Kako je „veliki“ vožd poljubio vrata
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 27 Svibanj 2025 17:06
Najpoznatija geopolitička balerina ovih prostora, koja u posljednje vrijeme sve teže drži ravnotežu na tankoj žici međunarodne politike, ovih je dana – doslovno i simbolično – u koferima. Mag multivektorske politike, neprijeporni maestro dvostrukih poruka, srbijanski vožd Aleksandar Vučić, u kratkom je vremenskom intervalu obišao dva dvora između kojih neprestano skače:
prvo američke prijatelje, a zatim je, punoga srca, krenuo putem majčice Rusije.
Dobro, američkoga se dvora, ruku na srce, nije domogao, ali ne ćemo sad cjepidlačiti. Iako nije ostvario željeni cilj u Americi, Vučić je pronašao trenutak da se barem u Moskvi pokaže kao „svjetski priznati državnik“.
Naime, taj vladar geopolitičkoga trosjeda početkom svibnja posjetio je Sjedinjene Američke Države, gdje se susreo s bivšim gradonačelnikom New Yorka Rudyjem Giulianijem. No, čarolija nije potrajala. Vučića je, usred diplomatskoga performansa, izdao visoki tlak. Je li u pitanju bio stres zbog pomanjkanja pažnje američkih dužnosnika, nagli pad razine geopolitičkoga dopamina ili samo iscrpljenost od vječitoga glumljenja nesvrstanoga – ostaje otvoreno pitanje.
Posjet je prekinut, a srbijanski se predsjednik vratio u Beograd, gdje su mu liječnici savjetovali odmor. Ipak, nije isključeno da je i to samo dio performansa, nova epizoda iz Vučićeve kuhinje. Bilo kako bilo, kardiologija ili psihijatrija – tko li će više znati?
Diplomatski debakl par excellence
Vučić je u SAD stigao s jedinom misijom – osigurati selfie s Donaldom Trumpom, no umjesto vrha američke politike, završio je s trećerazrednim akterom, bivšim Trumpovim odvjetnikom Giulianijem. Fotografiju, jedini vidljivi „rezultat“ vučićposjeta, Vučić je s ponosom objavio na svojemu Instagram profilu. Međutim, rezultat je to koji teško može proći kao ozbiljan diplomatski uspjeh, čak i prema Vučićevim standardima, koji svako rukovanje i nasumičan kadar na hodniku megalomanski uveličavaju.
I dok provladini beogradski mediji tvrde da je Vučić završio u vojnoj bolnici, a predsjednica beogradske skupštine Ana Brnabić opisuje njegovo zdravstveno stanje kao „ozbiljno narušeno“, brojni oporbeni glasovi i kritičari sugeriraju da se iza voždovoga iznenadnog povratka iz SAD-a zapravo krije diplomatski debakl na Floridi, gdje je Vučić bezuspješno pokušao organizirati susret s Donaldom Trumpom.
Tako bivši srbijanski diplomat Nebojša Vujović tvrdi da se Vučić naglo vratio u Srbiju jer mu je šefica Trumpovoga kabineta zabranila ulazak na Trumpovo imanje Mar-a-Lago, unatoč tome što je, kako se navodi, platio za susret s američkim predsjednikom.
Vujović je izjavio da je Trumpu važnija njegova strategija šaha s Putinom nego da Vučić rješava unutarnje probleme Srbije slikanjem s američkim predsjednikom. Prema njegovim riječima, Vučić je na Floridi želio iskoristiti prijam kako bi ublažio prijetnje iz Europe o skretanju prema Moskvi, pokušavajući se smjestiti između Trumpa i Putina, čime je pokušao oduzeti Trumpu njegovu ekskluzivnu poziciju.
Ovaj bivši diplomat smatra da je svojim postupcima Vučić ozbiljno oslabio svoju poziciju i u Washingtonu i u Moskvi, dok ga studenti sada, kako kaže, „krune“ u Europi.
Sličnoga je mišljenja i Vuk Vuksanović, analitičar Beogradskoga centra za sigurnosnu politiku, koji smatra da posjet Aleksandra Vučića Sjedinjenim Američkim Državama može biti rezultat neuspjele improvizacije. Prema njegovim srbija euriječima, ako je Vučić išao u pokušaju da osigura fotografiju s Donaldom Trumpom bez formalno zakazanoga susreta, to bi ukazivalo na to da je predsjednik Srbije, zbog trenutne političke situacije u zemlji, u potrazi za međunarodnim priznanjima koja bi poboljšala njegov imidž. Vuksanović dodaje da bi, ako se potvrdi takva interpretacija, to značilo da Vučić u ovome trenutku ozbiljno gubi političku snagu.
„Očajno traži međunarodne čelnike i događaje koji bi mu mogli omogućiti projiciranje imidža globalno priznatoga državnika, u nadi da će pojačati svoj položaj kod kuće“, kazao je Vuksanović.
Vučića ne štedi ni oporba iz koje su u povodu njegovoga iznenadnoga povratka u subotu stizale opaske da je predsjednik Srbije čekao priliku da „poljubi ruku Trumpu“, no prema ocjeni Zdravka Ponoša, predsjednika stranke Srbija centar, na kraju je ipak „poljubio vrata“.
