Pobjeda života nad kulturom smrti
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 15 Prosinac 2025 09:09
Ubijanje starijih i osoba srednje dobi bit će izvršeno kako bi se uštedjeli troškovi brige o njima i troškovi osiguravanja mirovina. Ali ubijanje mladih (posebno tinejdžera i mladih odraslih) uglavnom će se vršiti radi uzimanja njihovih organa.
Transplantacija organa od žrtava eutanazije je savršena jer se žrtva može ubiti na pravom mjestu i u pravo vrijeme radi udobnosti kirurga za transplantaciju
U nedjelju 23. studenog 2025. na svetkovinu Krista Kralja u Sloveniji je održan referendum na kojem su slovenski glasači odlučili opozvati Zakon o eutanaziji i medicinski potpomognutom samoubojstvu – još jednom ‘Krist Kralj’ je pomrsio račune i namjere zagovaratelja kulture smrti: ‘Svjetlo života nadvladalo je tamu smrti.’ (Vidjeti: „Uspješan referendum u Sloveniji protiv eutanazije i potpomognutog samoubojstva” – Hrvatski fokus br. 799. od 28. 11. 2025.). Ovdje ujedno skrećem pozornost i na jednu kontroverznu studiju koja sugerira da je ‘Krist Kralj’ govor mržnje. (Vidjeti: Novi život: „Fraza ‘Krist je Kralj’ je govor mržnje, tvrdi kontroverzna studija” – 16. 3. 2025.: https://www.novizivot.net/vijesti/fraza-krist-je-kralj-je-govor-mrznje-tvrdi kontroverzna-studija/ i/ili: „Stephen Kokx: Kontroverzna studija čiji je koautor Jordan Peterson sugerira da je ‘Krist Kralj’ govor mržnje” – Hrvatski fokus br. 798. od 21. 11. 2025.).
Poraz lijevih stranaka u Sloveniji
Zanimljiva je činjenica o uspjehu provedenog referenduma: zakon o medicinski potpomognutom samoubojstvu usvojen je u srpnju ove godine i to nakon referenduma 2024. koji je podržao tu temu – 55 posto birača glasalo je „ZA” zakon o eutanaziji. Sada su građani Slovenije glasali protiv njega.
Dakako, vladajuća koalicija lijevih stranaka u Sloveniji kao i neke njima bliske nevladine organizacije snažno promoviraju i podržavaju Zakon o eutanaziji koji je izglasan u srpnju ove godine, te ističu da treba omogućiti pravo na vlastitu odluku i dostojanstvenu smrt.
Budući vladajuća lijeva koalicija za rezultat provedenog referenduma okrivljuje desnicu uz tvrdnju da lažu i obmanjuju javnost, podsjećam na knjigu dr. Kinga koja je objavljena 25. 7. 2025. pod naslovom: „Svatko tko vam kaže da je samoubojstvo uz pomoć liječnika uvijek dostojanstveno i bezbolno laže. Evo dokaza.” (Naslov originala: „Anyone who tells you that doctor-assisted suicide is always dignified and painless is lying: Here’s the proof”). (Vidjeti: Dr. Jack King objavio novu knjigu o liječničkom potpomognutom samoubojstvu” – Hrvatski fokus br. 788. od 12. 9. 2025.).
Britanski neovisni internetski časopis The Exposé u kolovozu 2025. (od 5. 8. do 13. 8.2025.) u šest nastavaka je objavio najvažnije i najzanimljivije kao i najšokantnije ulomke iz navedene knjige, a koje je uz dopuštenje dr. Kinga pripremio i objavio dr. Vernon Coleman. Hrvatski fokus je objavio najvažnije ulomke iz podužeg prvog dijela navedene knjige (HF br. 788. od 12. 9. 2025.).
Otvoreno o ubijanju ljudi
Danas dajem prijevod najvažnijih i najzanimljivijih ulomaka iz šestog dijela navedene knjige dr. Kinga koji je objavljen 13. 8. 2025. Ujedno upozoravam čitatelje da je sadržaj uznemirujući.
Svatko tko vam kaže da je samoubojstvo uz pomoć liječnika uvijek dostojanstveno i bezbolno laže: Evo dokaza – (šesti dio) iz knjige dr. Jacka Kinga
„Ubijanje starijih i osoba srednje dobi bit će izvršeno kako bi se uštedjeli troškovi brige o njima i troškovi osiguravanja mirovina. Ali ubijanje mladih (posebno tinejdžera i mladih odraslih) uglavnom će se vršiti radi uzimanja njihovih organa.”
Rastuća međunarodna potražnja za organima za transplantaciju
Postoji stalno rastuća međunarodna potražnja za organima za transplantaciju. Organi su uglavnom potrebni kako bi se zadovoljila ogromna potražnja privatnog zdravstvenog sektora koji omogućuje izuzetno bogatim kirurškim timovima da izvode operacije na vrlo bogatima koji si mogu priuštiti plaćanje vrtoglavih iznosa za operacije.
Transplantacija organa od žrtava eutanazije je savršena jer se žrtva može ubiti na pravom mjestu i u pravo vrijeme radi udobnosti kirurga za transplantaciju.
