Meter: Stiješnjen pred zid: Stoji li Kijev iza atentata na ruskog generala i kreću li Rusi na Odesu?
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 11 Veljača 2026 09:53
Zaustavljanje rata u Ukrajini nije korisno za europske zemlje, izjavio je predsjednik Münchenske međunarodne sigurnosne konferencije Wolfgang Ischinger u intervjuu za njemački Tagesspiegel.
Ukrajina se sve teže nosi s novom ruskom ratnom taktikom – gotovo strategijom gledano s pozicije posljedica koje iz nje proizlaze, u kojoj se Moskva konačno odlučila (ali dugo nakon što su to od nje već davno tražili brojni poznati ruski umirovljeni generali ali i vojni analitičari) za izvođenje sustavnih razornih zračnih napada na kritičnu ukrajinsku energetsku i prometnu infrastrukturu – kako sama navodi, po obrascu NATO strategije izvođenja vojnih operacija od Iraka do Libije i dalje.
Ostaviti zemlju, poglavito metropolu tj. glavni grad bez opskrbe strujom, vodom i grijanjem – najlakši je recept za postizanje zadanih političkih ciljeva, jer ne samo što to otežava izvođenje vojnih operacija protivnika i opskrbu vojnih snaga odnosno logistiku, već dovodi do problema u sustavu mobilizacije i do opće demoralizacije stanovništva. To su sve potvrđene posljedice iz suvremenih ratova s kraja prošlog i početka ovog stoljeća.
Prema otvorenim izjavama Moskve, navedeni će se napadi nastaviti sve dok Kijev ne pristane na ključne ruske uvjete za potpisivanje sporazuma o završetku rata. To bi pak trebalo značiti kako Moskva s novom taktikom nema cilj poraziti Ukrajinu odnosno staviti je pod svoj nadzor, pa čak ni zauzimati nove teritorije nakon što u potpunosti ostvari kontrolu nad istočnom regijom Donbas na vojni ili politički način.
Naravno, to bi onda ovisilo prije svega o daljnjim postupcima Kijeva, jer ukoliko bi se rat nastavio i nakon njegovog potpunog gubitka Donbasa tj. ukoliko se ukrajinske vlasti s time ne bi željele pomiriti i nakon toga zaključiti mirovni sporazum – jasno je kako u tom slučaju niti ruska sustezanja od zauzimanja novih teritorija tada ne bi ostala na snazi. Tome ćemo se vratiti malo niže u tekstu.
Na meti ruskih napada već je tjednima primarno metropola Kijev koja je i najteže pogođena (njegovi stanovnici već duže vrijeme prolaze pravu agoniju nakon uništenja ili privremenog onesposobljavanja velikih termoelektrana, toplana i dalekovodnog elektroenergetskog sustava kijevske regije i čitave zemlje zbog kojeg je značajan dio grada veliki dio vremena bez struje, grijanja ili vode, o čemu je jučer pisao i američki CNN a naš portal i puno ranije), ali se razorni napadi izvode po svim dijelovima Ukrajine – od Harkiva na sjeveroistoku, preko Poltave i Dnjpra (Dnjepropetrovsk, rus.) u središtu zemlje, Odese na jugu pa sve do najzapadnijih dijelova zemlje poput grada Lavova. Tamo je prije nekoliko dana u ruskom napadu uništen veliki naftovod a požar na istome trajao je danima, kako se moglo vidjeti iz objava na ukrajinskim društvenim mrežama.
