Meter: Tko je general koji stišće Kijev i EU
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 23 Studeni 2025 14:04
Ako ga pak Zelenski odbije (što nikako ne može biti isključeno) rat se posve sigurno nastavlja još većom žestinom (u prvom redu s ruske strane koja bi to shvatila kao dobivanje Trumpovog „zelenog svjetla“ jer se SAD više u to ne bi miješao), dok će naoružanje ukrajinske vojske, i općenito financiranje te zemlje isključivo pasti na leđa europskih zemalja koje bi time de facto ostale jedan na jedan sa zahuktalom Rusijom.
Najnoviji mirovni plan američkog predsjednika Donalda Trumpa za Ukrajinu i dalje je top tema europskih i svjetskih medija. Trump je, naime, uvjeren kako je „mir u Ukrajini vrlo blizu“, a sve se više čuju i najave i o njegovom mogućem skorom sastanku s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom.
Pretpostavljam da će se, ako do tog susreta dođe, isti održati u Budimpešti kako je prvotno bilo i planirano ali je taj summit tada ubrzo odgodio Trump zbog, kako je rekao – Putinove nespremnosti za ustupcima. Tim više u to vjerujem, jer je prigodom nedavnog posjeta Trumpu u Bijeloj kući mađarski premijer Viktor Orban rekao kako je sastanak dvojice lidera i dalje moguć, i da on vjeruje da će se održati u mađarskoj prijestolnici.
Osim toga, Putin je na jučerašnjem sastanku sa stalnim članovima ruskog Vijeća sigurnosti rekao kako Trumpov novi mirovni plan može predstavljati temelj za postizanje mirovnog sporazuma. Iako si je tako sročenom formulacijom Putin definitivno ostavio manevarski prostor za neprihvaćanje plana ili prije za dodatne izmjene onih dijelova koji Moskvi ne idu u prilog (a takvih, objektivno, baš i nema puno), opće tj. prevladavajuće mišljenje je kako se Putinu Trumpov plan sviđa.
Uostalom, on u sebe uključuje i sve najvažnije ruske zahtjeve: od dobivanja više teritorija nego što ih ruska vojska trenutačno kontrolira, njihovog međunarodnog priznanja uključujući i Krima kao ruskih suverenih teritorija, preko zabrane Ukrajini stupanja u NATO savez, njenom nenuklearnom statusu, smanjenju njezinog vojnog sastava (ovdje pak treba naglasiti kako je on u predratno vrijeme iznosio oko 250 000 vojnika a da se ovim planom predviđa 600 000 što je smanjenje samo ako se gleda na trenutačni broj koji iznosi oko milijun vojnika) i zabrane dugometnog raketnog oružja i još štošta drugog. Osim toga toga – i ne manje važno – u pripremi Trumpovog plana sudjelovali su i članovi ruske delegacije (što tvrdi američka administracija kao i svi ključni zapadni mediji).
Trump smatra da Zelenski blefira
Američki predsjednik Donald Trump smatra da ukrajinski čelnik Volodimir Zelenski blefira kada je riječ o njegovom neslaganju s njegovim mirovnim planom. O tome piše britanski medij The Times.
Zaključak britanskog medija temelji se na jučerašnjoj Trumpovoj izjavi kako Kijev “nema aduta”.
„Usprkos europskom lobiranju, Trumpovo temeljno razumijevanje sukoba nije se promijenilo od sastanka u veljači u Ovalnom uredu (sa Zelenskim, op.ZM.). Za Trumpa, Zelenski pokušava blefom postići bolji dogovor, usprkos tome što ima slabe karte. Američki predsjednik vjeruje da Putin drži sve karte u rukama“ – navodi The Times.
Osim toga Trump možda vjeruje da će brže izvršiti pritisak na Zelenskog nego na Vladimira Putina da završi rat. „U ovoj poker igri, on vjeruje kako ukrajinski predsjednik nema prednost“.
Trumpov ministar vojske smatra da je Ukrajina “u vrlo lošoj situaciji”
Trump nikako nije usamljen u ovakvom mišljenju unutar svoje administracije i ključnih osoba u obrambenim strukturama SAD-a.
Naime, sličnog je mišljenja i američki ministar vojske Daniel Driscoll koji je prekjučer predvodio američku visoku vojnu delegaciju u Kijevul.
Za one koji to ne znaju, a ne znaju mnogi, reći ću kako je riječ o bliskom suradniku američkog potpredsjednika JD Vancea koji ga je i predložio na spomenutu dužnost. I ne samo suradniku, već i osobnom prijatelju još iz vremena kada su zajedno studirali pravo na Sveučilištu Yale.
