Moralni pad hrvatske politike

Detalji

Objavljeno: Ponedjeljak, 09 Listopad 2017 17:01

fShare

Tweet

U Hrvatskoj se, mic po mic, ustoličuje  novi Svetozar Pribičević, koji u suglasju sa svojim beogradskim gospodarima kuje i snuje novu Jugoslaviju,  naravno u vlasti četnika i pod punom dominacijom politike velikosrblja i svetosavlja. On danas vlada Hrvatskom i odlučuje kako će se pojedini njeni politički problemi rješavati, naravno u interesu velikosrpstva i memorandumske Srbije

Postoji li i gdje u svijetu država koja je prošla ratne Scile i Haribde, koja je toliko izmrcvarena agresijom, tako mala država a na nju je palo više milijuna eksplozivnih naprava. Pojedini gradovi poput Hirošime i Nagasakija  pretvoreni u biblijsku grozu pustoši tamo gdje joj nije mjesto. 

Do temelja razoreno na stotine vjerskih objekata, i na tisuće gospodarskih i stambenih zgrada, a posebno da su cijele pokrajine postale spržena zemlja. Na stotine tisuća izbjeglih ljudi sa svojih stoljetnih ognjišta, na desetke tisuća okrutno mučenih, a od kojih su brojni izgubili svoje živote, brojne obitelji netragom nestale isl. 

To je naša ratna Hrvatska, kojoj  naši prošli, sadašnji i budući neprijatelji (uvijek isti, s novim memorandumima), spremaju  nesreću i u našoj budućnosti. Tu okrutnu, brutalnu agresiju velikosrpskih nacista, predvođenih balkanskim Hitlerom, nazivaju građanskim ratom, a da na njihovu Srbiju nije ispaljen niti jedan hrvatski metak.

U Hrvatskoj se, mic po mic, ustoličuje  novi Svetozar Pribičević, koji u suglasju sa svojim beogradskim gospodarima kuje i snuje novu Jugoslaviju,  naravno u vlasti četnika i pod punom dominacijom politike velikosrblja i svetosavlja. On danas vlada Hrvatskom i odlučuje kako će se pojedini njeni politički problemi rješavati, naravno u interesu velikosrpstva i memorandumske Srbije.

Kako  srbijanski predsjednik gospodin Vučić (notorni četnik) i njegov novovijeki Svetozar Pribičević odlučuju gdje će se u Hrvatskoj (ponajprije u mučeničkom Vukovaru i Kninu) graditi velikosrpski  politički objekti, (nove ispostave svetosavlja i četništva) a da hrvatska politika na to ne reče ni riječi. Vučić, koji je po Hrvatskoj i BiH žario i palio u vrijeme Domovinskog rata, huškao svoje četnike na hrvatski narod kao što se psi huškaju da jure za lisicom. Čovjek koji je javno rekao da će za svakog poginulog Srbina dati ubiti dvjesto Bošnjaka( ili Hrvata). Ta je norma nekoliko puta veća od one što ju je naređivao Hitler. I nikome ništa.

U Hrvatsku dolaze na sastanak Predsjednik Republike srpske i visoki židovski dužnosnik, a da to ne registriraju hrvatske tajne službe. Na ustoličenju srpskog vladike u Šibeniku, njihov ministar rata ili obrane dolazi u svečanoj četničkoj uniformi s kokardom na čelu. Što je nezamislivo u bilo kojoj državi svijeta. Brojne su takve i slične akcije koje se poduzimaju u Hrvatskoj, a da na to ne reagira hrvatska službena politika i njene nadležne institucije.  Kao da je Hrvatska postala srpsko-hrvatski zajednički politički  kondominij (zajedničko gospodstvo). 

Ovdje se posebno naglašava da DORH, za počinjana bilo kakva kaznena djele od strane pojedinaca njihove nacionalne manjine nikada ih  ne procesuira, bilo da pojedinci podmeću požare, druga zlodjela, podvaljuju hrvatskoj fašizam i sl. Sve ostaje nekažnjeno, kao što postupa i s hrvatskim ljevičarskim kriminalnim akcijama. Sudi se samo Hrvatima domoljubima, njenim braniteljima, uvjerenim katolicima i za najmanje sitnice, a za hrvatske ljevičare i pripadnike srpske (pročetnički orijentiranog)  dijela nacionalne manjine, na njih kao da se ne odnosi Kazneni zakonik.