Vučićevi moćni „prijatelji“
Bivši veleposlanik Ivan Vujačić smatra da je Vučićev izvorni plan bio najprije ostvariti susret s Trumpom, a potom otputovati u Moskvu na vojnu paradu povodom tzv. dana pobjede 9. svibnja – sve s ciljem slanja poruke Bruxellesu da ima snažne međunarodne saveznike poput Trumpa, Putina i Xija Jinpinga. Međutim, s obzirom na krah američkoga dijela plana, sve se češće sugerira da je Vučićev navodni zdravstveni problem poslužio kao zgodan izgovor za izostanak iz Moskve.
Reakcija Europske unije na mogućnost Vučićeve nazočnosti na vojnoj paradi u Moskvi bila je iznimno oštra. Dužnosnici vučEU upozorili su da bi takav potez ozbiljno narušio europske integracijske aspiracije Srbije. Povjerenica za proširenje, Marta Kos, tijekom nedavnoga posjeta Beogradu poručila je kako bi sudjelovanje na proslavi zajedno s Putinovom vojskom, koja vodi rat protiv Ukrajine, bilo u izravnoj suprotnosti s temeljnim europskim vrijednostima i politikama.
Kos je naglasila kako Srbija, kao kandidatkinja za članstvo, mora u potpunosti uskladiti svoju vanjsku i sigurnosnu politiku s Europskom unijom prije pristupanja. Vučić je, međutim, tom prilikom poručio kako ne će mijenjati svoje planove pod pritiskom EU. Istaknuo je da je posjet Moskvi planirao mjesecima unaprijed te da će vjerojatno osobno otići kako bi zaštitio premijera Đuru Macuta od političke štete i omogućio mu da nastavi raditi na približavanju EU. S druge strane, najavio je da Vojska Srbije vjerojatno ne će sudjelovati u paradi zbog mogućih sankcija i osuda.
Spašen ruski dio turneje
Iako neslavnim posjetom u SAD-u vožd nije uspio dobiti „ispričnicu“ za posjet Moskvi, ipak nije mogao odoljeti da ne ode Putinu u zagrljaj. Nakon što je njegov zrakoplov zbog borbenih djelovanja morao čekati odobrenje u Bakuu, predsjednik Srbije se 7. svibnja ponosno pohvalio na Instagramu: „Poslije mnogo godina, opet u Moskvi.“ U objavi nije zaboravio podsjetiti na antifašističku borbu srpskoga naroda i zahvalnost Crvenoj armiji. U savršenom tajmingu za domaću publiku, najavio je i sastanak s Vladimirom Putinom.
Iako nije ostvario željeni cilj u Americi, Vučić je pronašao trenutak da se barem u Moskvi pokaže kao „svjetski priznat državnik“, očito samo u vlastitim očima.
Time je Vučić, unatoč javnim kritikama iz Bruxellesa, odlučio odigrati još jednu kartu na istočnom frontu svoje šarolike vanjske politike. Premda mu je američki dio turneje neslavno propao, ruski dio je, barem simbolički, spašen – i to u velikom stilu, s tzv. paradom pobjede. Na kraju, iako je „poljubio vrata“ u SAD-u, čini se da je barem u Moskvi dočekan – ako ne baš raširenih ruku, onda barem otvorenih aerodroma.
„Veliki“ Vučić, okružen moćnim prijateljima, u Moskvi je našao vremena da se ponovno dotakne i svoje vječne opsesije – male Hrvatske, one iste koju podrugljivo naziva „glavnom silom“ današnje Europe. Čini se da Vučić zaboravlja – ili se bepravi da ne zna – što se događalo devedesetih, kada je ta „mala sila“, tada tek svježe osamostaljena, pokosila veliku Srbiju iz snova njegovih ideoloških otaca.
Vučićeva diplomacija – ako se to uopće još može nazvati diplomacijom – sve više nalikuje na politički spektakl, čiji je primarni cilj stvaranje privida međunarodne relevantnosti, a ne ozbiljno i dugoročno strateško pozicioniranje Srbije. U trenutcima kada mu se tlo pod nogama sve vidljivije ljulja – kako na domaćem, tako i na međunarodnom planu – Vučićev pokušaj da sebe predstavi kao nezaobilaznoga aktera svjetske politike sve češće prerasta, da se poslužimo narodnim izrazom, u sprdačinu.
Uz gubitak potpore iz Washingtona, sve učestalije kritike iz Bruxellesa i sužavanje prostora za manevriranje između Istoka i Zapada, ali i unutarnje probleme pod čijom je teretom Vučić očito u potpunosti izgubio kompas, ostaje ključno pitanje – koliko dugo ovakav pristup može opstati bez ozbiljnih posljedica za Srbiju? Beograd je kroz povijest često računao na podršku velikih sila, obično nauštrb hrvatskih interesa, no sada se nameće pitanje – je li konačno došlo vrijeme da tome dođe kraj?
I na kraju da završimo s citatom druga Španca iz poznate domaće serije: „Jedna je stvar biti velik, a druga praviti se velik.“
Barbara Dijanović
