Njemačka se urazumila i odustala od Zelene agende
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 14 Kolovoz 2025 07:31
Prema nacrtu proračuna za 2026. godinu, Njemačka će smanjiti potporu globalnoj zaštiti klime, odstupajući od godišnjeg cilja vrijednog šest milijardi eura koji je nekoć proglasila bivša kancelarka Angela Merkel, a kasnije potvrdio njezin nasljednik Olaf Scholz
„Sredstva vezana uz klimu smanjuju se u sljedećem saveznom proračunu jer vodstvo zemlje mora shvatiti da je živjelo u svijetu snova.”
Njemačka, do nedavno zemlja snova za liberale koji se oslanjaju na obnovljive izvore energije, suočena je s oštrom stvarnošću da konkurentno gospodarstvo temeljeno na industriji ne može funkcionirati samo na zelenoj energiji.
Kancelar Friedrich Merz sada je prisiljen prihvatiti stvarnost i smanjiti pomoć i financiranje vezano uz klimu i klimatske promjene te pokušati ispraviti pogreške svojih prethodnika.
Prema nacrtu proračuna za 2026. godinu, Njemačka će smanjiti potporu globalnoj zaštiti klime, odstupajući od godišnjeg cilja vrijednog šest milijardi eura koji je nekoć proglasila bivša kancelarka Angela Merkel, a kasnije potvrdio njezin nasljednik Olaf Scholz.
Nacrt proračuna pokazuje da će ključni rashodi za međunarodno financiranje klimatskih mjera ostati u stagnaciji ili će se suočiti s rezovima. Savezno ministarstvo za ekonomsku suradnju i razvoj (BMZ), koje je odgovorno za većinu međunarodne pomoći, među najteže je pogođenima. Njegovo financiranje trebalo bi pasti za gotovo deset posto.
Financirali „zelene hladnjake” u Kolumbiji
Kontroverzi doprinosi činjenica da je BMZ kritiziran zbog usmjeravanja milijardi eura njemačkih poreznih obveznika u upitne međunarodne projekte. To uključuje 53,7 milijuna eura za reformu digitalnog zdravstva u Uzbekistanu i 12,6 milijuna eura za prilagodbu urbanoj klimi u Salvadoru. I druga ministarstva suočila su se s lupom: Savezno ministarstvo za gospodarstvo i klimatske akcije, na čelu s ministrom Zelene stranke Robertom Habeckom, financiralo je „zelene hladnjake” u Kolumbiji (na slici) po cijeni od 4,6 milijuna eura i potrošilo preko 11 milijuna eura na podršku klimatskoj politici u Brazilu.
Plan Angele Merkel za prelazak na obnovljive izvore energije i nasilno gušenje proizvodnje nuklearne energije u zemlji bio je put u katastrofu. Bio je to plan koji je omogućio ova neobjašnjiva strana financiranja, za koja se sumnjalo da su povezana s korupcijom. Dok je njezin nasljednik, Olaf Scholz, zatvarao oči pred ovom stvarnošću, sadašnji kancelar Friedrich Merz nema drugog izbora nego se urazumiti i prikriti niz pogrešaka koje su prethodni režimi napravili.
No, prije ove najnovije njemačke odluke, mudri građani Švicarske odlučno su referendumom odbacili planove zelene agende.
Švicarski birači odbacuju zelenu reformu gospodarstva
Cijena prosperiteta? Švicarskim biračima je stalo do okoliša, ali ne žele demontirati način funkcioniranja gospodarstva kako bi ga spasili.
Građani su u nedjelju velikom većinom rekli ne ambicioznom prijedlogu Mladih zelenih da se gospodarstvo zemlje uskladi s „planetarnim granicama.”
Konačno odbijanje bilo je još teže nego što su predviđale ankete prije izbora: na kraju je 69,8 posto birača odbacilo „inicijativu za odgovornost prema okolišu“, a niti jedan od 26 kantona u zemlji nije glasao za. Izlaznost je bila oko 38 posto, što je znatno ispod prosjeka od 45 posto.
Potpora je vjerojatno bila ograničena na ljevičarske i ekološke krugove, rekao je u nedjelju (9. veljače 2025.) za švicarsku javnu televiziju SRF Lukas Golder iz gfs.berna. Međutim, među ostalim skupinama birača očito nije bilo interesa za tako „drastičan” prijedlog – čak i ako klima i okoliš ostaju važna pitanja za mnoge, rekao je Golder.
Inicijativa, koju je pokrenuo omladinski odjel Zelene stranke, pozivala je na ustavni amandman kojim bi se od švicarskog gospodarstva zahtijevalo da poštuje „planetarne granice” – znanstveni koncept pragova izvan kojih se priroda više ne može regenerirati.
Da bi se to postiglo, stvari poput emisija ugljičnog dioksida (CO2), gubitka bioraznolikosti i potrošnje vode morale bi se ozbiljno ograničiti – na primjer, zemlja bi morala smanjiti svoj ugljični otisak po glavi stanovnika za više od 90 posto, procjenjuje Greenpeace Švicarska.
