Meter: Na kocki je sudbina kontinenta: Najizgledniji scenarij, i gdje je u svemu tome EU

Detalji: Objavljeno: Srijeda, 26 Studeni 2025 13:00

Ne slučajno, američki Foreign Policy piše kako Europa možda i nema interesa za završetak rata. Njeni će lideri u tom slučaju (ako rat završi) morati odgovarati na neugodna pitanja, jer su uvijek više govorili o Ukrajini nego joj davali pomoći – smatra FP.

Nalazimo se na ključnoj prekretnici koja će odlučiti o daljnjoj sudbini ukrajinskog rata, a time i svih onih koji su u njega uključeni bilo posredno, bilo neposredno.

Na kocki je zapravo sudbina europskog kontinenta. A kada je o njemu riječ, možemo slobodno govoriti i o sudbini cijeloga svijeta kojeg bi na ovaj ili onaj način zahvatio europski cunami.

„Ostatak svijeta“ bi možda ovoga puta fizički i preživio novi veliki europski rat (jer više nije u kolonijalnom, podređenom položaju prema europskim vladarima kako je to bilo u Prvom i Drugom svjetskom ratu koji su počeli u Europi), ali samo pod uvjetom da ne eskalira u nuklearni. Međutim, to bi bilo vrlo teško izbjeći s obzirom kako Moskva, svjesna disproporcije (nerazmjera) različitih odnosa snaga Rusije i združenog zapada, otvoreno govori kako se varaju svi oni na zapadu koji misle da bi Rusija u slučaju rata s NATO-om protiv njega ratovala svojim divizijama.

Međutim, kako god bilo, definitivno bi bio promijenjen globalni geopolitički ustroj odnosno svjetski poredak, tj. u njemu bi zavladala nova pravila igre – postavljena ovisno o rezultatu europskog rata tj. o njegovim posljedicama.

Ali u ovom trenutku još ne treba ići tako daleko iako je jasno kako su mogućeg katastrofalnog scenarija zbog ukrajinske krize sve više svjesni i zbog njega zabrinuti i u samom SAD-u koji više ne može igrati igru „izoliranog otoka“ koji na sve u svijetu može utjecati, a na njegovu sigurnost ne može ništa. Tu se prije svega misli na strateško nuklearno oružje kojim raspolažu tri ključne nuklearne zemlje – SAD, Rusija i Kina, od kojih najviše one prve dvije, koje se na ukrajinskim bojišnicama posredno vojno sudaraju već gotovo pune četiri godine, i što svi dobro znaju.

Dakle, ne treba ići tako daleko u crnim predviđanjima (ali se o njima itekako mora razmišljati i shvatiti da stvarno postoje kao prijetnja tj. realni scenarij). Jer je jasno kako sve, na bilo koji način uključene strane u ukrajinski rat istinski ne žele da se isti pretvori u kataklizmu (suprotno bi bila ludost). U protivnom ne bi niti tražile rješenja za njegov završetak putem pregovora.

Europske želje i mogućnosti

Na prvi pogled možda izgleda kako ključne europske zemlje odnosno njihove elite istinske pregovore o završetku ukrajinskog rata ne žele, jer uporno i svjesno Rusiji postavljaju unaprijed neprihvatljive uvjete za mirovni sporazum (zamrzavanje stanja na postojećim crtama bojišnice, pravo Ukrajine na ulazak u NATO, isplatu ratnih reparacija i korištenje zamrznute ruske imovine za poslijeratnu obnovu zemlje, europski mirovni kontingent u Ukrajini, pravo da ista, kao suverena država ima može sama odlučivati koje oružje koje želi i td., i td. što bi sve skupa predstavljalo rusku vojnu i političku kapitulaciju).

Međutim, Europa ima svoje logične razloge zašto to čini (što je tema za posebnu analizu), ali je pritom isto tako važno naglasiti kako na tim stavovima neće inzistirati ukoliko Washington jednom od nje to decidirano zatraži i zaprijeti joj svojim potpunim povlačenjem s europskog kontinenta i iz „velike ukrajinske igre“, odnosno ostavi je da sama ratuje skupa s Ukrajinom ako to želi. Još će manje Europa na tome inzistirati ako SAD „slomi“ Ukrajinu svojim polugama moći i utjecaja i potonju natjera na prihvaćanje mirovnog plana koji traži i bolne ustupke.

