Zadnji komentari

Najodaniji nasljednici daytonske nepravde

Pin It

The Dayton Accords: a peace agreement for Bosnia – archive, 1995 | Bosnia  and Herzegovina | The Guardian

Sve je više vidljivih znakova koji se ničim ne mogu ni sakriti, kako je beha zajednica islama, pravoslavlja i katoličanstva, daleko odvučena u društva i asocijacije radikalnog islamskog suvremenog svijeta, što je znak njene neodrživosti kao takve na europskom prostoru.

Mnogi promatrači tog muslimansko-bošnjačkog agresivnog izvlačenja jučerašnje BiH i današnje daytonske Bosne i Hercegovine iz Europe i njenih vrijednosti, a u čijoj izgradnji je prije turske zločudne okupacije kraljevina hrvatske kraljice Katarine, aktivno sudjelovala i sebe učvrstila u zajednici europske obitelji, gotovo da priznaju poraz i dižu ruke od propalog daytonskog projekta. Već u njegovu začetku kojeg je obilježila velika nepravda kojom su se vodili njeni tvorci, a kasnije ju potvrdili, proširili, i ozakonili mirnodopski zločinci kolonijalnih zemalja Ashdown, Bildt i Petritsch, mogao se iščitati neuspjeh, i to sa tragičnim posljedicama za hrvatski narod kao najveću žrtvu te nepravde. Na tim temeljima nepravde u Daytonu u Bosni i Hercegovini se već tri desetljeća nadograđuje nepravda na nepravdu.

A svaka nepravda je oblik zločina i korak do ponovnog vjerskog rata u toj tvorevini. Najbolji i najodaniji nasljednici daytonske nepravde, uz otvorenu pomoć neki visokih predstavnika daytonske nepravde pokazuju se i dokazuju muslimani Bošnjaci. Njihov tadašnji vođa već prije Daytona dokazani ratni zločinac a kasnije i veleizdajnik Bosne i Hercegovine turskim okupatorima, Alija Izetbegović, prvi i priznaje, iz dvoraca u Turskoj gdje se bio smjestio a danas ih naslijedio sin Bakir, tu nepravdu. Njemu, Aliji, kao i najvećem političkom lažovu koji je u tajnosti slao svoje pregovarače u Beograd da dijele beha zajednicu sa Srbima, i koji je u kasnijim pregovorima traženja rješenja beha problema, nakon što nisu priznavali dogovorene granice vlastitih entiteta, sve dogovoreno potpisivao a pri izlasku iz prostorije sve nijekao i ne priznavao, priznanje daytonske giga nepravde bila je uobičajena praksa.

Nabujale islamističke rijeke terora i zločina

No, u njoj je kasnije vidio da to više nije isto kao u pregovorima i da potpis može zanijekati kad se vrati u Bosnu i Hercegovinu. Baš zbog njegove laži kojom se služio i koristio, i koja je svijet iznenađivala, daytonisti su poručili, ovo se ne mijenja, ovo su temelji tvorevine kojoj i sami ne planiramo dug vijek života. To će u budućnosti biti uzor i tvornica nepravde, u kojoj će naši “manageri” u titulama visoki predstavnika čuvati je, širiti je, dograđivati je, i na njoj zarađivati mjesečno onoliko koliko će žrtva te nepravde hrvatski radnik zarađivati za tri i više godina.

Uz pomoć nepravde kao temelja beha tvorevine, veći njen daytonski dio izrastao je, već u Daytonu nazirani, “mali teroristički muslimanski otok”, na kojeg su nabujale islamističke rijeke terora i zločina, radikalizma i fundamentalizma, nanijele ogroman broj muslimanski ubojica, fanatika, barbara, terorista. Budući da se u tim rijekama pojavila, iz poznatog izvora s planom navođena na federalne beha prostore i cunamijska rijeka muslimanskih migranata, najopasnija invazionistička muslimanska armija koja je ikad jurišala na BiH i Europu, “mali teroristički muslimanski otok” vidljivo je svaki dan veći, čime je i opasnost za Europu sve veća.

Što je muslimanska opasnost izvjesnija i veća federalni dio beha zajednice je sve utopljeniji u zajednice muslimanskih zemalja, a sada etnički i vjerski muslimanski čisti gradovi bratski i prijateljski povezaniji sa gradovima islamskih država, napose onih vjerski radikalni.

