U Penkovićevoj Hrvatskoj novca ima samo za ljevičare
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 09 Rujan 2025 19:04
Na portalu Liberal piše: »Zanimljivo. Plenković financira i Jergovića? Zar ne postoji nijedan ljevičarski aktivist kojeg Plenković ne hrani novcem poštenih građana?«
“Partizani su sjevernu Bačku i istočni Srijem predali Srbiji, Boku Kotorsku Crnoj Gori, a Bosnu, Posavinu i Hercegovinu Bosni i Hercegovini”
Neven Budak (1957.) je povjesničar. Imao je teško djetinjstvo i kao školarac proveo ga je uglavnom u komunističkim internatima. Kao odrastao čovjek to se i osjeća. I vidi. Po njegovim političkim preferencijama. Prije neki dan Večernji list, inače pod srbijanskom kapom, objavio je njegova razmišljanja pod naslovom »Da nije bilo partizana, politiku bi nam određivali oni na strani pobjednika, a to bi bili četnici« (https://www.vecernji.hr/vijesti/da-nije-bilo-partizana-politiku-bi-nam-odredivali-oni-na-strani-pobjednika-a-to-bi-bili-cetnici-1884643). I još je dodao: »Tko god misli drugačije, neka samo iznese argumente, bez vrijeđanja i ispraznih floskula«. Ove Budakove nebuloze izazvale su salve kritika u komentarima, jer ovo što je rekao je – neistina! Komentator JMN mu je odgovorio: »Nama su politiku određivali pobjednici komunisti. Pobili i protjerali pola milijuna Hrvata i to mahom elite društva, katoličkih poduzetnika, intelektualaca i umjetnika, od čega preko 600 svećenika. Isto su i Rusi, samo brojkama u 100 puta manjem omjeru, napravili Poljacima u Katynskoj šumi. Jesu li Poljaci pobjednici u Drugom svjetskom ratu? Tko je njima određivao politiku? Komunisti su svugdje radili isto. I svom narodu i drugim narodima. Ako nisi bio komunist, bio si neprijatelj naroda. Ali imali su velike ideale i svatko je bio slobodan prijeći k njima. Ili umrijeti. Često i bez groba«. Nadovezao se komentator Miloradova pudlica: »Dobro, a tko je onda odredio da istočni Srijem, koji je bio dio Hrvatske 1918. završi u Srbiji? Tko je odredio da sjeverna Bačka, koja je imala hrvatsku većinu, završi u Srbiji? Tko je odredio da Boka Kotorska, koja je bila dio Hrvatske do 1918., završi u Crnoj Gori? Tko je odredio da Hercegovina, Posavina i središnja Bosna, koje su bile dio Hrvatske 1939. godine, završe u BiH? Tko je prodao hrvatske zemlje? Da nisu partizani? Kako to da je “pobjednička” partizanska Hrvatska izgubila više teritorija od zemalja koje uopće nisu imale partizane, npr. Danska, Norveška, Belgija, Nizozemska, Čehoslovačka, Luksemburg, Albanija itd.« A Škutor zaključio: »Da nije bilo partizana Hrvatska bi imala duplo veći teritorij.« I time zatvorio gubec potomku nekad slavnih ličkih Budaka iz Svetoga Roka. Zatvorio za sva vremena.
U komunizmu diktatori i totalitaristi, a u demokraciji “demokrati!