Europa u ovom trenutku niti vojno niti financijski nije u stanju samostalno ratovati protiv Rusije ili pak samostalno pomagati Ukrajinu dok ova eventualno jednom ne osigura pobjede na bojnom polju kako bi se s povoljnih pozicija moglo početi pregovarati s Rusijom.

Međutim, Washington oko svega ovog još uvijek kalkulira i nema jednoznačne stavove o tome kako se postaviti prema Putinu i Rusiji. Jastrebovi iz redova neoconsa iz obiju američkih ključnih stranaka još uvijek snažno agitiraju za nastavak američke vojne pomoći Ukrajini i za nove sankcije protiv Rusije kako je politika prema toj zemlji izgledala i u vrijeme Bidenove administracije, a u tome su čvrsto povezani sa sadašnjim europskim političkim elitama koje zapravo čekaju pobjedu demokrata na predizborima za Kongres koji se održavaju za godinu dana.

I sve dok je to tako, i dok Trump čvrsto ne uzme uzde upravljanja ukrajinskom krizom u svoje ruke (što bi vjerojatno mogao ali se još uvijek boji i oklijeva) dotle će europske vođe ustrajavati na nerealnim zahtjevima prema Moskvi.

Samo tri moguća scenarija

Stanje oko ukrajinskog rata može se, dakle, razvijati samo u tri ključna smjera: potpuno zaustavljanje rata kroz postizanje mirovnog sporazuma, nastavak rata, ili treće i najgore – eskalacija.

Ova posljednja verzija je i najlogičnija ukoliko ne dođe do njegovog prihvaćanja, jer bi definitivno značila nastavak vojnog sukoba koji bi se vjerojatno pojačao i po pitanju intenziteta i po pitanju ratom zahvaćenih teritorija. Ovisno o tome tko odbaci plan, tj. ako ga odbaci Ukrajina skupa s EU-om – ne smiju se isključiti niti ruski novi vojni potezi upozoravajućeg karaktera po vojno-industrijskim ili logističkim ciljevima u pojedinim europskim zemljama odakle se distribuira vojna pomoć Ukrajini. To bi bio i najopasniji scenarij koji bi Sjedinjene Države morao staviti pred odluku koju pod svaku cijenu žele izbjeći: umiješati se u ukrajinski sukob – što bi značilo u rat s Rusijom ili ne?

Čak i da Rusija ne ide tako daleko u eskalaciju sukoba izvan same Ukrajine, već da samo pojača svoju vojnu ofenzivu koja je intenzivirana od ljeta ove godine i zaprijeti osvajanjem novih važnih gradova i izvan teritorija regija koje je anektirala početkom listopada 2022. g. (u dnjepropetrovskoj, harkovskoj ili sumskoj regiji), može se stvoriti posve nova strateška slika ukrajinskog rata koja bi Ukrajinu još više desetkovala i učinila manje samoodrživom – što bi opet primoralo Washington da donese odgovor na spomenutu ključnu dilemu. A kao je ukrajinski rat upravo njegov geopolitički projekt, odluka o tome bila bi krajnje teška jer ima samo dva ishoda: geopolitički poraz SAD-a ili neposredni rat s Rusijom. I jedno i drugo Washington pod svaku cijenu želi isključiti. Samo je pitanje kako to učiniti?

Trenutačno se nalazimo u fazi gdje niti jedna od strana (Ukrajina, Rusija, EU+NATO) ne odbacuje Trumpov plan a priori, ali je također jasno i da ga ne prihvaćaju u formi u kakvoj je prvotno predložen. Ukrajina se ne slaže s pojedinim točkama koje ograničavaju njen suverenitet (smanjenje broja vojnika, ograničenja u naoružanju, zabrana ulaska u NATO), a sličan stav zauzela je i Europska unija koja se i dalje pridržava formule „ništa i Ukrajini bez Ukrajine“. I konačno – Rusija, čiji je predsjednik Vladimir Putin u petak rekao kako je novi američki prijedlog „dobar temelj“ za početak ozbiljnih razgovora o konačnom mirovnom sporazumu.