Traje utrka muslimansko-bošnjačkih gradova koji će se tješnje i s više gradova iz muslimanskih država, povezati. Već danas nema većeg federalnog grada pod muslimansko bošnjačkom okupacijom iz perioda vjerskog beha sukoba i muslimanskog etničko vjerskog čišćenja Hrvata katolika, a da nije pobratimljen sa nekim takvim u nekoj muslimanskoj zemlji. Napose je bratimljenje snažno i rašireno sa gradovima majčice Turske, što taj proces deeuropeiziranja, odnosno islamiziranja beha gradova a time i, sad federacije a kasnije cijele beha zajednice, čini nastavkom muslimansko bošnjačkog osvajanja beha teritorija. A to opet znači da vjerski beha sukob za teritorij Dayton nije zaustavio nego samo primirio i usmjerio ga na vođenje drugim sredstvima, koje muslimani Bošnjaci koriste u punom kapacitetu. Nu, posljedično je jednako razoran za Bosnu i Hercegovinu i tragičan za Hrvate, koje svakim danom sve više uguravaju u rezervate, gdje im spremaju budućnost američkih autohtoni Indijanaca.

U takvoj političkoj situaciji obespravljenosti hrvatskog naroda gradonačelnica čistog muslimanskog Sarajeva, koje je u svim gradskim segmentima funkcioniranja, kao i slikom i kulturom njegovih stanovnika, kopija iranskih, afganistanskih, iračkih gradova, neometano i dalje i dublje ga odvlači u pobratimski zagrljaj turskih gradova. Građaninu Komšiću ne da smeta poturčivanje i radikalno islamiziranje beha gradova, nego svojom ideologijom građanizma i ostalizma sudjeluje u tom Karićkinom turskom invazionizmu i turcizmu bratimljenja i prijateljskih odnosa beha gradova sa turskim.

U toj budućoj građaniziranoj i ostaliziranoj, zapravo BiH konvertita i poturica za jedno hrvatsko mjesto u institucijama vlasti, političko vjerskoj radikalnoj vezi muslimana iz Biha i islamskih zemalja, opravdavajući je i međusobnom ljubavi da im je musliman iz Afganistana, Pakistana, Irana, Iraka te poglavito onog iz majčice Turske bliži od susjeda katolika ili pravoslavnog, nema mjesta za bratimljenje beha gradova sa gradovima iz Europe i većinski kršćanskog naroda.

Gradovi pobratimi

Stoga je sarajevska gradonačelnica političkog tipa Komšić, koja je za razliku od građanina Komšića koji krade Hrvatima mjesto u beha Predsjedništvu, ukrala Srbinu gradonačelničku funkciju, a kako bi dalje uspješno krala srpska mjesta, kaže “Ponosni smo i sretni zbog naših prijateljskih odnosa sa turskim gradovima. Istaći ću da smo se prošle godine bratimili sa dva grada, pored ove proslave koju imamo ove godine sa Ankarom. Našoj porodici pobratimskih gradova pridružili su se Sanliurfa i Izmir.

Şanliurfa je jedno od najljepših mjesta koje sam posjetila. Čitava 2024. će proći u znaku obilježavanja bratimljenja s Ankarom. Mi nismo samo prijatelji sa Turskom, mi smo braća, i mi to tako i osjećamo kad god posjetimo tu zemlju, nebitno u kojem gradu. Osjećamo se kao kod svoje kuće”, kazala je Karić.

Po “majčici Turskoj su braća” jer priznaje uzurpatorica na srpska mjesta za gradonačelnika, a to je i muslimansko-bošnjačko hvala Srbinu Bogiću Bogićeviću, kao što su rekli hvala i Jovanu Divjaku i Ivi Komšiću, i nekim bosanskim fratrima, ali i u cjelini hrvatskom narodu koji je izborio međunarodno priznanje referendumske BiH, da im je “Turska mati tako je bilo i tako će ostati”. Uz zeta Komšića gradonačelnica iranizirano-turciziranog Sarajeva, nekadašnjeg glavnog grada nekadašnje BiH okupatorski pokazuje budući muslimansko-bošnjački entitet u čijem društvu će biti, i kako će izgledati Bosna i Hercegovina građanizirani hamasovistan na pragu Europe.

Vinko Đotlo/hrvatski-fokus.hr