve istaknutijih društvenih ideologija u suvremenom zapadnom društvu, primljena je u Katoličku crkvu zajedno s ocem u.
Rođena od majke katolike i protestantskog oca, 26-godišnja Vlaardingerbroek odgojena je kao kršćanka, ali upravo ju je pandemija COVID-19 u potpunosti probudila u stvarnost duhovne bitke s kojom se svijet suočava i spoznaju da je katolička vjera “najmoćnije oružje” protiv moralnog relativizma današnjice.
U ovom intervjuu e-poštom, Vlaardingerbroek dijeli više o svom putu do vjere, kako u svom iskustvu zle nadnaravne sile pojačavaju svoje protivljenje kada se govori o nečijoj ljubavi prema Kristu, ali kako to također pokazuje potrebu da bude beskompromisna i hrabra u suprotstavljanju teškim zlima našeg vremena, Bilo da se radi o rodnoj ideologiji, radikalnom feminizmu ili transhumanizmu.
Vlaardingerbroek je rekao: “Ako svoje neprijatelje ne shvatimo dovoljno ozbiljno, a ne usudimo se ni govoriti za Krista, nakon svega što je učinio za nas, kako očekujemo pobjedu?”
Eva, možete li nam reći nešto o svom odgoju? Jesu li vaši roditelji i obitelj bili religiozni i jesu li utjecali na vas ili za ili protiv toga da postanete katolici?
– Rođena sam u Amsterdamu 1996. godine, a moj mlađi brat i ja odrasli smo u manjem gradu nedaleko od tamo. I moja majka i otac su kršćani i rade u industriji klasične glazbe. Moja majka je katolkinja. Moj otac, sve do danas bio je protestant – pa sam se upoznala s obje vjere. Iako nikada nisam iskusila sukob vjere između majke i oca dok sam odrastala, primijetila sam razlike kad sam vidjela svoju širu obitelj na rođendanskim zabavama. Razlog tomu je vjerojatno što je moj djed (otac mog oca) nevjerojatno pobožan (sada umirovljeni) reformirani pastor i starozavjetni teolog.
Iako bih definitivno rekla da sam “odgojen” kršćanin i da sam imao privilegiju odrastati slušajući najljepšu katoličku glazbu na dnevnoj bazi, nikada nisam osjećala da su me roditelji pritiskali da idem u crkvu ili se molim. Nikad mi ništa nije bilo nametnuto. Ako ništa drugo – gledajući unatrag – voljela bih da su me roditelji možda malo više gurnuli kada je trebalo prakticirati moju vjeru. Jer iako sam imala razdoblja u životu u kojima nisam bila jako okupirana crkvom, uvijek sam vjerovala u Boga, otkad znam za sebe.
Bila sam kršten u protestantskoj crkvi i godinama sam pohađala protestantsku crkvu kao dijete, sve dok se moj otac nije odlučio pridružiti majci na misi prije 15-ak godina. Odlučio joj se pridružiti, jer mu je bilo dosta koliko je naša protestantska crkva postala politizirana (ljevičarska). Pridružila sam im se, ali, kao i svaki tinejdžer, osjećala sam se kao da ne pripadam (u općem smislu), pa sam se također osjećala kao da ne pripadam na misu, budući da službeno nisam katolik i počela sam rjeđe ići u crkvu.
Opet, iako nikada nisam dovodila u pitanje svoju vjeru u Krista, kao studentica moj stav se nije puno promijenio. Ako ništa drugo, često sam birala kada su u pitanju obje vjere i nikada se nisam svjesno trudila odlučiti želim li biti protestant ili katolik. Moja vjera nažalost nije igrala središnju ulogu u mom životu.
Stvorena sam na Božju sliku, da je moje tijelo hram i da mi je moja (tjelesna) prava obdario moj Stvoritelj i stoga su neotuđiva
Što vas je osobno privuklo katoličkoj vjeri i kada ste shvatili da je Katolička crkva jedina prava vjera koju je Krist utemeljio?
– Tijekom posljednjih dana studija i na početku karijere u politici doživjela sam puno zazora zbog svojih konzervativnih političkih stavova. Brzo sam se naviknula na osjećaj otkazivanja zbog izgovaranja neugodnih istina, ali nešto se – mislim za mnoge od nas – iz temelja promijenilo tijekom pandemije. Protivljenje narativu establišmenta nije vas samo otkazalo “društveno”, ovaj put vas je otkazalo “legalno”.