U tim i takvim okolnostima oprezan je i Washington, odakle stižu različiti signali o perspektivi Trumpovog prijedloga, a jedan od njih je i da su američka i ukrajinska strana na nedjeljnom sastanku u Ženevi uspjele približiti svoje stavove, pri čemu je državni tajnik Marco Rubio rekao da je „vrlo optimističan“ oko konačnog dogovora ali i naglasio kako bez konačnog potpisa Rusije ne može biti govora o bilo kakvom mirovnom sporazumu.

Današnji iznenadni sastanak američke i ruske delegacije u Abu Dhabiju

U Washingtonu ima i onih koji govore kako sam Trump uopće nije niti pročitao izvorni tekst „svog“ prijedloga koji je izišao iz radionice nakon američko-ruskih razgovora koje su predvodili Trumpov povjerenik i osobni prijatelj Steve Witkoff i Putinov povjerenik Kiril Dimirtijev.

S druge strane iz Moskve, osobno iz riječi Vladimira Putina proizlazi kako nikakvi službeni pregovori o Trumnpovom planu između Rusije i SAD-a nisu vođeni i da je Moskva s njim upoznata isključivo temeljem dostave određenih kanala koje postoje između nje i Washingtona. Istodobno se navodno očekuje dolazak u Moskvu Trumpove osobe od povjerenja i osobnog prijatelja potpredsjednika JD Vancea, ministra vojske Daniela Driscolla, koji bi trebao predvoditi delegaciju visokih dužnosnika američke vojske i koji bi s ruskom stranom dogovarali uvjete oko mirovnog plana koji se tiču teritorijalnog razgraničenja između Rusije i Ukrajine.

Međutim, prije puta u Moskvu, Driscol bi se već danas mogao sastati s ruskim predstavnicima u UAE i prezentirati im novu verziju plana koji je dogovoren između Washingtona i Kijeva, i koji navodno ima opet po Moskvu niz neprihvatljivih uvjeta.

Kako god bilo, za očekivati je da će Trumpov izvorni tekst biti promijenjen u određenoj mjeri. Tko će ga, kao takvog prihvatiti, tko neće, hoće li ga prihvatiti svi, ili ga pak svi odbaciti – još je nemoguće reći pa ne želim o tome uopće kalkulirati.

Zato ću se radije poslužiti sinoćnjim opširnim analitičkim tekstom ukrajinskog medija Strana (iako je i on u međuvremenu donekle zastario što je samo znak kolikom brzinom radi diplomacija) koji je vrlo realističan i profesionalan, a govori i o unutarnjim ukrajinskim dubiozama. Objavit ću one njegove dijelove koji se odnose na predmetnu temu.

Ali prije njega upozorit ću na također jučer objavljenu izjavu zamjenika zapovjednika Trećeg armijskog korpusa ukrajinskih oružanih snaga Maksima Žorina o pogoršanju situacije na frontu, o čemu je izvijestio na svom Telegram kanalu.

„Dok svi još prežvakuju pregovore i svaku točku pojedinačno, fronta se nije nikamo pomaknula. A situacija se tamo samo pogoršava. U nekim područjima, bez hitnih promjena, situacija će već biti kritična. Zapravo, nisam dugo vidio neprijatelja da napreduje tako brzo. Problem sada nije gubitak pojedinačnih naselja, već značajno poboljšanje neprijateljskog operativnog položaja u cijelim sektorima“, napisao je Žorin.

Sada se pak osvrnimo na analitički prikaz medija Strana kako slijedi ispod, bez bilo kakvih mojih korekcija.

Što nakon Ženeve?

„Jučer su se u Švicarskoj održali pregovori između Ukrajine i Sjedinjenih Država o Trumpovom mirovnom planu. Malo je službenih informacija o ovim pregovorima, a postoji ogroman broj glasina i medijskih insajdera, od kojih se neki međusobno proturječe. … Opća poruka bila je da je sastanak bio produktivan, s nekim područjima postignutog međusobnog razumijevanja.

