Bivša ministrica pravosuđa brani udbaške ubojice

Detalji

Objavljeno: Srijeda, 04 Svibanj 2022 10:00

fShare

Tweet

Između ostalih, i bivša ministrica pravosuđa Vesna Škare Ožbolt, povodom ovog zahtjeva za pomilovanje Josipa Perkovića i Zdravka Mustača kaže kako smo izdali svoje prve obavještajce, što nitko ne radi, što je za mene sasvim pogrješno od bivše ministrice pravosuđa.

Kao i prigovor onih koji govore o dvostrukim mjerilima; „Traži se pomilovanje za Josipa Perkovića i za Zdravka Mustača, za hrvatske generale ne, nije se tražilo“.

U nastavku, o agresivnosti i nervozi „hrvatskog povjesničara“ Hrvoja Klasića u emisiji Otvoreno 21. siječnja 2022. I na koncu, netko je rekao da su sve ratove u posljednjih 50 godina pripremili mediji! Ja kažem, tad u bivšoj državi Jugoslaviji, i prije posljednjih 50 godina. Još od 1945. Uz onu moju o „srpskoj ugroženosti“ i „suočavanju Hrvata sa svojom poviješću“. Od čega ovdje navedenog početi? Kako ovo kontekstualizirati? Ako tu postoji kontekst. Pođimo od „hrvatskog povjesničara“ Hrvoja Klasića kojemu hrvatski general Ivan Tolj, u toj emisiji kaže kako ga u Beogradu obožavaju. A u toj emisiji Klasić je bio vrlo agresivan i nervozan. Nije mi jasno, kako Klasić može govoriti da su hrvatski emigranti iz 70-ih sami za sebe govorili da su bili, ono što Hrvoje Klasić govori za njih da su bili teroristi. U toj emisiji, Klasić ne dozvoljava Anti Đapiću da Đapić iznese svoje mišljenje o radu Hrvoja Klasića na zagrebačkom sveučilištu. Hrvoje Klasić kaže kako se to Ante Đapića ne tiče. Kako Ante Đapić nije relevantna osoba za ocjenjivanje njegova rada. A vrhunac Klasićeve agresije na hrvatsku političku stvarnost je usporedba hrvatske grupe

Feniks s grupom četnika sa šubarama u Lici. Kao da Klasić ne zna što govori. Kao da je pod nekim dopingom. Kao i Lana Bobić. O kojoj ćemo još nešto.

Hrvatsku grupu Feniks, koja je 1972. upala u Jugoslaviju, Hrvoje Klasić naziva teroristima. Pa kaže: Kako bi to bilo da danas u Liku upadne grupa četnika sa šubarama? Primitivno uspoređivanje neusporedivog. Jer je grupa Feniks 1972. upala u Jugoslaviju, baš zato, što su Likom vladali četnici, sa petokrakama. Da sa ja bio u tom Otvorenom, sigurno bi Hrvoju Klasiću digao tlak. Kada bih ga pitao, zna li on tko je danas najmoćniji Srbin na svijetu, što on sigurno zna. Valjda bi mu trebalo biti neugodno kada bi se reklo da je to njegov kolega sa sveučilišta Dejan Jović.

Stoga se vratimo na onu, o ulozi medija u ratovima. Ako su mediji toliko važni, a sigurno jesu, u pripremi ratova, onda žrtve UDBA-e hrvatske emigrante, treba sasvim drukčije gledati od načina na koji ih Hrvoje Klasić gleda. Treba ih tretirati, slaviti kao borce za mir! Jednako, Srbi i Hrvati. Sigurno svaki dobronamjeran čovjek na svijetu ima visoko pozitivno mišljenje o onoj ruskoj novinarki koja je stala iza leđa urednika ruske televizije koji je govorio o ratu u Ukrajini. Međutim, ona ruska novinarka iza leđa tog urednika drži veliki natpis o lažima Vladimira Putina. Zar to nije radio i Zvonko Bušić? Samo na drugi način. Zvonko Bušić nije mogao u studio, ni u Zagrebu, ni u NEW YORKU, pa je morao otimati putnički zrakoplov, bacati letke, da bi svijet upozorio, baš na pripremu krvoprolića, kakvo danas svijet gleda u Ukrajini. Na pripremu krvoprolića, na lažima o NDH. Baš kroz medije. Isto i Bruno Bušić, pa je zbog toga ubijen. Ubijen je zato što nije smio u medije. Kao danas Igor Vukić. „To su krugovi koji falsificiraju priču o Jasenovcu nakon ’45. godine. Što je laž, uvreda i idiotizam. Neki s izmišljotinama idu do 52. godine. To su sve izmišljotine i treba reći da s time treba stati i Vlada to mora osuditi i prekinuti financirati“, kaže, opet jedan „hrvatski povjesničar drobilica“ Ivo Goldstein. Baš zbog toga što je Vlada to morala osuditi, ubijen, I Bruno Bušić. Pa nalogodavci tog ubojstava, ne mogu biti naši (hrvatski) prvi obavještajci, gospođo Škare Ožbolt, nego jugoslavenski! Josip Perković je bio suradnik, i Jovana Raškovića, i Božidara Spasića, gospođo Škare Ožbolt.