Za to vrijeme svesrdno sam shvatila da ne vodimo samo političku borbu (desnica naspram ljevice), već da se bavimo duhovnom borbom (dobro protiv zla). Brzina kojom su ljudi bili spremni osuditi nas koji nismo slijedili “znanost” i brzina kojom su naše vlade ukinule naša ustavna prava, bio mi je pravi poziv na buđenje. Zlo nije bilo nešto što je postojalo samo u određenim vremenima (rata) u povijesti. Otvorilo mi je oči pred činjenicom da je zlo vrlo živo – i da nažalost puno ljudi može biti zavedeno vrlo, vrlo brzo.
Počela sam primjećivati da mi, primjerice, kada sam se protivila mandatima za cjepivo, nije dovoljan samo utilitarni argument. Nisam se htjela svađati oko toga zaustavlja li cjepivo prijenose i je li opravdano da nas vlada prisili iz medicinskih razloga. Htjela sam zauzeti moralni stav. I jedini moralni stav koji mi se činio ispravnim bio je da sam stvorena na Božju sliku, da je moje tijelo hram i da mi je moja (tjelesna) prava obdario moj Stvoritelj i stoga su neotuđiva. Moja prava nije mi dala vlada, koja bi mi ih mogla – i koja će mi ih, jasno, oduzeti bilo kada, ali mi ih je dao moj Stvoritelj, Bog.
Dakle, to je upravo ono što sam počela govoriti u javnoj raspravi. Otvoreno sam počela uključivati svoju vjeru u svoj politički komentar i odmah sam odlučila da više nikada ne ću raditi kompromise oko toga. Iskusila sam što se događa kada izađete i govorite o svojoj ljubavi prema Kristu: Zle sile u svijetu postaju glasnije, jer ne postoji ništa što mrze više od svjedočanstva, ali dobre sile u mom životu također su sto puta jače i postala sam jača. To me je natjeralo da razmišljam o svojoj vjeri. Brzo sam shvatila da bi vrijeme branja trešanja trebalo biti gotovo, ali nisam znala kojoj crkvi bih se trebala pridružiti, pa sam odlučila odvojiti vrijeme. Provodeći neko vrijeme u Americi, otišla sam u puno “ne-denominacijskih” crkava gdje sam upoznala najdivnije, najodanije kršćane koje sam ikada upoznala. Ali u tim velikim crkvama kongresnog centra, nešto je nedostajalo. A onda sam našla govore profesora Petera Kreefta na YouTubeu. Gledla sam njegov sadržaj satima dok nisam naletila na njegov video pod nazivom “Sedam razloga zašto bi svi trebali postati katolici”. Gledala sam ga i jednostavno se nisam mogla prepirati s onim što je rekao. Sve je imalo smisla. Od činjenice da je sam Krist utemeljio Crkvu, preko važnosti svetaca, do pravog čuda euharistije. Znala sam da moram izabrati.
I tijekom prošlogodišnje božićne mise, to je upravo ono što sam učinila. Osjećala sam u srcu da želim biti katolik. Kad sam se vratila s mise, primila sam veselu božićnu poruku od svog dragog prijatelja i kolege borca oca Benedikta Kielyja, kojeg sam upoznala na Nacionalnoj konferenciji konzervativizma u Bruxellesu godinu dana ranije. Poželio mi je sretan Božić i pitao me kada ću postati katolik/katolkinja. Ne postoji slučajnost, a ostalo je povijest.
Najmoćnije oružje protiv ljevičarskog relativizma je katolička vjera
Koji su vas elementi katoličanstva posebno privukli?
– Transupstancijacija mi je bila ključna. Kao protestantica odbacila sam koncept, nikada nisam imala osjećaj da to mogu racionalizirati, pa sam pristala na argument “to je simbolično”. Ali kada pogledate Sveto pismo, ono što je sam Isus rekao, on je kristalno jasan. To uopće nije simbolično. Iako to ne mogu racionalizirati, vjerujem u to; jer ako je Krist rekao da je tako, to je tako. Onda nema drugog izbora nego postati katolik.