Državni tajnik Rubio priznao je da bi se daljnje konzultacije mogle produžiti i nakon četvrtka, datuma do kojeg, prema medijskim izvješćima, Trump želi da Ukrajina potpiše plan. Također je izjavio da se o alternativnom europskom planu nije raspravljalo na sastanku, a sam Rubio ga nije ni vidio. …

Ukrajina i Sjedinjene Američke Države jutros su izdale zajedničku izjavu nakon pregovora u Ženevi. “Nakon pregovora, strane su pripremile ažurirani i revidirani okvirni dokument za mir”, stoji u izjavi. Međutim, ovaj dokument još nije u potpunosti finaliziran, jer su se “Ukrajina i Sjedinjene Države dogovorile da će nastaviti intenzivan rad na zajedničkim prijedlozima u nadolazećim danima”. Nadalje, “konačne odluke u vezi s ovim okvirnim dokumentom donijet će predsjednici Ukrajine i Sjedinjenih Država”.

Drugim riječima, pregovori još nisu rezultirali pristankom Kijeva na Trumpov plan. I, sudeći po tekstu zajedničke izjave, niz pitanja nije riješen, jer se eskaliraju na predsjedničku razinu.

Ukrajinski medij RBC-Ukrajina izvijestio je da nisu uspjeli postići dogovor o dva ključna pitanja: zahtjevu u Trumpovom planu za povlačenje ukrajinskih oružanih snaga iz Donjecke regije i odbijanju Kijeva da se pridruži NATO-u. Medij također izvještava da su ta pitanja pokrenuta za pregovore između Zelenskog i Trumpa (iako još nema vremenskog okvira za te pregovore).

Kasnije je zamjenik šefa predsjedničkog ureda Igor Brusilo priznao probleme s teritorijalnim pitanjima. „Kada se riješe sva pitanja, a neka od njih ostanu neriješena, na primjer, teritorijalna, tada će se predsjednici javiti kako bi ih raspravili i, vjerojatno, pripremili teren za sastanak na kojem mogu finalizirati ovu ideju“, rekao je Brusilo.

Predsjednik parlamenta Ruslan Stefančuk također se neizravno osvrnuo na razlike. Danas je istaknuo ukrajinske “crvene linije” na koje nije spremna pristati kako bi okončala rat. Prema njegovim riječima, to uključuje pravno priznavanje osvojenih teritorija kao ruskih teritorija, ograničenja ukrajinske vojske i ograničenja budućih saveza Ukrajine.

Kao što vidimo, Stefančuk ima malo drugačiji popis “crvenih linija” od RBC-Ukrajina. Ali zasad se može sa sigurnošću reći da neka ozbiljna neslaganja u vezi s Trumpovim planom i dalje postoje. To je očito i iz Trumpovih vlastitih komentara.

Tijekom jučerašnjih razgovora u Ženevi, američki predsjednik kritizirao je vodstvo Ukrajine i Europe. „Ukrajinski ‘vođe’ nisu izrazili zahvalnost za naše napore, dok Europa nastavlja kupovati naftu od Rusije“, napisao je u objavi u kojoj tvrdi da je Biden započeo rat u Ukrajini, za koji je on, Trump, rekao da se ne bi dogodio pod njim.

Pod “naporima” Trump je očito mislio na pokušaje zaustavljanja rata u Ukrajini, uključujući i trenutni plan koji se od Kijeva traži da prihvati. Sudeći po kontekstu, nije bio u potpunosti zadovoljan napretkom pregovora u Švicarskoj.

Američki predsjednik danas je objavio još jedan komentar – optimističniji, ali i pomalo dvosmislen. „Je li doista postignut značajan napredak u mirovnim pregovorima između Rusije i Ukrajine? Ne vjerujte dok ne vidite, ali možda se zapravo događa nešto dobro“, napisao je Trump.

Ovi komentari pokazuju da, s jedne strane, postoje razlike između Washingtona i Kijeva, ali Trump i dalje vidi priliku da ih prevlada. Očito je to zato što i Ukrajina reagira puno rezerviranije i “nekonfrontacijskije” na Trumpove ideje, što je prethodno izazvalo oštro negativne izjave Zelenskog.

Podsjećamo, SAD su već predložile Ukrajini da povuče svoje snage iz Donbasa kako bi se okončao rat, a ukrajinski predsjednik je to više puta javno odbio. No sada kada je ta klauzula izričito navedena u Trumpovom planu, Zelensky je više otvoreno ne osporava, kao ni bilo koje druge klauzule.

Unatoč tome, Kijev aktivno pokušava promijeniti plan u svoju korist. Oleksandr Bevz, savjetnik predsjedničkog ureda i sudionik pregovora u Ženevi, izjavio je da “plan od 28 točaka, kako su ga svi vidjeli, više ne postoji”.