Potomci onih koji su 1945. došli na vlast ukinuli su demokraciju, a nakon 45 godina komunističke diktature puna su im usta „demokracije“. Dakako, samo verbalno. Kako su onda bili protiv svakoga oblika demokracije u svoj njezinoj punoći i njezinomu sadržaju, tako nam danas pokušavaju prodati svoj iznenadni obrat lažući nam da je današnja neovisna hrvatska država ne-demokratska! Posebno se potomci jugokomunista javno brinu o „ugroženim manjinama“, od narodâ pa do tzv. seksualnih manjina, misleći da smo zaboravili kada su ne tako davno homoseksualce „preodgajali“ na Golom otoku i drugim jugokomunističkim kazamatima. Sada u vrijeme kraha globalizacije odjednom ti naši vrli i medijski i politički sljedbenici i ljubitelji totalitarnih sustava diljem svijeta pronašli su u masonskoj Europskoj uniji one koji bi ih mogli zaštititi i očuvati na vlasti diljem Europe. Pa zato rone krokodilske suze i strahuju da će s vlasti pasti njima drage masonsko-globalizacijske ekipe od Portugala, pa do ratom uništene Ukrajine. Pišu i govore da „krajnja desnica“ „maršira“ u Francuskoj, Njemačkoj, Velikoj Britaniji, Italiji, Španjolskoj, Austriji, Poljskoj, Mađarskoj…, i dakako u Hrvatskoj. U Njemačkoj i drugim zapadnim državama prešućuju propast migrantske politike uvoza svega i svačega. Prešućuju i propast COVID politike zastrašivanja, ali zato nove demokratske političke snage nazivaju raznim pogrdnim imenima.
U Njemačkoj lezbijka najpopularnija
Najviše su se bili okomili na trenutačno najjaču njemačku oporbenu stranku Alternativa za Njemačku (AfD), ali kako su se i u drugim državama pojavili pokreti ili stranke koje nude spas i izlaz iz ove sveopće krize staroga kontinenta, sada su se našli u teškoćama jer odjednom imaju više protivnika. Lako im je prije u Francuskoj bilo omalovažavati i napadati pokojnoga Jean-Marie Le Pena, sada to više ne mogu, jer stranka koju je preuzela njegova kći Marine Le Pen pretvorena je u pokret na čijem je čelu mladi i sposobni Jordan Bardella. Slično je i u Njemačkoj kod AfD-a. Na njegovu čelu nije netko tko mrzi homoseksualce, naprotiv na čelu AFD-a je otvorena lezbijka kojoj se trenutačno u poštenoj demokratskoj raspravi ne može nitko od vladajućih čelnika suprotstaviti. Za razliku od krajnje neuspješnoga njemačkog kancelara Friedricha Merza, u čelnici AfD-a Alice Weidel sve više razočaranih i prestrašenih Nijemaca vidi spas. I kada to sve saberemo, nije čudno što naši medijski i politički sljedbenici propale globalizacijsko-marksističke politike sve zabrinutiji.
U Penkovićevoj Hrvatskoj novca ima samo za ljevičare
Na portalu Liberal piše: »Zanimljivo. Plenković financira i Jergovića? Zar ne postoji nijedan ljevičarski aktivist kojeg Plenković ne hrani novcem poštenih građana?« (https://x.com/Liberal_HR/status/1961337996994658680). Pored tog napisa nalazi se i napis novinara Gordana Malića koje se nakon godina lutanja vratio na domoljubnu, suverenističku stranu: »Ne znam zašto Jergović sumnja u Plenkovića? Samo za prijevode njegovih knjiga, Plenkovićeve vlade platile su 106 tisuća eura. Nije baš da tjeraju Miljenka u inozemstvo, samo njegove knjige.« Lijepo i točno napisano. Jugokomunistički gojenci na čelu hrvatske političke vlasti i Ministarstva kulture nikada ne napuštaju svoje ideološke drugove.
Vladajući i dalje protiv poduzetnika
U vrijeme jugokomunizma najprije su progonjeni kulaci (bogatiji seljaci), a kasnije obrtnici, pa na kraju i privatnici (poduzetnici). Nije se smjelo obogatiti, jer se težilo uravnilovci. I danas, 25 godina kasnije nije ništa bolje stanje. Većina Hrvata zaposlena je u državnoj službi od općina, gradova, pa sve do ministarstava i kao takvi odlučuju koliko im obrtnici i poduzetnici smiju zaraditi i kako će ih i koliko oporezivati. Tu ništa nije prepušteno tržištu, kako vladajući nastoje u javnosti prodati tu priču kada njima odgovara. Prije svega tu mislim na pravila igre, stope poreza, mogućnosti kažnjavanja i obrtnika i poduzetnika. I to sve po zakonu! Da ne bi! I u drugim istočnim državama koje su izašle ispod komunističkih skuta nakon 1990. godine situacija je slična, pa i ista. I dalje se širi glupa izreka da novac smrdi i da je svaki oblik poduzetništva sumnjiv, pa i zločin. Za razliku od zapadnih država gdje se slavi inovatore, poduzetnike i kreatore, kod nas ih proglašavamo pohlepnima. Umjesto da potičemo stvaranje, mi se bavimo moraliziranjem. Umjesto inovacija, raspravljamo o etici uspjeha. Takav nas stav sputava jer stigmatizira upravo ono što je temelj svake slobode: sposobnost stvaranja vrijednosti. Čekam dan kada će i u Hrvatskoj poduzetnici imati perspektivu.
