Bošnjaci su protiv mirnog rješenja beha problema i zato najavljuju globalni vjersko-civilizacijski rat i izvan beha granica
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 23 Studeni 2025 13:06
U beha zajednici više ne postoji niti jedan zajednički muslimansko-katoličko-pravoslavni dio koji bi ukazivao na mogućnost suživota tih nacionalnih vjerskih, kulturnih i civilizacijskih razlika u srpsko-muslimanskoj podjeli dogovorenoj u Beogradu, podijeljenoj Bosni i Hercegovini u ratu podijeljenoj i potvrđenoj u Daytonu.
I što je više ta podjela, ratna i poratna, stara petsto šezdeset i dvije godine, želja i volja naroda da, konačno, svatko slobodno živi na svojoj zemlji, u svom starom ili novom trideset i dvije godine starom nacionalnom identitetu, to je veća odlučnost dijela Svjetske zajednice da ih prisili u zajednički entitet, koji je sve više nalik vreći punoj rogova koji se lijepe dok ne nestanu jedan po jedan, a na kraju svi zajedno.
Nasilna osvajanja
Do kraja koji je obilježio sin ratnog zločinca, začetnika vjerskog rata za teritorij, Alije Izetbegovića, Bakira, “mi ili oni”. To je muslimanski zid koji muslimani grade još od svog nasilnog osvajanja u Bosni i Hercegovini, i kojim su se trajno ogradili od kršćana i svih ostalih nemuslimana, posebno ga podebljavajući svim i svakim materijalom, a posebno kršćanskofobnim i mržnjom prema križu u Daytonskom zaglušujućem ratnom primirju.
To je muslimanski zid kojeg je takvom nacifašističkom terminologijom imenovao, njegov projektant po očevoj zamisli i planu, prvi čovjek u muslimana Bakir Izetbegović. To je muslimanski zid kakav postoji u svim islamskim zemljama izgrađen na, i sa, kostima kršćanskih žrtava u muslimanskoj pobjedi MI, i potpunom nestanku kršćana ONI, čime je cijeli islamski svijet postao, živi i širi se u potpunoj sto postotnoj vjerskoj islamskoj čistoći.
To muslimansko MI u BiH svoju veličinu i snagu pokazuje, kao motivaciju, pred svojim ratnicima što ih rodile muslimanske majke po zapovijedi ajatolaha Cerića, i time utjeruju strah kršćanskom svijetu kojeg neometano ruše. Stoga, za njih ona druga strana ONI, kršćani katolici i pravoslavni, već odavno ne postoji, ne samo u beha zajednici koju gotovo osvojiše stalnim prebrojavanjem krvnih zrnaca i proizvoda namjenske industrije, nego ONI ne postoje ni u Europi jer su ih stjerali u mišje rupe.
MI i ONI
Kada se pojavi neko od ONI, kršćana, ulice i trgovi europskih gradova su poplavljeni krvlju nedužnih domaćina, stanara, što ih kao zečeve u slobodnom lovu odstrjeljuju islamski teroristi. A baš zbog te slobode odstrjela kršćana na kućnom pragu muslimanski ekstremisti, kako u BiH tako i diljem etnički i vjerski čistog muslimanskog svijeta, zagovaraju i ratom prijete održivost života multi-kulti društava, naravno samo u kršćanskom svijetu.
Sve multikulturne europske zemlje, sve etnički i vjerski čišće islamske. Svakim danom sve više izgrađenih novi džamija po kršćanskim zemljama, i sve više porušenih crkava u muslimanskim državama. Sve veći broj muslimana silom umarširanih u kršćanske europske zemlje, i sve više poubijanih kršćana u muslimanskim zemljama. Sudan, Nigerija, Iran, Afganistan…
U Daytonskoj podijeljenoj Bosni i Hercegovini isto tako. Hrvatska Republika Herceg Bosna sve multikulturnija “Bošnjački teritorij” što ga proglasio Bakir sve etnički i vjerski čišći bošnjačko muslimanski. Svakim danom na “Bošnjačkom teritoriju” sve manje crkava i katoličkih vjernika, i sve više džamija i muslimana. Katolika sve manje jer se izvršava Alijina zapovijed da se učini sve da u crkve nema tko dolaziti, i da svoj muslimanski teritorij puni sa muslimanima iz islamskog svijeta, čime se broj muslimana u odnosu na kršćane povećao, kako muslimansko bošnjačko čelništvo računa na više od 50 % ukupnog beha pučanstva, na temelju kojeg se samoproglašuju stanarima a kršćane podstanarima.
A podstanari kao kroz cijelu prošlost te kategorije naroda u gostoprimstvu domaćina četrnaest stoljetnog vlasnika stana, i svega onog što mu je pružio i pruža, daleko iznad zasluga, osilio se i stanara ne samo da ne priznaje vlasnikom nego ga pogrdno naziva, prljavkom iza kojeg mora čistiti, i izgoni ga iz njegova doma braneći mu i jednu sobu unutar kuće koju je izgradio i u koju je ili dobrovoljno primio podstanara, ili je podstanar, što je praksa u BiH kući katoličkih stanara, nasilno, razbojnički i na teroristički način ušao.
Danas možda kao nikad do sad podstanari u kraljevini hrvatske kraljice Katarine hrvatskim stanarima ne daju ni sobu, ni grunt da ga ponovo urede onakvim kakav je bio prije njihova nasilno okupatorskog dolaska. Ne daju podstanari diobu teritorija jer se nadaju, i planiraju, cijeli osvojiti kao i one dijelove na kojima danas žive, i uređuju ih ne po europsko civilizacijskim normama, nego po onim osmanlijsko tuđinskim sa kojima su i ušli u stanarski katolički dom, i kojeg čuvaju i njeguju petsto i šezdeset i dvije godine kao osmanlijski spomenik.