„Neke su klauzule uklonjene, druge su izmijenjene. Niti jedan komentar ukrajinske strane nije ostao bez odgovora. Konačne odluke o najproblematičnijim pitanjima donijet će predsjednici“, napisao je Bevz. …

Što se događa sljedeće?

Drugim riječima, do sada su postignuti samo privremeni rezultati pregovora, a oni nemaju temeljni značaj. Važan je konačni ishod, koji će vjerojatno postati jasan nakon sastanka Zelenskog i Trumpa, ako do njega uopće dođe (to jest, ako su strane postigle zajednički dogovor o spornim pitanjima prije sastanka).

Ključno je pitanje hoće li Trump, pod pritiskom ukrajinskih vlasti, Europljana i dijela svoje pratnje, napraviti promjene mirovnog plana koje će Kremlj odbaciti ili neće. A ako ne, hoće li ispuniti svoju prijetnju da će zaustaviti isporuku oružja i obavještajnih podataka Kijevu ako odbije prihvatiti plan.

Mnogi zapadni mediji danas su izvijestili da je ova prijetnja i dalje aktualna. Moguće je da je to razlog zašto Kijev nije javno kritizirao Trumpov plan, kao što je to činio u prošlosti.

Ako se provedu svi ukrajinski i europski amandmani, situacija će slijediti poznati put: Rusija će odbiti prihvatiti plan, a Ukrajina, Europa i američki kongresmeni zahtijevat će da Trump pooštri sankcije protiv Moskve i da ukrajinskim oružanim snagama osigura rakete Tomahawk. Trump će, kao i obično, oklijevati, namećući neke mjere, druge neće, neke odobravajući, neke neće. I rat će se nastaviti, s vrlo malo izgleda za kraj

Ako Trump ostavi ključne točke svog plana nepromijenjenima, kao i svoju prijetnju da će prestati podržavati Ukrajinu ako Zelenski odbije prihvatiti plan, rat će završiti bez obzira na to hoće li Kijev pristati na Trumpov plan ili ne.

Jedina razlika bit će u vremenu (sada ili za nekoliko mjeseci), u uvjetima (što dulje rat traje bez američke podrške, to će uvjeti za njegov završetak biti gori za Ukrajinu) i u tome tko će potpisati mirovni sporazum s ukrajinske strane – Zelenski ili netko drugi.

Zelenskijev “Treći put”

Posebno je pitanje kako će se Zelenskijev stav sada promijeniti. Kad mediji i političari posljednjih dana pišu i tvrde da se Zelenski našao u teškoj situaciji, nisu daleko od istine. S jedne strane, korupcijski skandal kolosalno je potkopao Zelenskijev domaći politički ugled. S druge strane, Trump mu je postavio ultimatum: pristati na mirovni plan pod prijetnjom gubitka sve podrške ako odbije.

U tom smislu, predsjednik Ukrajine suočava se s dvije mogućnosti, i obje su loše za njega.

Prvo je pristati na Trumpov plan, koji predviđa povlačenje ukrajinskih trupa iz Donbasa i druge ustupke. A zatim se suočiti s nepredvidivom domaćom reakcijom, kada se optužbama za korupciju dodaju i optužbe za izdaju.

Drugo je odbaciti Trumpa i izgubiti američku podršku. To bi dodatno pogoršalo situaciju za Ukrajinu na bojnom polju. A, zajedno s korupcijskim skandalom, dalo bi novi poticaj kampanji protiv Zelenskog, pozivajući na njegovu ostavku zbog neuspjeha na svim frontovima.

Sudeći prema curenju informacija u zapadne medije, Zelenski ne isključuje prvu opciju (pristanak na plan). Sudeći prema njegovom obraćanju u petak, ne isključuje ni drugu (odbijanje Trumpa).

Međutim, sudeći po brojnim signalima i javnim izjavama, on kao najoptimalniji vidi “treći put”, uz pomoć kojeg želi istovremeno riješiti ne samo problem s mirovnim planom, već i korupcijsku aferu.