Ne dopuštaju nam čak ni da postavljamo pitanja
Globalizatori ne samo da nam već desetljećima nameću svoje dogme i laži, u zadnje vrijeme otkako su raskrinkani u tim svojim lažima i dalje se bune što smo se mi normalni ljudi uopće usudili propitivati, oni kažu „znanost“, a to nije prava znanost, a posebno im smeta što sve više ljudi ne samo da propituje, nego i ne vjeruje u tzv. klimatske promjene. Iako je otpor ovim globalizacijskim nametanjima loših zakona i još opasnije vizije budućega svijeta normalan ljudski proces propitivanja i traženja istine – jer ljudi imaju zdrav razum – globalizatori su za nas koji propitujemo izmislili termin – kulturni reakcionari! Globalizatorima smeta tradicija, pa ju vrijeđaju da je to konzervativizam. Onda protivnike globalizacije vrijeđaju da nisu za promjene, što je najobičnija laž. Neosporna je činjenica da je lažan narativ o klimatskim promjenama i da je također pozitivan tzv. otpor obnovljivim izvorima energije. Protivnici globalizacije kakvu nam nameću globalizatori očekivano imaju nepovjerenje prema znanosti kakvu oni zastupaju i zato je pozitivno da se ljudi neispranoga mozga protive elektrifikaciji mobilnosti i da imaju otpor prema digitalizaciji javne uprave, koja je samo lukav naziv za nadzor sviju nas u budućnosti.
Ipak su progledali
Globalistički i neojugoslavenski portal Index objavio je članak pun čuđenja što su u tri najbogatije i najutjecajnije europske države – Francuskoj (Nacionalna fronta), Velikoj Britaniji (Reform UK) i Njemačkoj (Alternativa za Njemačku) – najjače suverenističke stranke (https://www.index.hr/vijesti/clanak/povijesni-zaokret-krajnja-desnica-vodi-u-tri-najmocnije-zemlje-europe/2705394.aspx). Tu nema ništa čemu bi se morali čuditi. To je znak da su Nijemci, Francuzi i Englezi i ostali na Otoku napokon progledali i svojim glasom za ove tri stranke pokušavaju spasiti i sebe pojedinačno i svoje države koje već desetljeće svjesno srljaju u propast.
Globalizatori protiv “populista”
Globalizatori posebno ne vole tzv. populiste, ne vole „populizam“. U tu svrhu koriste neke autore smatrajući da će im koristiti u ocrnjivanju tzv. populističkih političara, stranaka ili pokreta. Jedan od njih koje pokušavaju zlorabiti je britanski politolog Paul Taggart, koji je još prije četiri godine izjavio da populizam nije niti „patologija“, a niti nikakvo „zlo“, nego da je koristan kao korektiv još uvijek vladajuće demokracije. Ustvari, Taggart je 2021. rekao da je populizam zbog toga koristan jer upozorava vladajuću političku elitu gdje griješi i što treba mijenjati u svojoj politici. Vladajući globalizatori posebno ne prihvaćaju „populiste“ zbog Taggartova drugog napisa da je populizam “kameleonski” fenomen koji se uvijek prilagođava bojama okoline. A i još je dodao da nacionalistički i autoritarni populizam često kombinira ekonomski protekcionizam s lijevo orijentiranim socijalnim politikama, što znači da populizam nije ni konzervativan, desni ili fašistički, nego da je ustvari socijalan i da će u konačnici postići dogovor s lijevo orijentiranim socijalnim politikama. Dakle, populizam je zagovornik ustavne demokracije i konstitucionalizma.