Zagovornici ideje, uključujući ljevičarske socijaldemokrate i koaliciju nevladinih organizacija, nisu konkretno rekli kako bi se sve to postiglo, iako su rekli da bi se to trebalo učiniti na „društveno prihvatljiv” način i u roku od deset godina. Parlament bi bio odgovoran za razradu detalja.
Pravi cilj, pogrješan pristup?
U nedjelju (9. 2. 2025.) su se Mladi zeleni žalili da rezultat označava pobjedu za „branitelje statusa quo,” koji su ignorirali znanstvena upozorenja o razmjerima ekološke krize. Oporbena kampanja koristila je taktike „zastrašivanja” kako bi skrenula pozornost s planetarne zaštite na ekonomske strahove, rekli su Mladi zeleni u priopćenju za javnost.
Drugi pristaše zauzeli su umjereniji ton. Socijaldemokratkinja Linda De Ventura izjavila je za SRF da je ishod bio očekivan; inicijative mladih stranaka uvijek se bore na glasačkim kutijama, rekla je. Međutim, rezultat „nije bio izjava protiv zaštite klime”: prethodni narodni glasovi u korist novih zakona o klimi i električnoj energiji pokazuju da švicarski građani žele napredak, rekla je – samo ne u obliku koji je predložen u ovom slučaju.
S oporbene strane, Maxime Moix, potpredsjednik mladeži Stranke centra, složio se s tim. Birači brinu o okolišu, rekao je za švicarsku javnu televiziju RTS. Međutim, žele ga zaštititi „pragmatično” – ne na način koji će ozbiljno pogoršati kvalitetu njihovog života, i ne u tako „nerealnom” vremenskom okviru.
Doista, tijekom cijele kampanje, protivnici – vlada, većina u parlamentu i poslovne skupine – tvrdili su da bi inicijativa bila pogubna za državne financije. Tvrtke i radna mjesta mogli bi biti u iskušenju da se presele u inozemstvo, dok bi se potrošači suočili s višim cijenama, rekla je vlada. „Morali bi se odreći velikog dijela onoga što čini trenutni životni standard u Švicarskoj“, napisala je vlada.
Drugi su čak upozoravali da bi opseg potrebnih reformi učinkovito pretvorio Švicarsku u gospodarstvo u razvoju. „Uništili bismo švicarski prosperitet i vratili se na ekonomsku razinu sličnu zemljama poput Afganistana, Haitija ili Madagaskara,” rekao je parlamentarac Nicolas Kolly iz desničarske Švicarske narodne stranke.
Nedostatak pažnje
Osjećaj da je glasanje unaprijed zaključeno mogao je biti jedan od faktora koji su stajali iza tihe kampanje. Prema ‘Année Politique Suisse’, istraživačkoj skupini na Sveučilištu u Bernu, medijska pokrivenost bila je znatno ispod prosjeka; drugi razlozi za to mogli su biti niski proračuni za kampanju (s obje strane) i „konkurentski medijski događaji” poput ostavke švicarske ministrice obrane Viole Amherd, objavljene u siječnju.
Ostaje za vidjeti hoće li inicijativa ipak imati trajan utjecaj na javno mnijenje. U švicarskom sustavu izravne demokracije, čak i neuspjeli prijedlozi ponekad mogu proglašeni uspješnima ako uspiju nametnuti novu ideju na dnevni red – bilo da se radi o univerzalnom osnovnom dohotku, ukidanju vojske ili – u nedjeljnom slučaju – konceptu planetarnih granica kao vodiču za ekološku stabilnost.
I Kanađani se bude
Važnu odluku donijela je i kanadska pokrajina Saskatchewan. Saskatchewan je postao prva kanadska pokrajina oslobođena poreza na ugljik nakon što je premijer Scott Moe ukinuo i pokrajinske i savezne namete za ugljik s učinkom od 1. travnja. Dana 27. ožujka 2025., premijer Saskatchewana Scott Moe najavio je ukidanje pokrajinskog i saveznog poreza na ugljik počevši od 1. travnja, čime će se potaknuti industrija pokrajine i Saskatchewan postati prva pokrajina bez poreza na ugljik. „Neposredni učinak je uklanjanje poreza na ugljik s vaših računa za ‘Sask Power’, što će obiteljima i malim poduzećima u Saskatchewanu uštedjeti stotine dolara godišnje. A dugoročno će se smanjiti troškovi drugih potrošačkih proizvoda koji imaju industrijski porez na ugljik ugrađen u cijenu,” rekao je Moe.
Udruga ruralnih općina Saskatchewana (SARM) pozdravila je Moeov potez, napominjući da je porez na ugljik bio posebno težak za poljoprivrednike.
Porez na ugljik je izrazito nepopularan i kriv je za rastuće troškove života diljem Kanade. Trenutno Kanađani koji žive u pokrajinama koje su obuhvaćene saveznim programom određivanja cijena ugljika plaćaju 80 dolara po toni.
Rodjena Marija Kuhar/hrvatski-fokus.hr