Bit “trećeg puta” je nagovoriti Trumpa da sam izmijeni svoj plan, uklanjajući one odredbe kojima se Kijev protivi. Putin je već jasno dao do znanja da ako Ukrajina izmijeni Trumpov plan, on ga neće prihvatiti.

Usput, ne postoji 100% jamstvo da će prihvatiti plan u njegovom sadašnjem obliku. Ali ako se izmijeni u ključnim točkama (u duhu, na primjer, europskih prijedloga), vjerojatnost odbijanja od strane Kremlja eksponencijalno raste.

Kao što smo već napisali, ako Trump promijeni plan, a Kremlj ga odbaci, Zelenski i Europa moći će ponovno optužiti Rusiju za nespremnost da završi rat i pozvati SAD da poveća pritisak na Rusiju, pooštri sankcije, poveća isporuke oružja itd.

Ova shema ima i unutarnjopolitičku refrakciju. Borba za promjenu Trumpovog mirovnog plana postat će glavna tema ukrajinskih vijesti, zasjenjujući korupcijski skandal. Zelenskog u toj borbi podržavaju europski čelnici i vodeći zapadni mediji.

Sukladno tome, njihova će pozornost na slučaj Mindich također oslabiti, barem privremeno. U političkim krugovima već kruže glasine da je NABU na inzistiranje Europljana prestao objavljivati nove materijale o slučaju, kako ne bi destabilizirao unutarnju situaciju tijekom pregovora sa SAD-om.

A ako se Trumpa doista uvjeri da promijeni plan (ili barem na neodređeno vrijeme odgodi ultimatum), to će se predstaviti kao velika pobjeda za Zelenskog. I ne samo za Zelenskog, već za cijeli pregovarački tim. Nije slučajno da je za šefa delegacije imenovao Jermaka, koji je sada pod pritiskom da ga smijeni. U delegaciji je i tajnik Vijeća za nacionalnu sigurnost i obranu Umerov, koji je optuženik u slučaju NABU-a protiv Mindiča.

Ako se Trumpov plan promijeni kao rezultat pregovora, Zelenski će to nesumnjivo iskoristiti kako bi obnovio svoj utjecaj unutar zemlje i zaštitio Jermaka i Umerova od napada predstavljajući ih kao “super učinkovite pregovarače”. A zatim, koristeći to kao osnovu, pokušati zadati udarac onim snagama unutar Ukrajine koje trenutno potiču korupcijski skandal.

Hoće li ovaj plan uspjeti ili ne, nije poznato. Ali da bi stvari uopće došle do ove faze, Trump bi barem morao pristati na izmjenu svog plana, uključujući amandmane Kijeva i Europe. Ili barem odgoditi svoj ultimatum, čime bi se uklonila prijetnja povlačenja američke podrške ukrajinskim vlastima.

Koliko je to vjerojatno? Ne može se 100% isključiti. Iz Washingtona dolaze oprečni signali.

Neki izvori kažu da su Trump i njegov tim tvrdog uma i da će zahtijevati da Kijev i Europljani prihvate plan u njegovom sadašnjem obliku do četvrtka. Drugi kažu da ne odobravaju svi u Trumpovom užem krugu plan te da mnoge ključne osobe u njegovoj administraciji nisu bile uključene u njegov razvoj i nisu znale ništa o njemu.

Jednog dana, sam Trump jasno daje do znanja da Zelenski mora prihvatiti njegov plan ili će se suočiti s posljedicama. Sljedećeg dana kaže da prijedlog nije konačan. Rubio (koji se unutar Trumpovog užeg kruga smatra proukrajinskijim od Vancea ili Witkoffa, za koje se priča da su glavni arhitekti plana, zajedno s Trumpovim zetom Kushnerom) također nagovještava da bi se pregovori mogli nastaviti nakon Zelenskijevog “roka”.

Konačno, plan već kritiziraju neki republikanci, posebno oni s vezama u vojno-industrijskom kompleksu. Naravno, američka Demokratska stranka također se protivi planu, a članovi Kongresa već pozivaju Zelenskog da “pričeka još samo godinu dana” dok demokrati ne povrate kontrolu nad Kongresom na izborima sljedeće godine. Nadalje, većina europskih zemalja također zahtijeva promjene plana, već predlažući vlastite verzije koje će Rusija očito odbiti.