Nizozemska kao i sve zemlje Beneluksa ima bogato katoličko nasljeđe, ali čini se da su gotovo sve izgubljene zbog sekularizma, koji je dominirao politikom i društvom. Kako ste se probijali kroz takav prevladavajući modernizam i liberalizam kako biste pronašli katoličku vjeru?
– Najmoćnije oružje protiv ljevičarskog relativizma je katolička vjera. Što je bolje u vrijeme kada ljudi kažu, “sve ide” nego reći “ne”? Postoji takva stvar kao što je ljepota, postoji nešto kao što je Dobro, a postoji i takva stvar kao što je Istina. On je Istina, Put i Život. I to se nikada ne će promijeniti. Katolički nauk ostaje isti, bez obzira tko je Papa ili kroz kakva previranja Crkva prolazi kao institucija. Nauk je i uvijek će izdržati test vremena, jer je on sam osnovao Crkvu.
Kako vam evanđelje, a posebno katoličko učenje, daje nadu i smisao u životu i vašem radu kao političkog komentatora?
– Trudim se da svi moji stavovi budu u skladu s mojom vjerom. Možda sam pogriješila u očima nekih, ali za mene je to suština. To je pokretačka snaga mog aktivizma, jer kao katolik ne želim mirno sjediti, vjera je ipak dobro djelo.
Naravno, uvijek ima prostora za napredak, ali moja je misija zauzeti se za konzervativne vrijednosti, slobodu i ljudska prava. Moja je misija zauzeti se za obične ljude koje establišment smatra nevidljivima. Boli me kad vidim kako se ljudi bore u našem društvu i koje naše globalne elite označavaju kao žalosne. To nije ono što nas Krist uči.
Politički i društveno govoreći, mislim da živimo u nevjerojatno mračnim vremenima. Naopaki svijet, gdje ljudi muškarce nazivaju ženama, ženama muškarcima; svijet u kojem ljudi nazivaju zlo dobrim i dobrim zlom, kao što je opisano u Izaiji 5:20. Ali vjerujem u Boga i znam da svjetlost sja u tami, a tama je nije nadvladala. Ništa mi ne daje više nade od toga. Dobro će pobijediti jer je Krist već pobijedio smrt i oslobodio nas. Zato se bojim Boga više nego čovjeka.
Spašeni smo kroz njega, bez obzira što se događa ovdje na zemlji. Pokušavam se sjetiti da ono što ljudi misle o meni na ovoj zemlji nije važno, u usporedbi s onim što Bog misli o meni. On i Istina su ono što me vodi u mojim političkim nastojanjima.
Kršćani, posebno katolici, moraju otvoreno odbaciti bilo koju vrstu kulturnog ili vjerskog relativizma
Često ste govorili protiv globalizmai njegovog štetnog učinka na Nizozemsku, što se najvidljivije vidi u prosvjedima nizozemskih poljoprivrednika, ali i u drugim područjima kao što su autoritarni odgovor na COVID-19i Veliko resetiranje. Kako katolici mogu upozoriti druge na opasnosti ovih trendova na učinkovit način koji također daje ljudima nadu u budućnost?
– U svom govoru “Odbaci globalizam: Prigrlite Boga” na Nacionalnoj konferenciji konzervativizma u Bruxellesu 2022. godine, koji se može vidjeti na YouTubeu, govorila sam o tomu što mislim da bi kršćani trebali učiniti u opsežnoj borbi protiv globalizma i transhumanizma.
Rekla sam: “Borimo se protiv tako velikog zla, da možemo pobijediti samo s njim na našoj strani. I imamo ga na našoj strani. Ali ako trošimo energiju na njegovo skrivanje, zašto bi on bio tu za nas?”
I to mislim. Glavna poruka je: Morate progovoriti. Morat ćemo prepoznati da se radi o zloj ideologiji koja se u osnovi suprotstavlja svemu za što se mi, kao katolici zalažemo, ako želimo imati šanse za borbu.