Rat iscrpljivanja dobiva Rusija a ne Ukrajina
Prema današnjoj vijesti objavljenoj u ukrajinskom mediju Strana, Kijev sada na mirovnim pregovorima traži jamstva da Rusija neće pokušati zauzeti ključni i najveći lučki grad Odesu čija je lučka i energetska infrastruktura posljednjih tjedana također pod snažnim ruskim zračnim napadima te joj je nanijeta velika šteta. Bez Odese Ukrajina bi bila nebitna država, i zapravo bi izgubila stratešku važnost kroz gubitak svog ključnog izlaza na Crno more sa svim posljedicama koje to sa sobom nosi. Strah Kijeva u tom smislu nipošto nije bezrazložan, jer, iako ne službeno, zauzimanje Odese – tog „ruskog bisera“ kako joj Rusi često tepaju, vrlo često se, ne samo kao mogućnost već i nužnost u smislu ruskih nacionalnih i sigurnosnih interesa provlači kroz ruski medijski i analitički prostor.
Kako god bilo, bez većih opasnosti u pogrešku nedvojbeno se može konstatirati kako su ukrajinski napadi na rusku energetsku infrastrukturu koje je još početkom prošle godine naredio čelnik te zemlje Volodimr Zelenski (posve sigurno ne samostalno, bez konzultacije s ključnim zapadnim saveznicima) s ciljem iscrpljivanja Rusije kroz devastiranje energetskog sektora skupa sa zapadnim sankcijama što je trebalo izazvati snažni udar po ruski državni proračun i dovesti do njegovog rebalansa završili neuspjehom. Prema istraživanju zapadnih medija, nedavno i Reutersa o čemu smo već pisali, Rusiji je kroz te napade uništeno oko 2 posto ukupnih energetskih kapaciteta zemlje. S druge strane, ukrajinski energetski sustav je sada potpuno devastiran i za njegovu obnovu više nisu dovoljna kratkoročna primirja ili pauze u ruskim napadima, već će ona zahtijevati skupu i dugotrajnu obnovu koje će, prema izjavama čelnika elektroenergetskog sustava Ukrajine trajati godinama i nakon završetka rata.
Drugim riječima, rat iscrpljivanja između dviju zemalja očito dobiva Rusija i to je već svima jasno. Tim više što svima potpuno jasno kako se zapad ni pod koju cijenu neće neposredno vojno miješati u ovaj rat, bez obzira što će i dalje Ukrajini slati vojnu i financijsku pomoć. Dakle, zapad, u očito promašenoj strategiji sada uloge stavlja na ukrajinsku izdržljivost – kako njenih vojnika na bojišnicama tako i običnih građana tj. civila. U međuvremenu se grčevito traže izlazne pregovaračke strategije s Moskvom gdje bi sve to trebalo izgledati s političke točke gledišta dovoljno prihvatljivo ne samo za SAD, već očito i ključne europske metropole, a za što je vrlo teško pronaći odgovarajuću formulu. Jer ono što je kao ključno prihvatljivo Rusiji nije zapadu i obratno.
S druge strane državni vrh i vodeći ukrajinski političari nemaju puno izlaza nego uvjeravati i stranu i domaću javnost kako je snažan vojni otpor Rusiji ne samo nužan, već i da može dovesti do povoljne pozicije po zemlju, koja se, kako ovih dana opet ponavlja Zelenski – nikada neće odreći okupiranih teritorija.
Pritom se otvoreno najavljuju i novi napadi na Rusiju, ali i na njene istaknute pojedince neposredno uključene u rat. I ovdje dolazimo do ključne teme današnje analize koju ćete pročitati u nastavku teksta.
Neugodni novi pokušaj atentata u Moskvi
Ruske vlasti u nedjelju su objavile kako su, zahvaljujući pomoći vlade Ujedinjenih Arapskih Emirata, u Abu Dhabiju uhitile i u Moskvu dovele navodnog počinitelja pokušaja atentata generala Vladimira Aleksejeva u Moskvi u prošli petak. Na tome se državnom vrhu UAE-a osobno zahvalio ruski vođa Vladimir Putin.
Kako piše POLITICO, Moskva tvrdi da su ukrajinske obavještajne službe bile umiješane u navedeni pokušaj atentata na visokopozicioniranog ruskog generala u petak.