Veliki problem s vađenjem organa (i da, to je naziv koji se koristi) jest taj što se organi moraju uzimati od donora koji su živi u vrijeme kada se njihovi organi vade za transplantaciju. Ne možete uzimati korisne organe od mrtvih ljudi – organi se moraju uzimati od ljudi koji su još živi.
Liječnici su prije nekoliko godina prepoznali etičke probleme povezane s tim. Godine 1968., kada je moždana smrt prvi put neslužbeno i prilično proizvoljno definirana, bio sam student medicine i dobro se sjećam rasprava koje su bjesnile između raznih konzultanata. (Još sam bio student medicine kada sam pozvan da sudjelujem u televizijskom ispitivanju Christiaana Barnarda, južnoafričkog kardiokirurga koji je upravo presadio prvo ljudsko srce i izazvao globalni bijes.)
Grupa liječnika sa Sveučilišta Harvard u SAD-u opisala je definiciju smrti kao nepovratnu komu. Proizvoljno su odlučili da osobe koje se čine kao da su u nepovratnoj komi više nemaju koristan život i da stoga njihovi dijelovi tijela više nemaju vrijednost za njih. Ta je odluka bila potpuno subjektivna i nije bila potkrijepljena nikakvim istraživanjem ili objektivnim informacijama.
Medicina kaska za znanošću
Medicina je izgubila kontakt sa znanošću prije mnogo godina (kada je medicinski establišment korumpirala farmaceutska industrija) i koncept moždane smrti nikada nije adekvatno definiran znanstvenim terminima. Danas se, osim moždane smrti, za pacijente može reći da su u komi, u vegetativnom stanju, u stanju minimalnog odgovora, u sindromu zaključanosti, da pate od hipotermije, da pate od opijenosti drogama, da pate od odgođenog povlačenja paralize nakon opće anestezije ili da pate od Guillain-Barréovog sindroma. (Sindrom koji se može pojaviti nakon cijepljenja, na primjer, cjepivom protiv covida-19.) Bez opsežnih testova nije moguće razlikovati sva ova stanja.
Budući da nisu mrtvi, pacijentima od kojih se uzimaju organi anesteziolog obično daje tri lijeka. Daje im se lijek za paraliziranje (kako se ne bi pomicali kada kirurški nož uđe), lijek protiv bolova koji ih utrne i obično, ali ne uvijek, lijek za blokiranje svjesnog razmišljanja. Pacijenti kojima se ne daje lijek koji ih blokira da slušaju i razmišljaju mogu se naći kako slušaju kirurge koji raspravljaju o tome koje će dijelove tijela uzeti, a zatim su budni i svjesni kada započne vađenje. (Ovo nije pretjerivanje. Uskoro ću pružiti dokaze za ovaj užas.)
Organi, organi, organi…
Stalna i beskrajna potražnja za organima pogodnim za transplantaciju (a transplantacija u privatnom sektoru izuzetno je popularna, a organi postižu ogromne cijene u nekim dijelovima svijeta) znači da su mladi, zdravi donori na cijeni. Nitko ne želi zamjensko srce koje je staro 80 godina, posebno ako je prethodni vlasnik pretrpio tri srčana udara. Prednost se daje srcu od zdravog, sposobnog 20-godišnjaka. Problem je, naravno, u tome što, ako će organi biti korisni, moraju biti dostupni u pravo vrijeme i na pravom mjestu. I tu dolazi do izražaja liječnički potpomognuto samoubojstvo ili eutanazija. Ako mlada, zdrava odrasla osoba odluči da više ne želi nastaviti živjeti, njezini će organi biti izuzetno vrijedni za transplantaciju. Kirurzi će ukloniti srce, pluća, jetru, bubrege, crijeva, rožnicu, gušteraču i koštanu srž.
Ne će ostati puno za pokopati kada završe. I liječnički potpomognuto samoubojstvo se, naravno, može dogovoriti u unaprijed dogovoreno vrijeme i na unaprijed dogovorenom mjestu. Važno je zapamtiti da su u svakoj zemlji u kojoj je uvedeno liječnički potpomognuto samoubojstvo parametri promijenjeni i da su osobe koje su tjelesno savršeno zdrave prihvaćene za eutanaziju ako pate od bilo koje vrste mentalne bolesti – čak i ako je mentalna bolest privremena. Milenijalci (ili generacija Y), ‘pahuljice’ (‘snowflake generation’ – demografska grupa rođenih kasnih 1990-ih) i pojedinci generacije Z kojima je život težak i koji imaju malu otpornost na stres bit će vrlo traženi kao potencijalni darivatelji organa. U drugim zemljama gdje mentalna bolest izvorno nije bila prihvaćena kao razlog samoubojstva, pravila su promijenjena kako bi se to dopustilo. (Postoje dokazi da su osobe koje žele počiniti samoubojstvo jer su anksiozne ili depresivne prihvaćene u sustav čak i prije nego što je mentalna bolest postala prihvatljiva kao razlog. Liječnici koji provode shemu pitat će: „Imate li ikakvih fizičkih problema?”, a osoba koja želi umrijeti odgovorit će: „Pa, imam bolove u leđima.” Liječnik tada pita: „Je li bol ikada nepodnošljiva?” i kriteriji su zadovoljeni i samoubojstvo se može dogoditi).