Problem je u tomu što mnogi kršćani padaju na “lijepe riječi” koje globalisti koriste kako bi nam prodali svoje planove. Bilo da se radi o klimatskim promjenama, COVID-u ili transhumanizmu, oni predstavljaju svoja “rješenja” pod krinkom jednakosti i plemenitih izgovora, ali zapravo, ako pogledate što zapravo predlažu, uvijek se svodi na činjenicu da se ti ljudi žele igrati Boga. A rješenja koja nude – putovnice za cjepiva, transhumanizam, “spašavanje planeta” – uvijek se hrane strahom ljudi od smrti. Što, nažalost, ako vjerujete da je ovaj život na zemlji sve što postoji, nije čudna stvar koje se treba bojati.
Dakle, ono što vjerujem da treba učiniti je da kršćani, posebno katolici, otvoreno odbacuju bilo koju vrstu kulturnog ili vjerskog relativizma. Narativ “ti možeš imati svoju istinu, a ja svoju”, je da mislim točno ono što vrag želi da ljudi kažu.
Naravno, vi možete imati svoje mišljenje, a ja svoje, ali postoji nešto poput Istine: Krist je Istina, Put i Život. Ako doista vjerujemo da bismo to trebali reći. Naglas. Moral temeljen na svjetovnim vrijednostima je poput kuće bez temelja. Kuća može izgledati lijepo izvana, mogu je izgraditi fini, dobronamjerni ljudi, ali ne će trajati.
Ako svoje neprijatelje ne shvatimo dovoljno ozbiljno i ne usudimo se ni zalagati za Krista, nakon svega što je učinio za nas, kako očekujemo pobjedu?
Najbolja stvar koju možemo učiniti kao katolici je reći ljudima da postoji alternativa koju možete slijediti. Jer postoji i on ima ime: Isus Krist.
Često ste kritizirali i feminizam. Koliko je to štetno za društvo po vašem mišljenju i vidite li ovu i druge suvremene društvene bolesti (rodna ideologija, istospolni “brak” itd.) kao dio duhovne bitke koju opisujete, one koja se najučinkovitije vodi kao katolik?
– Rodna ideologija i feminizam vjerojatno su najštetnije ideologije koje postoje za žene (i muškarce po tom pitanju) jer sprječava ljude da se vjenčaju, osnuju obitelji i postanu istinski sretni i ispune svoju (moralnu) dužnost.
Mojoj generaciji je rečeno da se ne trebamo vjenčati ili imati djecu, jer je sve to samo opresivni društveni konstrukt koji je stvorio patrijarhat da vas sputava. I povrh svega, imati djecu je loše i za klimu, pa se samo ne trudite. … I povrh svega, rečeno nam je da možemo spavati koliko god želimo i ako zatrudnite, možete pobaciti, jer je to vaše tijelo, vaš izbor.
To je iskreno i istinski djelo đavla. Ni manje ni više. I nažalost, dobiva na snazi. Danas mi je teško upoznati ljude mojih godina koji nisu potpuno indoktrinirani probuđenom ideologijom. Većina mojih suvremenika doista vjeruje da su vaši osjećaji ili kako se “identificirate” pokazatelj vašeg spola.
I opet, jedino rješenje koje vidim za ovaj problem je biti nemilosrdno beskompromisan. Bog je stvorio Adama i Evu, a ne 73 različita spola. To čovjek pokušava biti svoj mali bog, koji nikada nije radio i nikada ne će raditi. I mi to znamo. Moja generacija je apsolutno jadna. Dakle, najbolja stvar koju možemo učiniti kao katolici je reći ljudima da postoji alternativa koju možete slijediti. Jer postoji i on ima ime: Isus Krist.
Edward Pentin viši je suradnik Registra i vatikanski analitičar EWTN Newsa. Počeo je izvještavati o Papi i Vatikanu s Vatikanskim radijem prije nego što je postao rimski dopisnik za Nacionalni katolički registar EWTN-a. Također je izvijestio o Svetoj Stolici i Katoličkoj crkvi za niz drugih publikacija, uključujući Newsweek, Newsmax, Zenit, Katolički vjesnik i Pregled Svete zemlje, franjevačku publikaciju specijaliziranu za Crkvu i Bliski istok. Edward je autor knjige Sljedeći papa: Vodeći kardinalni kandidati (Sophia Institute Press, 2020.) i Namještanje vatikanske sinode? Istraga navodne manipulacije na izvanrednoj sinodi o obitelji (Ignatius Press, 2015.). Pratite ga na Twitteru u @edwardpentin.
Edvard Pentin/hrvatski-fokus.hr