Ruski Istražni odbor i Federalna sigurnosna služba (FSB) izjavili su kako su u Dubaiju identificirali i uhitili navodnog počinitelja pokušaja atentata te ga doveli u Moskvu zahvaljujući pomoći emiratskih vlasti.
FSB je priopćio kako je osumnjičenik ruski državljanin rođen u Ukrajini, Ljubomir Korba. Istražni odbor navodi kako je osumnjičenik “stigao u Moskvu krajem prosinca prošle godine po uputama ukrajinskih obavještajnih službi s ciljem izvršenja terorističkog napada”, bez pružanja dokaza koji bi potkrijepili tu tvrdnju.
U petak je ukrajinski ministar vanjskih poslova Andrii Sybiha izjavio za Reuters kako Ukrajina nema nikakve veze s pokušajem atentata, nakon što je ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov već optužio Ukrajinu.
Je li to baš tako, i koja je pozadina svega ovoga?
Pokušaj atentata na general-pukovnika Vladimira Aleksejeva, prvog zamjenika načelnika Glavne obavještajne uprave Glavnog stožera ruskih oružanih snaga, bio je još jedan znak kako je proces mirovnih pregovora, koji sudionici opisuju kao konstruktivan nakon svakog novog kruga, u stvarnosti vrlo težak – izvješćuje jučer ukrajinski medij Strana, prikazujući puno širi kontekst čitavog događaja nego što je to učinio Politico.
Iako je Kijev već neslužbeno proširio informacije o Aleksejevljevoj neumiješanosti u pokušaj atentata, malo je vjerojatno da će mnogi u to povjerovati – konstatira ukrajinski medij. To je posebno izgledno s obzirom kako visokopozicionirani ukrajinski vojni dužnosnici već nagovješćuju da Kijev stoji iza pokušaja atentata. Zapovjednik bojne Azov Denis Prokopenko, na primjer, otvoreno piše o tome. Prema njegovim riječima, u svibnju 2022. Aleksejev je bio visoki predstavnik Rusije na pregovorima u Mariupolju o predaji ukrajinskog garnizona u Azovstalu. Obećao je normalan tretman onima koji su se predali, ali na kraju su mnogi od njih bili podvrgnuti redovitom mučenju u zatočeništvu, izjavio je Prokopenko.
Ukrajinske obavještajne službe redovito organiziraju takve “atentate” protiv visokopozicioniranih ruskih vojnih dužnosnika. Aleksejev, kao istaknuta osoba u ruskoj vojsci, također je bio očita meta.
Važno je napomenuti kako je u kontekstu pregovaračkog procesa Aleksejev prvi zamjenik šefa GRU-a. Čelnik GRU-a Igor Kostjukov šef je ruske pregovaračke delegacije na pregovorima u Abu Dhabiju. Drugim riječima, pokušaj atentata na prvog zamjenika šefa ruskog pregovaračkog tima izvršen je dan nakon njihova završetka. To je već potaknulo nagađanja kako je cilj pokušaja atentata bio ometanje pregovaračkog procesa, kako je, primjerice, već izjavio Sergej Lavrov, optužujući Kijev za zločin.
Je li operacija zapravo bila pripremljena za pregovore ili je bila planirana davno, nije jasno, ali jasno je, da, ako pregovori ulaze u završnu fazu i postoji želja da se dovedu do kraja, akcije koje bi mogle ugroziti proces su malo vjerojatne.
Teorija o trećoj strani
Međutim, postoji teorija da je pokušaj atentata izvela treća strana koja je nastojala poremetiti sporazume o završetku rata, kako su izvijestili ukrajinski mediji pozivajući se na izvore unutar okruga Bankovaja (središte ukrajinske vlade u Kijevu). Naravno, moguće je da je to uistinu bio rezultat akcija globalne “ratne strane” s ciljem ometanja mirovnih napora. Štoviše, sam Aleksejev više je puta sudjelovao u pregovorima s Ukrajinom tijekom proteklih nekoliko godina i, prema novinarima, bio je u kontaktu i s Kirilom Budanovom, trenutnim de facto šefom ukrajinske delegacije i šefom predsjedničkog ureda (usput, moguće je da je teorija o trećoj strani pokrenuta po Budanovljevom nalogu) – konstatira dalje ukrajinski medij.
