Prosvjed ljevice – agresijom do demokracije
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 26 Veljača 2024 17:33
Prošle subote, 17. veljače, svjedočili smo prosvjednom skupu hrvatske ljevice na Markovu trgu u Zagrebu. Glavni motivi toga skupa trebali su biti izbor gospodina Turudića za državnoga odvjetnika i korupcija aktualne vlasti u Republici Hrvatskoj.
Budući da i jedna i druga tema opravdano zaslužuju ozbiljniju raščlambu odluka i postupaka stranke na vlasti, logično je da je naša javnost pozorno pratila što će nam poručiti lideri lijevo orijentiranih stranaka. Najmanje što se od njih očekivalo bilo je konkretno iznošenje smjernica kojima bi nas organizatori prosvjeda uveli u pravednije, socijalno osjetljivije i etičnije društvo.
No u istupima stranačkih lidera niti traga spomenutim smjernicama! Iz svega izgovorenog na prosvjedu moglo se razabrati nekoliko temeljnih motiva: silna želja za preuzimanjem vlasti, uvjerenje govornika da jedino oni imaju pravo na istinu, lažna empatičnost i forsiranje lažnog elitizma.
Govornici na prosvjedu su primitivno blatili političke suparnike
Krenimo redom navedenih razotkrivenih, tj. stvarnih motiva prosvjeda. Ako želimo rušiti/mijenjati postojeću vlast, trebamo, prije svega, argumentirati što mi nudimo, tj. kako ćemo mi popravljati postojeće stanje u društvu. Umjesto toga slušali smo isključivo nedovoljno argumentirana etiketiranja trenutno vladajućih. Jedino što je narod mogao razabrati u tim etiketiranjima, bilo je silno necivilizirano, mogli bismo reći primitivno/populističko, blaćenje političkih suparnika proizišlo iz silne mržnje prema onima koji im koče namjeru brzog, da ne kažemo isforsiranog, dolaska na vlast.
A sve je to izlazilo iz usta onih koji se uporno pozivaju na civiliziranost, uljuđenost, transparentnost i demokratičnost u javnom djelovanju! Koreografija uz koju su izgovarane riječi lopovi, razbojnici, kradljivci, pljačkaši, lažovi… dodatno je pojačala sumnju naroda u etičnost, uljuđenost, demokratičnost i jasnu viziju vladavine pokretača prosvjeda. Stisnute pesnice, neurotično poskakivanje za mikrofonom, mahanje rukama i gibanje tijela u rock i folk ritmu dodatno su u narodu pojačali sliku više Streljnikovog bunta i poimanja vlasti nego sliku modernih političara europske provenijencije. A tvorci se takve slike zalažu za demokraciju i transparentnost iznad i prije svega!
Narod ima pamćenje
Govornici, kojima je omiljena riječ lopovi, zaboravljaju da njihov narod, ipak, ima neko pamćenje. Narod se tako još uvijek sjeća afera o prijavi boravišta, afera o obnovi poplavljenih područja u Slavoniji, afera oko nedemokratske smjene vlasti u stranci, izjava o nepotrebnosti donošenja Zakona o hrvatskom standardnom jeziku, izjava o nedovršenim partizanskim likvidacijama “fašista” 1945. godine, pokušaja sprečavanja izručenja udbaša Perkovića i Mustaća njemačkom pravosuđu…
Narod svjedoči i aktualnoj kaotičnosti u Zagrebu i propadanju glavnoga grada države. Zagrepčani dnevno gaze svojim prljavim i kičasto uređenim glavnim ulicama (A odgovorni za kič i prljavštinu su visokoobrazovani elitisti!)… Da, a narodno pamćenje ponekad može biti, u najmanju ruku – neugodno!
Sve afere koje narod pamti, nažalost, hrvatski vodeći mediji gotovo redovito prešućuju. I to narod pamti! Je li to potvrda tvrdnje lijevo orijentirane oporbe da aktualna vlast kontrolira medije?! Ili je istina nešto drukčija?!