Potpomognuto samoubojstvo
Liječničko potpomognuto samoubojstvo bit će blagoslov za transplantacijske kirurge, a liječnici uključeni u eutanaziju bit će pod golemim pritiskom da surađuju. Bolnice koje osiguravaju organe uvijek će biti spremne surađivati jer će moći smanjiti troškove skrbi za teško bolesne pacijente potičući ih da odaberu smrt. Jedno tijelo može ‘proizvesti’ organe vrijedne milijune dolara. Općenito se ne shvaća koliko je velik postao transplantacijski posao. U SAD-u je transplantacija organa industrija vrijedna 60 milijardi dolara godišnje, a dijagnoza ‘moždane smrti’ ovisi o dostupnosti transplantacijskih kirurga i lokalnoj potrebi za organima. Ako živite u blizini bolnice koja izvodi transplantacijske operacije, vjerojatno će u blizini biti (ili će uskoro biti) i klinika za liječničko potpomognuto samoubojstvo, a svatko u tom području trebao bi paziti da izbjegne bilo kakvu ozbiljnu ozljedu koja zahtijeva hospitalizaciju. A u Ujedinjenom Kraljevstvu, zapamtite, liječnici ne moraju tražiti dopuštenje od rodbine za vađenje organa. Pretpostavka, zadana, jest da je potencijalni darivatelj dao svoj pristanak za vađenje organa, osim ako se nisu odlučili protiv toga.
Problem s svim ovim je što znači da je netko ‘moždano mrtav’ – jer to ne znači da je ta osoba zaista mrtva. Značajan broj osoba opisanih kao moždano mrtve ili kao one u nepovratnoj komi nisu mrtvi i njihova koma nije nepovratna.
Medicinske sestre i liječnici uče da kada se pacijenti pomaknu nakon što su službeno opisani kao ‘moždano mrtvi’ ili su klasificirani kao oni u nepovratnoj komi, tada su ti pokreti nebitni i mogu se ignorirati. To nije istina. To je samo dio ‘igre’ koju igraju liječnici kako bi osigurali ljudski materijal za transplantaciju. Entuzijazam za dijagnozu moždane smrti dijelom se temelji na činjenici da su medicinski resursi ograničeni i da je briga za pacijenta u komi skupa, a dijelom na činjenici da među liječnicima postoji očajnička potreba da pronađu više organa za transplantaciju.
Smišljeno promijenjena definicija smrti
Zaključak je da je definicija smrti promijenjena kako bi kirurzima bilo lakše uzimati organe i koristiti pacijente kao resurse. Liječnici (uz pomoć sudova) prekinuli su liječenje pacijentima samo kako bi ih ubili. (Riječ ‘ubiti’ zvuči emotivno, ali koju riječ koristite kada netko učini nešto što rezultira smrću?) Liječnici prečesto donose odluke o životu ili smrti na temelju smrtonosne mješavine neznanja i predrasuda.
Činjenica je da, suprotno mitu, sada znamo da se mozak može i preprogramirati.
Mit je tvrditi da se mozak ne može regenerirati, uistinu je mit tvrditi da je moguće točno dijagnosticirati moždanu smrt, a opasno je tvrditi da se pacijent u onome što se opisuje kao vegetativna koma nikada neće oporaviti. Liječnici koji se oslanjaju na vlastitu dijagnozu moždane smrti kažu da nakon što pacijent izgubi sposobnost funkcioniranja, on zapravo nije osoba i prikladan je kandidat za eutanaziju ili samoubojstvo uz pomoć liječnika. Ali na temelju čijeg autoriteta donose tu odluku?
Zapanjujuće otkriće
Veliko istraživanje autopsije pacijenata za koje se smatralo da su moždano mrtvi pokazalo je da 60 posto od 226 pacijenata nije imalo potpuno mrtav mozak. Radovi u časopisu „Journal of Neuropathology and Experimental Neurology” iz 1975. i „JAMA Neurology” iz 2016. potvrdili su ovo zapanjujuće otkriće.
Sada je poznato da su mnogi ljudi za koje se smatra da su u vegetativnom stanju ili trajnom vegetativnom stanju svjesni i ‘budni’. Studije su pokazale da je 40 posto pacijenata za koje se smatralo da su vegetativni zapravo bilo svjesno dijela ili svega što se događa oko njih. Sada je poznato da se 20 posto pacijenata kojima je dijagnosticirano vegetativno stanje može vratiti u različite razine svijesti.
Koliko će vremena proći prije nego što ta brojka dosegne 30 posto ili 40 posto ili više? Mnogi pacijenti za koje se smatralo da su vegetativni mogu se oporaviti i oporavljaju se u potpunosti.
Izvor:
„Dr. Jack King’s New Book On Doctor-Assisted Suicide – Part Six” – The Exposé, 13. 8. 2025.; https://expose-news.com/2025/08/13/doctor-assisted-suicide-part-six/
Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med./hrvatski-fokus.hr