Međutim, problem s ovom teorijom je što nije jasno koji su točno sporazumi trebali biti poremećeni pokušajem atentata na Aleksejeva. Jer, sudeći prema signalima koji dolaze iza kulisa pregovaračkog procesa, nije postignut značajan napredak prema završetku rata, budući da nema dogovora o ključnom teritorijalnom pitanju – odnosno povlačenju ukrajinskih trupa iz Donbasa, na čemu Rusija inzistira, a Kijev se protivi.
U biti, situacija se malo promijenila od prošlogodišnjih pregovora u Istanbulu. Promijenio se samo format, zahvaljujući promjeni načina razmišljanja ukrajinske delegacije: dok je prošlog ljeta Kijev naglašavao da Rusi pregovarački proces smatraju prijevarom te da stoga Washington treba pritisnuti Moskvu, sada je, uz prijetnju da će Trump pritisnuti ne Kremlj, već Bankovu, ukrajinskoj delegaciji naloženo da tvrdi da su pregovori konstruktivni i raspravlja o manjim detaljima, bez dogovora o glavnom pitanju – Donbasu.
Stoga se curenje informacija o pregovorima odnosi na sve, od praćenja prekida vatre do sudbine nuklearne elektrane Zaporižje – ali ne i na to postoji li približavanje u vezi s Donjeckom regijom. Iako je o tom pitanju Volodimir Zelenski više puta javno izjavio da se njegov stav nije promijenio i da neće biti povlačenja trupa.
Kazališna predstava za Trumpa
Dakle, pregovori se uglavnom pretvaraju u kazališnu predstavu za jednog gledatelja: Donalda Trumpa. Kremlj sudjeluje kako bi pokazao da Kijev nije spreman na kompromis oko ključnog pitanja, pa je vrijeme da američki predsjednik izvrši pritisak na Zelenskog da pristane na uvjete sporazuma postignute una sastanku Trumpa i Putina na Aljasci 15. kolovoza prošle godine. Ukrajinske vlasti, u međuvremenu, jednostavno odugovlače, pokazujući “konstruktivan” pristup i želju za razgovorom s Rusima i raspravom o uvjetima mirovnog plana, ali bez postizanja ikakvih konačnih dogovora.
Općenito, Kijev nastoji spriječiti Washington da vrši pritisak na njega da povuče svoje trupe iz Donbasa, nadajući se da što se više bliže dopunski izbori za američki Kongres, Trump će imati manje prilika za takav pritisak. Nadalje, fokus Washingtona će se preusmjeriti na druga pitanja. Kijev se, kao i prije, nada da će se, kako se Trump okreće prema sve otvorenijoj ekspanzionističkoj politici (akcije protiv Irana, Kube i td.), povećati utjecaj “jastrebova” unutar užeg kruga američkog predsjednika. Ti se jastrebovi tradicionalno protive bilo kakvim ozbiljnim ustupcima Rusiji u vezi s Ukrajinom i zahtijevaju snažan pritisak na Moskvu.
Stoga se pregovori mogu nastaviti dugo i biti “konstruktivni”, ali pravi proboj koji bi omogućio prekid rata moguć je u nekoliko slučajeva:
U slučaju iznimno jakog pritiska na ukrajinske vlasti od strane Trumpa, ne verbalno, već praktičnim mjerama.
Ako Europa odluči da, u kontekstu sukoba s Trumpom, hitno treba sklopiti mir s Rusijom i izvršit će pritisak na Kijev, prijeteći da će u suprotnom zaustaviti financiranje i drugu potporu.
Ako se situacija na frontu naglo pogorša za jednu od zaraćenih zemalja. Recimo, Rusija vojno zauzme Donbas, nakon čega je duž fronte uveden prekid vatre.