Sasvim sigurno, da je u medijima bilo dozvoljeno pobijati laži o NDH, ne bi bilo, ni Ovčare ni Oluje. S obzirom da je  svima jasno da su medij tu najvažniji, pravo je čudo što se onoga koji je nastojao otupiti oštricu srpske mobilizacije za agresiju na Hrvatsku, na lažima o NDH. Tako prevenirati najavljenu tragediju, nazivati teroristom. Odobravati njegovu likvidaciju. Čudo neviđeno, ortak Jovana Raškovića i lažljivac na Međunarodnom sudu – borac za ljudska prava, a onaj koji je nastojao upozoriti svijet (kao ona ruska novinarka) na laži o velikoj tragediji, proglašen teroristom, uz odobravanje njegove likvidacije.

Hrvoje Klasić, kao Lana Bobić! U emisiji Peti dan 22. siječnja 2022., povodom traženja pomilovanja Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču, tema – milosrđe i pomilovanje. A Lana Bobić o milosrđu prema hrvatskom branitelju koji je silovao. Isto primitivna insinuacija kao usporedba grupe Feniks sa grupom četnika sa šubarama u Lici. Sve ovo, reket iz „ugroženosti Srba“ i „suočavanja Hrvata sa svojom poviješću“. Da netko sa povećanim naslovom nekog originalnog dokumenta o Jasenovcu, što su Srbi odnijeli u Beograd, stane iza leđa urednika u središnjem Dnevniku, kao ona Ruskinja, sve se okreće naopačke.

A Mirko Norac i Dinko Šakić, vjerojatno ni pok. Tomislav Merčep nisu tražili pomilovanje, gospodine Štahanu. Ne znam, što se dogodi Matiji Štahanu u navedenoj emisiji Peti dan. Kad on govori o“groznim zločinima“ hrvatskih generala Mirka Norca, Tomislava Merčepa i Branimira Glavaša. I Matija Štahan prihvaća presude hrvatskim generalima, koje su tužili i sudili Feral Tribune, Documenta i Anto Nobilo, sa zaštićenim svjedocima, po „paralelnoj liniji zapovijedanja“, na pravosudnom procesu zatvorenom za javnost. Kao nadbiskupu Stepincu i Andriji Artukoviću. Kao i za Loru.

U ovom slučaju, vrlo je opasno špekulirati sa pomilovanjem hrvatskom generalu kojega je tužila i sudila Dokumenta, sa svojim svjedocima iza zatvorenih vrata. Jer je traženje pomilovanja prihvaćanje krivnje, na samo pojedinca, nego države – naroda. Jedini pravni lijek je revizija procesa, s prenošenjem na televiziji!

I na kraju, hrvatske generale koji traže pomilovanje Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, kao i analitičare iz Petog dana pitam: jeste li vi za to da se zakonom kažnjava nazivanje Tite Josipom Brozom? Zbog krađe, zamjene identiteta 10. svjetskog masovnog ubojice u XX. stoljeću. Jer Tito nije bio Josip Broz. Josip Broz nije 10. svjetski ubojica ni šef UDBA-e nego Tito. Za to postoje dokazi u tjedniku 7 Dnevno od 10. siječnja 2020. U tim novinama su slike Josipa Broza iz 1928. i Tite poslije Drugog svjetskog rata. Slika glava iz bočnog profila.

Jure Vukić, Tribanj/hrvatski-fokus.hr

• Prethodno
• Sljedeće