Koristeći sve te poluge, Zelenski bi doista mogao pokušati uvjeriti Trumpa i prisiliti ga na promjene plana ili jednostavno odgoditi proces na neodređeno vrijeme. Pogotovo jer je američki predsjednik posljednjih mjeseci više puta i dramatično mijenjao svoj stav o Ukrajini.

Trump bi mogao nastaviti pritisak na Kijev

Međutim, postoje i mnogi čimbenici koji bi mogli potaknuti Trumpa da ovaj put nastavi s pritiskom na Kijev.

Prvo, kao što je gore navedeno, izmjena Trumpovog plana najvjerojatnije će značiti Putinovo odbijanje da ga prihvati. To znači da su izgledi za mirno rješenje u doglednoj budućnosti praktički nikakvi.

Drugo, sudeći i prema Trumpovim vlastitim izjavama i medijskim curenjima informacija o razgovorima između američkih predstavnika i Europljana u Kijevu, u Washingtonu se sve više izražava mišljenje da rat ne ide u korist Ukrajine te da će daljnji mirovni uvjeti biti još gori za Kijev (i za Zapad), a još bolji za Moskvu.

Stoga nema smisla dalje produžavati borbe i one se moraju završiti pod uvjetima koje je predložio Trump. Znakovito je da je čak i Kellogg, koji se smatra naj”proukrajinskijim” članom tima američkog predsjednika, izrazio podršku planu zbog “katastrofalnih gubitaka Ukrajine“.

Treće, Putin stalno promovira stav da su se on i Trump već dogovorili o okvirima sporazuma na Aljasci. A sada, predstavljajući novi mirovni plan i vršeći pritisak na Kijev da ga prihvati, Trump “ispunjava postignute sporazume”.

Ako Trump odluči značajno izmijeniti ovaj plan u ključnim područjima na inzistiranje Zelenskog i Europe, onda bi, prema Putinovoj logici, to bila “prevara”. Što znači: “Zašto pregovarati o bilo čemu s Trumpom ako ne ispuni svoja obećanja?”

To bi potencijalno moglo dovesti do naglog porasta napetosti između Rusije i Sjedinjenih Država, koje su do sada bile obuzdane nadama obje strane u uspjeh u pregovaračkom procesu. Taj će se rizik posebno povećati ako Washington nastavi eskalirati pritisak sankcija na Rusiju, što počinje značajno utjecati na rusko gospodarstvo i proračun.

Ili ako Amerikanci Ukrajini osiguraju nove vrste oružja poput Tomahawka. Što se tiče potonjeg, Rusija je već izrekla prijetnje nuklearnim udarom. Međutim, te se prijetnje na Zapadu tradicionalno javno odbacuju kao blef. Ali, kako su mediji više puta izvijestili, u stvarnosti je za američku vladu (i pod Bidenom i pod Trumpom) pitanje sprječavanja nuklearnog rata s Rusijom oduvijek bilo jedno od najvažnijih pri određivanju politike prema Ukrajini.

Samo produljenje rata povećava rizik od uključivanja SAD-a i (posebno) Europe. Posljedično, povećavaju se i rizici nuklearnog sukoba. A ako trenutni pokušaj okončanja rata u Ukrajini ne uspije, ti će se rizici, iz gore opisanih razloga, još više povećati.

Stoga je teško predvidjeti kakvu će konačnu odluku Trump donijeti – hoće li promijeniti plan na zahtjev Kijeva i Europe (ili, alternativno, odgoditi ultimatum za kasniji datum) ili će inzistirati na njegovom odobrenju do četvrtka u trenutnoj verziji.

Jedino što može jamčiti provedbu Zelenskog plana jest rusko odbijanje prihvaćanja Trumpovog mirovnog plana u njegovom sadašnjem obliku prije 27. studenog (dakle, prije nego što Zelenski stigne reći Trumpu “da” ili “ne”). U tom slučaju, pitanje “prisiljavanja Kijeva da prihvati plan” nestat će, a pojavit će se pitanje “prisiljavanja Moskve”.

Međutim, kako sugeriraju Putinove nedavne izjave, Kremlj trenutno slijedi drugačiji pristup: čeka hoće li Zelenski pristati na plan i hoće li ga sam Trump promijeniti, pa tek onda započeti suštinske razgovore. Danas je, tijekom razgovora s Erdoganom, Putin već izjavio da je spreman temeljiti svoje razgovore na Trumpovom planu.