Ako započne ekonomska ili politička destabilizacija u pozadini jedne od zaraćenih zemalja.
Jasno je, međutim, kako će u posljednja dva slučaja mirovni uvjeti biti potpuno drukčiji od onih o kojima se trenutno raspravlja.
Obje strane shvaćaju nastavak rata kao najrealniju opciju
Očito je kako zaraćene strane, usprkos pregovorima, pretpostavljaju kako će se rat nastaviti i da će se sve odlučivati na bojnom polju i u pozadini.
Rusija akumulira strateške pričuve kako bi pojačala svoju ofenzivu u proljeće i ljeto. Ukrajina se priprema za obranu energetskih objekata sljedeće zime.
A ako su pokušaj atentata na Aleksejeva izvele ukrajinske obavještajne službe, onda se to također savršeno uklapa u ovu logiku: ako su pregovori samo kazališne predstave bez očekivanog ishoda, onda nisu razlog za obustavu planiranih operacija protiv visokih ruskih vojnih čelnika. Štoviše, pokušaj atentata na Aleksejeva mogao bi potaknuti Moskvu na oštar demarš u pregovaračkom procesu, što će Kijev iskoristiti kako bi uvjerio Trumpa da je Moskva “nekonstruktivna”.
Kremlj će, sa svoje strane, vjerojatno pokušati preokrenuti situaciju, predstavljajući Trumpu pokušaj atentata na Aleksejeva kao pokušaj Kijeva da poremeti pregovore i zahtijevajući da Washington više ne odgađa pritisak na Zelenskog da se pridržava uvjeta sporazuma iz Anchoragea.
Ruski generali kao glineni golubovi
Podsjećamo da je ruski general Vladimir Aleksejev u petak, u Moskvi, nekoliko puta upucan i teško ranjen. Nakon napada prevezen je u bolnicu i nakon operacije se osvijestio i navodno je izvan životne opasnosti – kako prenose ruski mediji. Navodno ga je spasilo što se osobno suprotstavio atentatoru uporabivši svoj pištolj,
Riječ je o posljednjem u nizu visokopozicioniranih ruskih vojnih dužnosnika koji je bio meta napada u Moskvi ili blizu Moskve nakon početka ukrajinskog rata koji 24. veljače navršava pune četiri godine i već je, po trajnosti. Od nedavno postao duži i od čuvenog sovjetskog Domovinskog rata protiv njemačkog Wermachta u Drugom svjetskom ratu.
Također podsjećam kako je ukrajinska sigurnosna služba prethodno preuzela odgovornost za ubojstvo general-pukovnika Igora Kirilova, zapovjednika nuklearnih, bioloških i kemijskih snaga ruske vojske, u prosincu 2024.
Nesposobnost ruskih sigurnosnih službi da zaštiti visokopozicionirane vojne dužnosnike ruske vojske koji žive u Moskvi ili njenom okrugu ne samo što u međuvremenu nije učinkovito riješena, nego postaje gotovo kroničan problem koji nedvojbeno udara na ionako poljuljani ugled Rusije u svijetu kada je riječ o spomenutom vojnom sukobu kojeg za sada ne uspijeva završiti na po sebe prihvatljiv način.
Naime, neshvatljivo je, s pozicije zapadnih sigurnosnih stručnjaka i ne samo njih već i velikog dijela ruske javnosti – kako državni vrh nije u stanju pronaći načine učinkovite zaštite onih osoba o kojima u znatnoj mjeri ovisi i uspjeh onoga što se u Moskvi i službeno naziva egzistencijalnim pitanjem po rusku nacionalnu sigurnost – rata na tlu Ukrajine.
Odnosno, ako se po tragičnim rezultatima već dobro uviđa kako nadležne službe nisu u stanju štititi objekte u kojima vodeći generali stanjuju (a redovito je riječ o stambenim zgradama s pripadajućim parking-zonama za stanare u kojima žive i građani koji ne rade u vojnim strukturama tj. obični su civili), da onda nisu u mogućnosti za generale pronaći makar i privremeni smještaj u objekte koji bi bili puno lakše sigurnosno opservirani i štićeni nego je trenutačno slučaj.