A kako je sam Vance često vrlo oštro govorio o ukrajinskim vlastima, prije svega u odnosu na visoki stupanj korupcije u društvu (što je upravo posljednjih desetak dana bila top tema svjetskih medija (posve sigurno ne slučajno iskrsla baš uoči objave novog Trumpovog mirovnog plana za tu zemlju), nije teško zaključiti i kakav je stav bivšeg generala američke vojske koji je Zelenskom i predstavio novi plan.
Navodno mu je istom prigodom rekao kako je plan ultimativan i da će Trumpova administracija iskoristiti svu raspoloživu silu da bude prihvaćen od strane Kijeva, što uključuje i potpunu obustavu američke vojne i obavještajne potpore, uključujući i onu satelitsku na kojoj se i temelje vojne operacije ukrajinskih snaga od samoga početka rata.
Obraćanje Zelenskog naciji imalo je više patetike nego konkretnosti
Zapravo, navedeno, kada je riječ o ultimatumu, je posve sigurno istina i s obzirom na ton i tekst jučerašnjeg dramatičnog obraćanja Zelenskog ukrajinskom narodu. Za njega danas pojedini ukrajinski mediji (Strana) pišu kako je bio „oštre forme, ali nejasne suštine“.
Evo što o tome konkretno piše Strana, pri čemu izdvajam, prema meni najvažnije dijelove:
„U svojoj izjavi u vezi s Trumpovim mirovnim planom, Zelenski je potvrdio da ga želi promijeniti, ali nije odgovorio na dva ključna pitanja: što točno želi promijeniti i što će učiniti ako Amerikanci odbiju napraviti te promjene. … Međutim, predsjednik nije ništa od toga konkretno imenovao. Nije jasno naveo nikakve “crvene crte”, ograničivši se na riječi o “časti i dostojanstvu” i obećanja “da neće izdati Ukrajinu. … To ukazuje na to kako Zelenski nije sasvim siguran hoće li postići željene promjene plana, te si stoga ostavlja određeni manevarski prostor kako bi svaki mirovni sporazum predstavio kao “pobjedu časti i dostojanstva”. To također ukazuje da Zelenski još nije odlučio kako će odgovoriti ako SAD odbije izmijeniti plan. Mogao bi ga ili odbiti prihvatiti, riskirajući potpuni gubitak podrške Washingtona (rizik koji je Zelenski izričito priznao), ili pristati na prijedloge, jer “naravno, napravljeni smo od čelika, ali čak se i najjači metal može slomiti”. Zato Zelenskijev govor u biti sadrži toliko dvosmislenosti, usprkos svom oštrom obliku.“ – zaključuje ukrajinski medij.
Ali vratimo se mi ministru američke vojske Danielu Driscollu. Kako objavljuje britanski medij Financial Times, potonji je na sastanku s europskim predstavnicima u Kijevu (kojeg je Times ocijenio „mučnim“) rekao kako je „iskrena procjena američke vojske da je Ukrajina u vrlo lošoj situaciji i da je sada pravo vrijeme za mir“. Štoviše, naglasio je kako vrijeme za mir istječe i da Donald Trump želi „mir sada“ tj. odmah.
Da je čitava stvar vrlo ozbiljna svjedoči i najnoviji tekst britanskog The Guardiana, koji izvješćuje kako je Trump upravo imenovao generala Daniela Driscolla svojim novim predstavnikom za Ukrajinu, nakon što je ovoga tjedna tu dužnost napustio general Keith Kellogg.
Prosudba
Ovdje bih dodao kako je Kellogg još prošloga tjedna najavio da će svoju dužnost napustiti u siječnju iduće godine. Navodno je nezadovoljan što se pitanjem oko zaustavljanja rata u Ukrajini – a što je trebao biti njegov posao – bavi previše ljudi u Trumpovoj administraciji. Ako je to tako, vjerojatno je najviše aludirao na Trumpovog prijatelja i osobu od njegovog najvećeg povjerenja Stevea Witkoffa – koji je njegov izaslanik za Bliski istok i jedan od ključnih osoba u nametanju Trumpovog plana za Gazu. Ali neovisno o tome i ključna osoba za neposredne kontakte s ruskim čelnikom Vladimirom Putinom s kojim se vrlo dobro slaže.
Ovome bih podsjetio i kako je Kellogg bio veliki zagovornik ukrajinskih stavova (a time i europskih koji su s njima identični i nesumnjivo snažno koordinirani) po pitanju završetka rata i da je zagovarao još oštriji američki pritisak na Rusiju – uključujući i nove sankcije. Drugim riječima, nećemo pogriješiti ako kažemo da je posrednik Kellogg zapravo bio i jedan od najvažnijih proukrajinskih lobista, što gotovo i nije krio, poglavito u osobnim susretima sa Zelenskim. Sigurno ne slučajno, njegova kćer je i voditeljica zaklade koja se zalaže za pružanje pomoći Ukrajini.