Rasizam na danski način
Dokle se je globalizacija uvukla u ljudske živote pokazuje primjer iz Danske gdje su „napredni“ Danci oteli dijete grenlandskoj domorotkinji Ivani Nikolini Brønlund uz obrazloženje da nije „prošla test kompetencije“! Ovo rasističko-globalističko određenje u Danskoj svodi se na testove o “roditeljskoj kompetenciji”, poznatijoj kao FKU (forældrekompetenceundersøgelse), i odnosi se samo na ljude grenlandskog podrijetla. I zato su, „po zakonu“, danske vlasti oduzele novorođenče grenlandskoj majci prema novom zakonu koji zabranjuje korištenje kontroverznih psihometrijskih procjena za ljude grenlandskog podrijetla. Ivana Nikoline Brønlund nije bilo tko, ona je reprezentativka grenlandske rukometne vrste. Rodila je dijete kod Kopenhagena, gdje živi s obitelji, i samo sat kasnije općina je novorođenče smjestila u udomiteljsku obitelj. Unatoč tomu što je dokazano da su FKU testovi rasistički i kulturološki neprikladni za ljude inuitskog podrijetla dijete joj ne daju. To je taj naš napredni Zapad u vrijeme globalizacijskoga ludila.
Škola u Butanu
Osmoga rujna započinje školska godina. Neovisno što nas je sve manje u Hrvatskoj i što je sve manje učenika koji upisuju prvi razred osnovne škole taj dan je bio i ostao za tu malu djecu i najsudbonosniji i najupečatljiviji u kasnijem životu. Neki su se prisjetili idiličnog butanskog filma Lunana: Jak u učionici (Lunana: Yak in the Classroom) u kojem je lijepo ići u školu na 4800 metara nadmorske visine. Samo treba voljeti djecu i djeca će nam tu ljubav kasnije kroz život vratiti. Danas se rijetko ide u školu na jaku i sličnim planinskim pripitomljenim životinjama. Kod na se i prije škole govore neke engleske riječi ili kratice poput STEM-a, STEAL-a ili STEL-a, dok profesor emeritus Igor Čatić u ovom broju objavljuje novi članak u kojem se zalaže da hrvatska mladež treba obrazovanje pod nazivom STELA. Pročitajte što I. Čatić predlaže!
Čija je Ljubljanska burza?
Prvoga rujna ljubljansko Delo objavilo je vijest da hrvatska država preuzima Ljubljansku burzu, odnosno da je Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (Hanfa) dala suglasnost Hrvatskoj državnoj financijskoj agenciji (FINA) za izravno stjecanje kvalificiranog udjela na Zagrebačkoj burzi, do stopostotnog rasta (https://www.delo.si/gospodarstvo/novice/hrvaski-drzava-v-prevzem-ljubljanske-borze). Novinarka Dela Maja Grgič je u svomu napisu izrazila skepsu i zabrinutost: »Budući da je Zagrebačka burza ujedno i vlasnik Ljubljanske burze, to znači da će agencija koja vodi hrvatski poslovni registar postati njezin vlasnik. Predstavnici slovenske financijske industrije zabrinuti su zbog toga, a Ministarstvo financija do sada nije izrazilo nikakve rezerve u vezi s tim.« U tom članku još je napisano da ako preuzimanje Zagrebačke burze uspije, Ljubljanska burza bit će i u vlasništvu hrvatske države!