Rusi su tradicionalno poznati po tromosti ali i snažnoj reakciji kada se iz tromosti uđe u fazu akceleracije odnosno ubrzanja. Međutim, kako do sada vidimo – prošle su skoro pune četiri godine rata, a niti ima snažnih reakcija niti akceleracije. Osim ukoliko izuzmemo uistinu razorne zračne napade na ukrajinsku energetsku i prometnu infrastrukturu posljednjih mjesec i pol do dva o kojima je bilo riječi u prvom dijelu teksta.
Ali opet, s druge strane ništa ne opravdava eliminaciju ruskih visokopozicioniranih generala u metropoli zemlje, daleko od vatrenih bojišnica gdje bi se takvi događaji eventualno mogli politički i medijski lakše pravdati i podnositi iako ni u tom slučaju ne u ovakvim razmjerima koji se događaju u metropoli od početka rata.
Jer akademsko obrazovanje i obuka najviših časnika bilo koje zemlje je i skupa i dugotrajna, a njihovo vojno znanje i iskustvo teško zamjenjivi u kratkom vremenu, poglavito u uvjetima aktivnog vođenja rata.
Za sam kraj: Gura se u nastavak rata
Pregovori o miru sada nisu korisni za Ukrajinu, izjavio je zastupnik Verhovne rade Roman Kostenko u intervjuu za njemački Deutsche Welle, a prenosi Strana. „Ako izdržimo do proljeća, situacija će se promijeniti“, tvrdi zastupnik.
Prema Kostenku, da bi se promijenila pregovaračka pozicija Rusa, moraju se “zaustaviti na bojnom polju”, “dovesti njihove gubitke do 50 000 mjesečno” i “oboriti 80-90% dronova” koje lansira neprijatelj. U tom slučaju, tvrdi Kostenko, nestat će sam pristup pregovorima temeljen na ustupcima.
Zaustavljanje rata u Ukrajini nije korisno za europske zemlje, izjavio je predsjednik Münchenske međunarodne sigurnosne konferencije Wolfgang Ischinger u intervjuu za njemački Tagesspiegel.
Po njegovom mišljenju, ako prestane rat između Moskve i Kijeva, prijetnja na istočnom krilu NATO-a mogla bi se povećati.
„Ruska prijetnja nama Nijemcima također će se povećati ako moguće buduće primirje ne bude popraćeno značajnim ograničenjem vojnog razmještaja u zapadnim vojnim okruzima Rusije“, rekao je Ischinger.
Prema njegovim riječima, čim u Ukrajini bude prekid vatre, “Putin će moći mirno nastaviti svoj program naoružanja, a situacija za zemlje NATO-a će se pogoršati”. U svjetlu toga, ishod rata u Ukrajini je “odlučujuće pitanje za sudbinu Njemačke i Europe“, naglasio je Ischinger.
Glede ovog potonjeg postavio bih mu logično pitanje: ako je sve to tako kao što kaže – odlučujuće i sudbonosno – zašto onda otvoreno ne pozove europske vlade i čelnike NATO saveza na zajedničku vojnu intervenciju u Ukrajini tj. na rat protiv Rusije s obzirom da je Moskva, nedavno, po tko zna koji put ponovila da će bilo kakve vojne snage zapadnih zemalja u Ukrajini smatrati “vojnom intervencijom” (prošlotjedna izjava ruskog MVP)?
Jer nema previše morala u guranju Ukrajinaca u rat do pobjede i za svoje interese ako i sam u tome ne želiš aktivno sudjelovati. U tom bi slučaju navedeni argumenti bili kudikamo uvjerljiviji, kao i odlučnost odnosno percepcija da u ono što javno iznosiš uistinu i vjeruješ.