Drugim riječima, odlaskom Kellogga i dolaskom Trumpu i Vanceu odanog ministra vojske Driscolla na njegovo mjesto – Kijevu i Zelenskom odaslana je još jedna i više nego jasna poruka o tome što će se dogoditi ako Ukrajina odbije Trumpov mirovni plan, o čemu sam već rekao gore u tekstu.
Ne slučajno, Driscoll i njegova visoka vojna delegacija vjerojatno će krajem slijedećega tjedna stići u Moskvu na razgovore s visokim ruskim predstavnicima.
U tom je kontekstu zanimljivo što će posjet vjerojatno uslijediti nakon što Zelenski službeno odgovori prihvaća li plan ili ne, s obzirom na dani rok do slijedećeg četvrtka (što Trump smatra „dovoljnim rokom“ za jasan odgovor), ironično – na Dan zahvalnosti u Ukrajini. Dakle, bit će zanimljivo vidjeti, ukoliko Zelenski prihvati plan, koliko će tada Putinu ostati manevarskog prostora da ga odbije ili čak traži pojedine izmjene istoga. Jer plan bi mogao i za njega biti „ultimativan“ u smislu prihvati ili odbaci.
Ali kao što sam gore već rekao, „ruska ruka“ vjerojatno je ostavila jasan trag i na ovom dokumentu u kojeg Trump sada polaže velike nade da bi mogao biti onaj koji će završiti ovaj rat koji je već duboko ušao u svoju četvrtu godinu.
Ako ga pak Zelenski odbije (što nikako ne može biti isključeno) rat se posve sigurno nastavlja još većom žestinom (u prvom redu s ruske strane koja bi to shvatila kao dobivanje Trumpovog „zelenog svjetla“ jer se SAD više u to ne bi miješao), dok će naoružanje ukrajinske vojske, i općenito financiranje te zemlje isključivo pasti na leđa europskih zemalja koje bi time de facto ostale jedan na jedan sa zahuktalom Rusijom. To bi pak u pitanje dovelo ne smo budućnost već i svrhu NATO saveza koji bez Amerike nema nikakvoga smisla niti operativne snage – i to svi jako dobro znaju.
Čini se kako je ovoga puta Trump povukao potez kojem će se europske vođe teško moći oduprijeti. Definitivno će mu se pokušati maksimalno prilagoditi ukoliko je tako nešto uopće moguće. Jer stupanj te prilagodbe (koji u biti zahtjeva određene promjene unutar plana u korist Ukrajine) mora odobriti Trump koji ni sam nema previše manevarskog prostora ako je ovaj plan uistinu skrojio s Putinom.
Jer potonji ispod ovog što se u planu od Rusije traži sigurno ne namjerava ići – poglavito u vrijeme dok njegova vojska na bojnom polju sve brže napreduje (sigurno ne bez razloga, pojedini ruski mediji ovih dana pišu “mi imamo svoj plan za Ukrajinu i ne treba nam Trumpov”).
Gubitkom ruske potpore Trumpovom planu (pod uvjetom da su Washington i Moskva sve ovo okvirno stvarno prethodno i dogovorili, o čemu svi na zapadu govore) Trump bi definitivno zauvijek ispao iz uloge posrednika u ovom ratu.
Naime, Moskva mu je dala priliku da nešto pokuša učiniti tj. da pronađe neko kompromisno rješenje (Joe Biden s njom nije želio niti razgovarati) iako svi i u Rusiji i u svijetu dobro znaju koja je stvarna uloga SAD-a u ukrajinskom ratu i koga u njemu Washington sve ove godine aktivo i svestrano podržava – a da bi mogao imati posredničku ulogu. Trump će ovo teško htjeti propustiti i zato što jako dobro zna kuda, u konačnici, u takvom scenariju vodi ukrajinski sukob.
Uistinu smo ušli u kritično razdoblje, zapravo završnu fazu epske geopolitičke borbe ne samo po pitanju budućnosti Ukrajine, već i čitave Europe pa i svijeta (o čemu sam više pisao u svojoj nedavnoj analizi). Ovom zadnjem, tj. “ostatku svijeta” se itekako živi, pa ne isključujem da će i s njegove strane biti pritiska da Trumpov plan i ovoga puta uspije, kako je barem privremeno uspio i po pitanju Gaze.