Zapišavanje teritorija
Muslimani-Bošnjaci u daytonskoj Federaciji BiH ne posustaju u proganjanju Hrvata-katolika. Na razne načine žele im zagorčati svakodnevni život. I milom i silom, pa i zapišavanjem teritorija obnavljanjem džamija u dijelovima BiH gdje su muslimani odavno iščezli. Takav primjer je selo Oplećani istočno od Tomislavgrada u Hercegovini. Sredinom kolovoza u tom selu svečano je otvorena džamija. Na otvorenju džamije bihaćki muftija Mehmed Kudić otvoreno je priznao da su „džamije mnogo više od građevina“, te da su one „mjesta okupljanja, gdje se gradi duh zajedništva, međusobne podrške i islamskog bratstva“. Slično je ponovio glavni imam Medžlisa Tomislavgrad Amer Jugo i najavio da će se u džamiji „odgajati buduće generacije“ te da će one „biti mjesto izgradnje“ muslimanske mladeži. Posebno je važno, a netko bi rekao i opasno po tamošnje Hrvate, što je na proslavi obnovljene džamije bio i zloglasni bošnjački političar, ministar obrane Zukan Helez.
Vaterpolo i neojugoslaveni
Nema više regionalne lige u vaterpolu. Nakon 17 godina Hrvatska se povlači iz toga neojugoslavenskoga natjecanja. Ostali su samo srbijanski i crnogorski klubovi, jer su Slovenci prije napustili ovo natjecanje. Budući je hrvatska vaterpolo liga jedna od najjačih na svijetu, ova liga puna incidenata i svađa nije nam od početka trebala.
Najjača tajvanska i najvažnija svjetska kompanija
TSMC (Taiwan Semiconductor Manufacturing Company) vodeća je svjetska ljevaonica poluvodiča, specijalizirana za proizvodnju čipova za druge tvrtke, umjesto za vlastito dizajniranje. Osnovana 1987. od strane Morrisa Changa, TSMC je bio pionir poslovnog modela “pure-play foundry” sa sjedištem u Hsinchuu na Tajvanu. Tvrtka je ključni dobavljač globalnoj tehnološkoj industriji, proizvodeći čipove koji pokreću proizvode od pametnih telefona do AI sustava, te je proširila svoje napredne proizvodne operacije na Aziju, Europu i Sjevernu Ameriku, uključujući značajna ulaganja u Arizoni. U ožujku ove godine Lin Chia-Yo (31), glavni direktor Odjela za vlakna Taiwan Glassa, ekskluzivno je otkrio da je tkanina od staklenih vlakana s niskim CTE-om (koeficijent toplinskog širenja) postala najnovije usko grlo u proizvodnji CoWoS ambalaže. Izvješće su kasnije preuzeli mediji, uključujući Nikkei, a cijena dionica Taiwan Glassa porasla je zbog nagađanja da bi se mogao pojaviti kao drugi dobavljač nakon japanskog Nittoba. Ono što je zapanjujuće je kako su se konsenzusna očekivanja za potražnju za računalstvom umjetne inteligencije u sljedećih godinu ili dvije dramatično pomaknula prema gore u samo nekoliko mjeseci. Nittobo, koji je nekoć bio oprezan oko širenja, sada zauzima mnogo agresivniji stav. Izvori iz industrije kažu da je TSMC nedavno bio toliko zabrinut da je čak iznio prijedlog za zajedničko ulaganje u novu peć s Nittoboom. Japanska tvrtka je to odbila, rekavši da nema potrebe za dodatnim financiranjem.
Protestantski Finci nikako da se urazume
Finsko ratno zrakoplovstvo planira ukloniti svastike sa zastava svojih jedinica. Onaj tko ne zna kako razmišljaju protestantski Skandinavci malo će se iznenaditi, ali kada tim protestantskim narodima sa sjevernoga europskog poluotoka (Finci, Norvežani i Šveđani + Danci) dodamo ljevičarenje skriveno ispod tzv. demokratskih skuta i suvremenu globalizaciju najgore vrste, onda se ne moramo čuditi potomcima ovih Azijata sa europskoga sjevera (https://www.newsweek.com/nato-finland-remove-swastika-military-flags-nazi-germany-2122541). Sama svastika na finskom vojnom oružju i oruđu nema nikakve poveznice s njemačkom svastikom prije i za vrijeme vladavine Adolfa Hitlera, jer je nastala 1918. godine. Ovo naknadno uklanjanje svastike s amblema finskih zrakoplova poraz je finskoga duha i pristajanje na najgoru vrstu poniženja poput onoga pokreta u SAD-u gdje je sramota biti – bijelac!