Uvodi se verbalni delikt i to po nacionalnoj osnovi, novovijeki Svetozar Pribičević odlučuje što Hrvati smiju ili ne smiju govoriti, što smiju ili ne smiju raditi ili znati.  Kao da je na vlasti nekadašnja Srpsko-hrvatska koalicija.  Uvođenje u zakonodavstvo Hrvatske verbalnog  delikta imat će dalekosežne negativne političke posljedice. To široke narodne mase, a posebno mladi ljudi nikada neće prihvatiti. To će izazvati suprotan efekt. Pojavit će se prkos na svakom koraku, a posebno na velikim sportskim natjecanjima, pa i onima međunarodnim. Posebnu zamjerku upućujem HAZU i njgovom čelniku, što se upustio u politikanstvo, umjesto da se drži znanosti.

Umjesto da pred narod idete punom istinom,  vi gurate zabrane koje neće proći. To su samo dimne zavjese koje će se, kao i svaki dim razići čim se pod njim prestane potpirivati ložište.

Ako kao narod imamo pravo znati sve do najmanje sitnice što se događalo u vrijeme Rimskog Carstva, kako za Boga miloga, ne smijemo znati sve što se događalo s našim narodom u vrijeme Drugog svjetskog rata i nesretnog Poraća. Veliki svjetski TV kanali, pa i oni u Njemačkoj preplavljeni su dokumentarnim filmovima o nacizmu, a mi kao narod ne smijemo znati što se dobro ili loše dogodilo u tom vremenu u ratu i poslije njega.

HOS (koji je dao najveći obol u Domovinskom ratu, i koji nije počinio niti jedan zločin) njegove govorne ili slikovne insignije svetosavska vlast proganja na svakom koraku, a po istočnoj Slavoniji i drugdje podižu se velebni spomenici velikosrpskim ratnim zločincima ponajčešće velikim krvnicima, to se i ne spominje. Do čega je sve dogurala naša Hrvatska.

Suprotno europskim deklaracijama, po Hrvatskoj se održavaju politički derneci s insignijama komunističke Jugoslavije ili Nedićeve nacističke Srbije. Slave se praznici koji ne postoje niti u jednom zakonu ili Ustavu RH. I nikome ništa. (Primjer Dan ustanka u Srbu, Dan mladosti u Kumrovcu i sl.) I nikome ništa.

Pače, ponovno će se podići u Zagrebu, u hrvatskoj metropoli spomenik Ivi Lola Ribaru i njegovim skojevcima. A zna se da su upravo skojevci bili najokrutniji, i najčešće izvršitelji masovnih likvidacija. To je najniži moralni pad hrvatske politike, a posebno i na nivou Grada Zagreba. Zar je to moguće!?

S druge strane, Hrvatska je postala masovno prebježište mladih ljudi, stručnjaka, najvećeg intelektualnog potencijala u Europu i dalake prekooceanske zemlje. Iseljavaju se cijele obitelji, gradovi, pokrajine. Je li ovo kraj naše Hrvatske ili kako Isidor Kršnjavi nekada reče -  finis Croatije.

S druge strane hrvatska politika nikako da otvori most prema svojoj dijaspori u kojoj leže najveći potencijali i samo preko nje moći će se Hrvatsku vratiti na put uzleta i demografske  obnove. Ali to niti jedna politička garnitura u neovisnoj Hrvatskoj nije željela učiniti. Umjesto da vodi useljeničku politiku poput Izraela, povratkom ljudi iz dijaspore, na svakom koraku se potencira ovakva ili onakva iseljenička politika.

Dokle god Vlada RH i njeno postojanje budu ovisili o koncu kojeg u rukama drži Pupovac i drugi manjinci, dotle  njoj nema napretka i opstojnosti Hrvatske, na takav način upravljanja neće i ne može biti njene budućnosti. U Hrvatskoj je uspostavljen potpuno promašeni projekt načina upravljanja državom, ali nitko ništa ne poduzima.

Korupcija u državnim strukturama, gdje se god stigne zakida se državni proračun, bilo onaj na razini države, županije ili lokalne uprave. Brojni su primjeri kriminala izišli u javnost, ali DORH uopće ili nikako ne reagira. Nastupila je u Hrvatskoj – kriza institucija, koju može riješiti samo čvrsta, principijelna i odlučna, bezkompromisna domoljubna  vlast bez obzira o kome se radi. 

Nitko nije i ne smije biti iznad države, svi smo njeni podanici i svatko tko pogriješi mora biti po brzom postupku procesuiran. Ali toga u Hrvatskoj nema, neka teče voda kuda teče, mnogi se u politici ponašaju po pricipu – meni je dobro i nije me briga što se događa. Što više iznutra oslabimo, brzo će ponovno doći 1945. ili 1991. Bit će nas briga,  ali tada će biti za sve kasno.

Mile Prpa

• Prethodno
• Sljedeće