HRVATSKI VITEZ SLOBODAN PRALJAK – S NAMA JE! 

POČIVAO U MIRU BOŽJEM! 

(02.01.1945. – 29.11.2017.)

Politika masovne imigracije u ime ljudskih prava također je jedno od omiljenih sredstava elite za kontrolu stanovništva. I malom djetetu je jasno kako nekontrolirana imigracija može voditi samo u građanski rat, naznake čega već možemo vidjeti u zemljama zapadne Europe. Trik je u tome da elite već računaju s negativnom reakcijom domaćeg stanovništva i jačanje desnice. 

"Točno Micek, čim si čuo 40.000 ljudi u Gospinu Docu kako uglas pjevaju Čavoglave, znao si što to donosi. Donosi neprobojnu branu tvojim idejama, a poglavito onom starom snu o 'svim Srbima u jednoj državi'"

Zaljevske zemlje pokrenule su velike energetske projekte vrijedne milijarde dolara kako bi zaobišle Hormuški tjesnac, ključni pomorski prolaz kroz koji je desetljećima prolazila većina izvoza nafte.

RAŠKOVIĆ NA MITINGU KRAJ VOĆINA: 'U obranu će doći deset hiljada krajiških  Srba' - Dnevno.hr

Skup u Srbu još se naziva i miting u Srbu. Održan je 25. srpnja 1990. godine, neposredno prije tzv. balvan revolucije. Broj okupljenih varira. Slobodna Dalmacija izvijestila je o oko 70 tisuća Srba, dok drugi izvori navode i veće brojke: Milan Babić je kao svjedok U Haagu izjavio da je bilo oko 100 tisuća ljudi, a u nekim radovima brojka stiže i do 200 tisuća.

Možemo li uopće zamisliti sliku Hrvatske uz sliku Sandre Benčić? Kao da duet Milanović- Dončić nije dovoljan za „optimizam“, pa im u tom mačo političkom društvu treba još i žensko koja od duhana pjeva toliko falš, da joj pucaju vratne žile? Živa konkurencija Mili ili Milutinu Kekinu!

Postalo je već normalno i uobičajeno da svaki istup predsjednika Republike Zorana Milanovića predstavlja negaciju visoke funkcije koju  već u drugom mandatu obnaša zahvaljujući sljepilu i neodgovornosti svakog birača koji mu je dao glas unatoč bezbrojnih dokaza da se radi prije svega o politički, ali i psihički  neuračunljivoj osobi.

Domovinski rat: sjetimo se rujna 1991., teških i tužnih događaja...

U svečanim ložama, kako nam se čini,  kroji se danas neka nova, sterilna povijest, pa je  red  da se stvari napokon nazovu pravim imenom. Kada je u proljeće i ljeto 1991. Hrvatskoj omča stegnuta oko vrata, sudbinu Domovine, pod vodstvom dr. Franje Tuđmana, u svoje su ruke preuzeli ljudi koji nisu znali kalkulirati.

”Željeti zaustaviti otvorenu masovnu neeuropsku imigraciju i zaštititi demografski kontinuitet europskih naroda proglašava se rasnom diskriminacijom”, poručili su organizatori na društvenoj mreži X, najavljujući pravne korake protiv odluke.

Zašto film "260 dana" ne smije u hrvatske kinodvorane?

Kada neki film u hrvatskim dvoranama pogleda više od 60.000 gledatelja, o njemu svi pričaju. Poziva ga se na filmske festivale, pa tako i na onaj u Puli. No, u ovom slučaju postoji jedno veliko ALI.

Mediji

Jučer je planula medijska histerija kada su uoči Thompsonova koncerta u Šibeniku mobilni WC-i bili postavljeni u blizini spomenika ubijenom komunistu Radi Končaru. Naslovi su “vrištali” o “skandalu”, “sramoti” i nepoštivanju “antifašističke” baštine. Redale su se osude, političke reakcije i moraliziranje.

Zašto Jugoslavija sporo umire?

Pin It

Zašto naslov ove papazjanije od teksta ne govori o “sporoj smrti” jezika na kojem bi trebao izlaziti list srpske manjine u Hrvatskoj. A to je srpski, na kojem inače principijelno inzistiraju kad su u pitanju hrvatski obrazovni programi u sredinama s izraženijom srpskom manjinom, poput Vukovara?

Novosti, samostalni srpski tjednik kojeg izdaje Srpsko narodno vijeće, najavljuje “sporu smrt hrvatskoga jezika”. To se događa, tvrdi autorica članka, kada se promijeni nosiva kultura jezika ili sužavanjem jezičnog prostora, starenjem nacije, visokom emigracijom itd. “pri čemu se u pravilu razvija dominacija nekog drugog jezika koji onda zadobiva viši društveni status.”

Na pitanje koji bi to “dominantni jezik” zamijenio hrvatski ne daje odgovor, ali da se zaključiti jer jezike na prostoru nekadašnje Jugoslavije naziva “jugoslavenskim dijalektima”.

Izvornu tezu, da jezici odapnu kada izumru kultura ili narod jednog govornog područja, a koju je teško osporiti kao i samu SMRT, potprepljuje sudbinom sanskrta. Taj je indoarijski jezik mrtav već dvije tisuće godina, a s njim i svi srednjoarijski dijalekti i jezici koji su se iz njega razvili.

Nisam jezikoslovac, ali meni je fascinantnija sudbina hebrejskog, koji se od skoro nestalog jezika Biblije, transformirao u jezik Mišne ili rabinski/postbiblijski , mjenjao rječnik, uvodio semantičke inovacije, primao razne utjecaje, između ostalog i arapski, selio u različite kulture, mijenjao kontinente, gubio se, nestajao i ponovo oživio kao govorni jezik povratkom Židova u Palestinu u 19. stoljeću. Uvijek kao hebrejski.

Irski jezik star 1500 g., koji je gotovo odumro u vrijeme Jamesa Joycea, i kojeg u Irskoj zna manje od trećine stanovništva, i dalje je službeni jezik Irske u EU, a ponovo se vraća u književnu upotrebu, i u modu.

Prije nego što “hrvatski dijalekt jugoslavenskog jezika” izumre, šta je po pisanju srpskih Novosti neizbježno u idućih tisuću godina ili ranije, treba se uvijek iznova pitati – zašto su srpske novine u Hrvatskoj, koje plaćaju uglavnom Hrvati, opsjednute pitanjima hrvatskog suvremenog identiteta, kulturnim simbolima, jezikom, grbovima, vojskom, Domovinskim ratom?

Zašto naslov ove papazjanije od teksta ne govori o “sporoj smrti” jezika na kojem bi trebao izlaziti list srpske manjine u Hrvatskoj. A to je srpski, na kojem inače principijelno inzistiraju kad su u pitanju hrvatski obrazovni programi u sredinama s izraženijom srpskom manjinom, poput Vukovara?

Zapravo ne zašto, nego do kad, brate?

Gordan Malić/maxportal

Login Form