Medijska izvješća također ukazuju na to da Amerikanci žele razgovarati o uvjetima plana s Rusijom u nadolazećim danima. Međutim, još nije jasno znači li to prije četvrtka ili poslije (ranije je objavljeno da američka delegacija planira putovati u Moskvu krajem ovog tjedna, što znači nakon 27. studenog).

Ako Trump odluči inzistirati na planu u njegovom sadašnjem obliku, Zelenski će se doista suočiti s izuzetno teškim izborom: ili će upasti u velike probleme kod kuće ili će upasti u velike probleme s Trumpom i na frontu, a dugoročno će imati i domaće probleme i još gore mirnodopske uvjete,“ – zaključuje svoj tekst ukrajinski medij Strana.

Prosudba

Za sam kraj ja bih konstatirao slijedeće:

Europe de facto nema za pregovaračkim stolom i to je ono čega se njene političke elite panično boje.

The Washington Post je upravo objavio kako je izvjesni europski izvor rekao da Europa sada nema jasnog razumijevanja o čemu razgovaraju SAD i Ukrajina.

POLITICO ide još i dalje, i piše kako se američki državni tajnik Marco Rubio ne želi sastati s visokom povjerenicom Europske unije za vanjsku politiku i sigurnost Kajom Kallas.

Istodobno pod noge Trumpu žure doći pojedini europski lideri. Navodno je riječ prije svega o onim vođama koje on voli vidjeti: talijanska premijerka Georgia Meloni koju oduvijek simpatizira zbog ideološki sličnih stavova, finski predsjednik Alexander Stub. s kojim voli igrati golf, dok bi njemački kancelar Friedrich Merz valjda trebao biti onaj koji bi novom europskom diplomatskom desantu na Washington dao nužnu dozu ozbiljnosti.

Kako god bilo, i što god oni polučili u razgovoru s Trumpom (ako ga bude), jedno je izvjesno – Europa je ovog puta izbačena iz glavnine pregovaračkog procesa o Ukrajini i bit će vjerojatno više dekor nego ključni čimbenik. Vode ga isključivo Amerikanci s obje ključne strane – Rusijom i Ukrajinom, o čijem (ne)pristanku Trumpov plan i ovisi.

Kako god sve ovo završilo, u jedno sam siguran. Trump želi okončati ovaj rat, a isto definitivno želi i Putin, neovisno o tome što se u posljednje vrijeme – posve ne slučajno – sve češće pojavljuje u vojnoj odori (odašilje jasnu poruku što će biti ako do mirovnog sporazuma ne dođe). I to su dva najvažnija elementa u čitavoj ovoj priči. Danas će američka strana u UAE ruskoj delegaciji (ako sastanka bude jer o tome još nema službenih potvrda) predati završnu verziju plana kakvog je Amerika postigla s Ukrajinom, a vjerojatno (barem formalno) i europskom stranom. Ta će verzija sada biti predana Rusiji na procjenu i eventualnu daljnju raspravu u slučaju prigovora kojih će sigurno biti. To može značiti još dodatnog vremena do konačnog rješenja o sudbini Trumpovog plana. Rat će se u međuvremenu nastaviti nesmanjenom žestinom.

Ali ako se Washington, Moskva i Kijev na kraju ipak uspiju dogovoriti – svi ostali će se tome morati prilagoditi i „pokriti ušima“, a neki vjerojatno čekati i nacionalne izbore koji će determinirati njihovu daljnju političku budućnost.

U međuvremenu, i danas se nastavljaju ruski zračni napadi po Kijevu, Odesi, Harkivu, a s bojišnica stižu vijesti o novim uspjesima ruskih postrojbi, dok se paralelno s tim nastavljaju i ukrajinski napadi na rusku energetsku infrastrukturu.

Istodobno se u Kijevu, u Verhovnoj radi, danas govori o daljnjem proširenju antikorupcijskih aktivnosti nadležnih tijela u sklopu nedavnog velikog korupcijskog skandala koji je potresao tu zemlju, ali snažno odjeknuo i diljem svijeta.

geopolitika.news

Zadnji komentari

Meter: Na kocki je sudbina kontinenta: Najizgledniji scenarij, i gdje je u svemu tome EU