Djeca se trebaju rađati u kući i bez muškaraca
U 96. godini umro je Michel Odent (7. VII. 1930. – 19. VIII. 2025.) najpoznatiji svjetski liječnik, specijalist kirurgije i opstetričar kojega časopis Lancet opisuje ga kao “jednog od posljednjih pravih općih kirurga”. Ovaj francuski liječnik bio je najpoznatiji stručnjak za porode. Zalagao za rađanje u kućnoj sobi. Ponavljao je iznova i iznova da žena treba biti što je moguće sama tijekom poroda. Zalagao se za to da se što više poroda obavlja kod kuće, a ne u rodilištu i to ovako objasnio: “Pomaknuli smo porod dalje od majčinog kućnog okruženja, iako je najvažnije koliko su izvorni prvi mikrobi i bakterije koji prelaze na novorođenče. Nekada su se djeca rađala u bakterijskom kućnom okruženju, ali danas je sasvim suprotno”.
Šest poruka don Damira Stojića
Svima onima koji se, poput bivšega člana HSLS-a – propale stranke Dražena Budiše – Bože Kovačevića, brine i za Katoličku Crkvu i za zagrebačkoga nadbiskupa Dražena Kutlešu, u šest točaka poručio je don Damir Stojić: »U nedavnom intervjuu za N1, teolog i novinar iz Njemačke Mario Trifunović komentirao je propovijed nadbiskupa Kutleše u Kninu i druge teme te je pokazao duboku zabrinutost za stanje Katoličke Crkve u Hrvata. Cijenim njegovu brigu, ali neke tvrdnje – kako to diplomatski reći – nemaju dodira s realnošću. Dopustite da bratski razjasnim nekoliko stvari.
“Crkva se ne bavi praktičnim temama – nego brakom i obitelji” – Brak i obitelj nisu praktična tema? Zbilja? Pa nije li upravo obitelj temeljna stanica društva – ne samo po crkvenim dokumentima, već i po zdravom razumu? Ako obitelj propadne, propast će i društvo, a s njim i radnici čija se prava, gle čuda, Crkva itekako trudi braniti. Papa Franjo je redovito govorio o radničkim pravima i socijalnoj pravdi, kao što to čini i papa Lav XIV. Hrvatski biskupi često se oglašavaju o ekonomskim temama, klimi i socijalnoj nepravdi – ali jasno, nije viralno kad biskup govori o klimatskim promjenama. Tko bi to lajkao?
“Crkve su prazne” – Ah, vječni refren onih koji u Crkvu ne zalaze. No, Mario bi mogao razbiti svoj ideološki balon i osobno se uvjeriti – crkve u Hrvatskoj nisu prazne. Štoviše, pune su – i to mladima. Kako je već u svom komentaru spomenuo i moj kolega fra Mario Knezović, toliko su pune da je čak i Rada Borić priznala, očito u trenutku nepažnje, da je “srce boli” kad vidi koliko mladih ide u Crkvu. Srce boli – Crkva se puni. Eto ti paradoksa.
“Vjera i država se stapaju” – Ne, ne stapaju se – to se zove inkulturacija. Svaka ozbiljna Crkva poštuje jezik, narod i običaje zemlje u kojoj djeluje. To nije teokracija niti neki crkveno-državni smoothie, nego inkulturacija. Papa Ivan Pavao II., svetac koji je komunizam rušio molitvom i istinom, govorio je da je domoljublje krjepost i moralna obveza i da je sastavni dio 4. Božje zapovijedi. A mi Hrvati to živimo s ponosom. Koliko svećenika iz Hrvatske danas djeluju kao misionari! Jednom sam čuo šalu da su najbolji hrvatski izvoz katolički svećenici. Moji salezijanci trenutno djeluju u sedam zemalja izvan Europe: u Venezueli, Mongoliji, Etiopiji, Dominikanskoj Republici, Papui Novoj Gvineji, Ruandi, Brazilu. To ne zvuči baš kao zatvorena, nacionalistička Crkva. I dok hrvatski misionari odlaze van, svećenici iz Poljske, Kameruna, Benina, Italije, Australije, Albanije, Kosova, Filipina i Španjolske dolaze djelovati kod nas – i nitko im ne pravi problem. Sjetimo se samo koliko je mnogima od nas značio Portugalac mons. Jorge Ramos, veliki ispovjednik, i koliko je volio Hrvatski narod. Ako je Crkva u Hrvata zaista zatvorena, kako to da se sve to odvija tako glatko?
