 |
HRVATSKI VITEZ SLOBODAN PRALJAK – S NAMA JE! POČIVAO U MIRU BOŽJEM! (02.01.1945. – 29.11.2017.) |
Zašto Jugoslavija sporo umire?
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 24 Listopad 2023 16:55
Zašto naslov ove papazjanije od teksta ne govori o “sporoj smrti” jezika na kojem bi trebao izlaziti list srpske manjine u Hrvatskoj. A to je srpski, na kojem inače principijelno inzistiraju kad su u pitanju hrvatski obrazovni programi u sredinama s izraženijom srpskom manjinom, poput Vukovara?
Novosti, samostalni srpski tjednik kojeg izdaje Srpsko narodno vijeće, najavljuje “sporu smrt hrvatskoga jezika”. To se događa, tvrdi autorica članka, kada se promijeni nosiva kultura jezika ili sužavanjem jezičnog prostora, starenjem nacije, visokom emigracijom itd. “pri čemu se u pravilu razvija dominacija nekog drugog jezika koji onda zadobiva viši društveni status.”
Na pitanje koji bi to “dominantni jezik” zamijenio hrvatski ne daje odgovor, ali da se zaključiti jer jezike na prostoru nekadašnje Jugoslavije naziva “jugoslavenskim dijalektima”.
Izvornu tezu, da jezici odapnu kada izumru kultura ili narod jednog govornog područja, a koju je teško osporiti kao i samu SMRT, potprepljuje sudbinom sanskrta. Taj je indoarijski jezik mrtav već dvije tisuće godina, a s njim i svi srednjoarijski dijalekti i jezici koji su se iz njega razvili.
Nisam jezikoslovac, ali meni je fascinantnija sudbina hebrejskog, koji se od skoro nestalog jezika Biblije, transformirao u jezik Mišne ili rabinski/postbiblijski , mjenjao rječnik, uvodio semantičke inovacije, primao razne utjecaje, između ostalog i arapski, selio u različite kulture, mijenjao kontinente, gubio se, nestajao i ponovo oživio kao govorni jezik povratkom Židova u Palestinu u 19. stoljeću. Uvijek kao hebrejski.
Irski jezik star 1500 g., koji je gotovo odumro u vrijeme Jamesa Joycea, i kojeg u Irskoj zna manje od trećine stanovništva, i dalje je službeni jezik Irske u EU, a ponovo se vraća u književnu upotrebu, i u modu.
Prije nego što “hrvatski dijalekt jugoslavenskog jezika” izumre, šta je po pisanju srpskih Novosti neizbježno u idućih tisuću godina ili ranije, treba se uvijek iznova pitati – zašto su srpske novine u Hrvatskoj, koje plaćaju uglavnom Hrvati, opsjednute pitanjima hrvatskog suvremenog identiteta, kulturnim simbolima, jezikom, grbovima, vojskom, Domovinskim ratom?
Zašto naslov ove papazjanije od teksta ne govori o “sporoj smrti” jezika na kojem bi trebao izlaziti list srpske manjine u Hrvatskoj. A to je srpski, na kojem inače principijelno inzistiraju kad su u pitanju hrvatski obrazovni programi u sredinama s izraženijom srpskom manjinom, poput Vukovara?
Zapravo ne zašto, nego do kad, brate?