Stradanja katolika
Čuvajući i njegujući taj osmanlijski spomenik na margini Europe, na kućnom pragu Stare Dame, potomci Osmanlija kako se prijeteći nazivaju trideset dvogodišnji Bošnjaci, postaje danas politička a sutra i fizička arena za kršćane katolike kakva je u Sudanu i Nigeriji, gdje se dnevno ruše po tri crkve, i ubija po nekoliko kršćana. A da je to tako potvrđuje i muslimansko-bošnjačka šutnja na te vjerske zločine, što ih čine njihova braća po vjeri, muslimani u tim zemljama. Ili i šutnja samoprozvanih euromuslimana u Bosni i Hercegovini na Hamasov zločinački terorizam nad Izraelcima 7. listopada 2023., i muslimanska potpora tim zločincima po vjerski čistom muslimanskom Sarajevu, i drugim isto tako vjerski čistim muslimanskim beha gradovima.
Muslimanski protivnici i negatori katoličkog stanarskog vlasništva diobu Kulin banove Bosne po granicama prava stanara i podstanara brane svojim okupatorskim argumentima jer će, kaže jedan od tih islamista, “…na podijeljenim teritorijama živjet će “u miru i sigurnosti” samo ili dominantno ljudi jedne etničke zajednice”. Eto podstanarskog opravdanja na pretenziju oduzimanja vlasništva stanara, jer zašto da bilo tko u tako neuređenoj kući živi u miru, kad već svi stanari u podstanarskom muslimanskom nemiru, u strahu i nesigurnosti, baš zbog podstanarskog muslimanskog ekstremizma.
Kada se i ukaže malo svjetla mira i sigurnosti u beha krčmi pogašenih svjetla iz mraka se uzdigne islamski radikalizam i beha zajednicu vraća u prošlost turskog danka u krvi, i uvodi u sadašnjost mudžahedinsko vehabijskog, isilo-džihadističkog terorističkog globalnog danka u krvi po trgovima i ulicama kršćanskih gradova.
Na svaki hrvatsko katolički pokušaj izvlačenja Daytonske Bosne i Hercegovine iz krvavih ruku muslimanski nekažnjenih ratnih zločinaca i dovođenje je na put povratka u europske vrijednosti iz kojih je nasilno izvukle Osmanlije, iz bošnjačko muslimanskih asocijacija svakog predznaka snajperski se ispaljuju metci zaglušujuće glasnosti mi ili oni.
Preglasavanje
U muslimansko-bošnjačkom snajperiranju na hrvatsko pravo, hrvatsku suverenost i konstitutivnost ubijeno je hrvatsko mjesto u beha Predsjedništvu, i već šesnaest godina muslimani Bošnjaci biraju svog ratnog snajperista koji je u vjerskom ratu janjičarski agresirao i snajperirao po Hrvatima katolicima u tolikoj zapjenjenosti da, sjedeći na hrvatskom mjestu u Predsjedništvu što je također jedan vid zločina ubitstva Hrvata, i ne zna koliko je u snajperiranju poubijao, prognao i u konclogore otjerao hrvatskih branitelja, civila, žena, djece, stari i bolesni. Sutra će kada ode sa tog mjesta i kada ga muslimanski poslodavci, kao i Jovana Divjaka odbace na smetište povijesti, pričati da ne zna koliko je u 16 godina u Predsjedništvu politički, konstitutivno suverenistički ubijenog Hrvata u beha Predsjedništvu, prisilio hrvatskog naroda u progon, zabranio povratak prognanih Hrvata, etnički i vjerski očistio hrvatskog teritorija, hrvatskoj djeci i mladima ubio budućnost.
A taj muslimanski ratni i poratni snajperista koji ni jednom kršćaninu nije ni komšija ni susjed nego persona non grate, protjerao i prognao ih je puno, jer i to je muslimansko bošnjačka strategija etničkog čišćenja, koja je gotovo najjači argument protiv etnoteritorijalizacije Bosne i Hercegovine, i najsnažnije jamstvo ostanka i opstanka kršćana katolika u Kulinovoj banovini.
Etnoteritorijalizacija Bosne i Hercegovine je europeizacija i deislamizacija te zajednice, za razliku od unitarizacije i centralizacije te slojevite i nacionalno vjerski šarene zemlje u raspadanju. Etnoteritorijalizacija već uveliko etnoteritorijalizirane Bosne i Hercegovine sa dva, gotovo sto posto etnički čista entiteta, srpski i bošnjački, je demokratski proces jačanja nacionalni i vjerski prava i sloboda, nasuprot muslimansko bošnjačke agresivne desuverenizacije i dekonstitutivnosti hrvatskog nacionalnog i katoličkog identiteta.
Biti danas nakon krvavog vjerskog beha rata za teritorij protiv federalizacije ili konfederalizacije bosanske i hercegovačke zajednice katoličanstva, islama i pravoslavlja, a čiji raspad najavljuje bošnjački lider Bakir nacifašističkom politikom “MI ili ONI”, znači biti protiv mirnog rješenja beha problema, i bošnjačka najava globalnog vjersko-civilizacijskog rata i izvan beha granica.
Vinko Đotlo/hrvatski-fokus.hr