“Njemačka sekularna država je primjer!” – Da, Njemačka – zemlja u kojoj država ubire crkveni porez. Ako si katolik, protestant ili židov, država ti automatski skida crkveni porez s plaće. Ne ispišeš li se, plaćaš. I to nije sitnica. Moguće je da gospodin Trifunović upravo od tog sustava prima plaću. Ironično? Da. Licemjerno? Možda. Njemački? Definitivno. Ja zastupam odvojenost Crkve i države i ne želim da država stoji između mene i mojih vjernika, kao što je slučaj u Njemačkoj.
“Mač i križ ne idu zajedno” – Teologu Trifunoviću posebno je zasmetalo pojavljivanje mača i križa na Thompsonovu koncertu, te tvrdi da mač i križ ne idu zajedno. Kao da gospodin teolog nikada nije vidio ikonografiju sv. Mihaela, sv. Pavla ili sv. Jurja. Ako želi, rado ću ga osobno provesti po Zagrebu i pokazati kipove sv. Jurja u donjem i gornjem gardu – s mačem, naravno. Mač u kršćanskoj simbolici nije simbol agresije, nego pravde, snage, vjere, mučeništva i duhovne borbe. U Post 3,24 mač čuva raj, u Ef 6,17 Pavao poziva da uzmemo “mač Duha, to jest Riječ Božju”. Isus nije rekao: “Došao sam donijeti mir poput lavande u wellness centru” nego: “Nisam došao donijeti mir, nego mač.” (Mt 10,34). Što ćemo sad?
“Muškarci ne bi smjeli moliti na trgovima” – Citiranje Biblije izvan konteksta je šport nekih ljudi. Isus ne kritizira javno moljenje, već licemjerstvo, odnosno, one koji mole „da se pokažu ljudima“ (Mt 5, 6). On sam je molio javno – kod groba Lazara (Iv 11, 41-42) i na križu (Lk 23, 34.46). Pitanje je nakane, ne lokacije. Javna molitva je dio kršćanske tradicije: procesije, hodočašća, mise na otvorenom. Muškarci koji mole krunicu na trgovima ne rade to da bi pokazali mišiće, nego da bi – zamisli – molili. Ako to nekoga vrijeđa, možda problem nije u njima. Mario Trifunović ima pravo na svoje mišljenje, ali ne i na svoje činjenice. Crkva u Hrvata nije ni zatvorena, ni zaostala, ni nacionalistička. Ona je živa, mladenačka, misionarska i, usprkos svim napadima – otvorena za sve. Kritika je zdrava kad je utemeljena. A kad nije – ostaje nam samo da se na nju nasmijemo i, naravno, pomolimo se. Ukratko, kad se priča bez činjenica, nastane – intervju za N1. Dragi Mario, hvala na brizi – ali Crkva u Hrvata ne treba korekciju iz Njemačke fotelje. S ljubavlju i blagoslovom, jedan od onih koji još vjeruje u mač istine i križ ljubavi.« (Don Damir Stojić, https://www.facebook.com/dondamirstojic/posts/1326551265499330?ref=embed_post – Prenio i Jutarnji list?https://www.jutarnji.hr/vijesti/zagreb/don-damir-stojic-se-osvrnuo-na-kritike-thompsonovog-maca-na-hipodromu-rado-cu-tog-teologa-provesti-po-zagrebu-15611305)
Marijan Majstorović/hrvatski-fokus.hr
