Vjekoslav Krsnik: Fašizam je marš protiv Hrvatske, a ne marš protiv fašizma u njoj
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 06 Prosinac 2025 13:00
Nema nikakve dvojbe da je u prosvjedu samoproglašenih antifašista prošle nedjelje u Zagrebu, Puli, Rijeci i Zadru važnu ulogu imala srbijanska obavještajna služba BIA koja u propagandnom hibridnom ratu protiv Hrvatske djeluje u skladu s protokolima Memoranduma2 Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU).
Budući da se ti protokoli uopće na spominju u hrvatskim medijima koji su većinski pod kontrolom srbijanskog poslovnih ljudi, ali čak ni u javnoj Hrvatskoj radioteleviziji važno je odmah na početku ove analize navesti što ti protokoli iz poglavlja "Strateški ciljevi za Hrvatsku" sadržavaju. Oni propisuju prije svega da se u hrvatskoj javnosti stalno ističe opasnost od "obnove NDH", da se u svim javnim kontekstimaHrvate povezuje s ustaštvom, logorima, ekstremizmom a za to koristiti medije i dio hrvatkihintektualaca, zatim da se svaki incident u kojemu je uključen Srbin prikaže kao dokaz "ugroženosti" i kontinuiteta NDH, a Domovinski rat prikaže kao plod hrvatskog radikalizma i klerofašizma, te da se uvijek i na svakom mjestu ističe da su Ustaštvo, radikalizam i hrvatski klerofašizam jedini i osnovni uzroci rata u Hrvatskoj i konačno da se međunacionalne incidente predstavljaju kao dio organizirane tolerirane državne politike pri čemu se misli na navijače, veterane i Katoličku crkvu.
Kad se to usporedi s nedjeljnim prosvjedom "Ujedinjeni protiv fašizma" onda je sasvim očigledno da su na njemu ispunjeni svi elementi iz Memoranduma2 odnosno "Strateških ciljeva za Hrvatsku". Nije samo u pitanju što su se organizatori na čelu sa Srpkinjom Majom Sever kao glavnom govornicom na zagrebačkom prosvjedu držali protokola iz Memoranduma2 SANU, nego su oni dobili i logističku potporu, a o tome nema ni riječi u svim medijima koji su izvješćivali o događaju, Prema pisanju nekih portala u nedjelju ujutro na autocesti A3 iz pravca Srbije i Bosne i Hercegovine u Zagreb je stiglo petnaestak autobusa s agresorskim prosvjednicima koji zahtijevaju "Balkansku federaciju bez granica i nacija" ćirilični Zagreb, četničke zastave s lubanjom, ukidanje kapitalizma itd. Sve u svemu to je bio flagrantan napad na ustavne vrijednosti Republike Hrvatske.
Što je najgore taj napad svesrdno je podržao "dio hrvatskih intelektualaca" spomenutih u protokolu Memoraduma2 SANU, pa iako su i dosad djelovali s takvim jugovelikosrpskih pozicija nije zgorega da ih se navede: Aleksandar Stanković, Maja Sever,Rada Borić, Sandra Benčić, Katarina Peović, Ivana Kekin, PeđaGrbin, Veljko Obersnel, Slavko Linić, Sabina Glasovac,istarski župan Boris Miletić, Sanja Radolović Rade Šerbedžija i drugi. Uz ostale nespomenute ali većim dijelom objavljene u mojoj knjizi "Prvih 100 notornih hrvatskih Jugoslavena" to je jugoslavenska bulumenta koju je admiral Branko Mamula naveo u svojoj knjizi da su u Hrvatskoj bili spremni podržati jugosrpski vojni udar protiv demokratske Hrvatske. To se naravno nije dogodilo zahvaljujući Srbnu iz Bosne i Hercegovine BogićuBofićeviću koji je na sjednici Predsjedništva SFR Jugoslavije bio protiv vojnog udara pa je rezultat bio 4:4. Vojni udar nije uspio ali i nakon 35 godina hrvatske demokratske nezavisne države poklonici Branka Mamule imaju jako uporište prvenstveno u Zagrebu i ne odustaju od ideje rušenja Hrvatske. Budući da su doživjeli težak udarac nakon kolosalnog Thompsonovog koncerta u Zagrebu i Sinju oni su u duhu aksioma velikosrpskog ideologa akademika SANU Dobrice Ćosića o laži kao važnom istrumentu srbijanske politike proglasili cijelu Hrvatsku i hrvatski narod fašistima iako od fašizma u Hrvatskoj nema ni "f", ali su zato oni pribjegli fašističkoj ikonografiji i narativu. Jednostavno rečeno - oni su fašisti. Da ne lupetam bez argumenata navest ću samo dva potvrđena istraživanja američkih institucija. Američka agencija "Numbeo" koji se na temelju niza indikatora bavi kvalitetom života među 180 država u cijelome svijetusvrstala je Hrvatsku na visoko 20. mjesto, a što se tiče osobne sigurnosti "Global PeaceIndex" svrstao je Hrvatsku na 19. mjesto ispred mnogih država kojima je sigurnost ugrožena pretjeranom imigracijom.
Ono što međutim zabrinjava u dojmu koji je "Ujedinjeni protiv fašizma" ostavio u Hrvatskoj i svijetu jesu prije svega reakcije vodećih hrvatskih političara. To se prije svega odnosi na dva jugokomunistička gojenca predsjednika države Zorana Milanovića i predsjednika Vlade Andreja Plenkovića. Zoran Milanović je svakako trebao reagirati na ovu velikosrpsku provokaciju, ali kako je on "slučajni predsjednik" navodno s karakterom "slučajne države" uopće se nije javio, iako se po prisegi koju je položio uz zagovor "Tako mi Bog pomogao" obvezao da će dužnost obavljati "savjesno i odgovorno", što znači da će se držati Ustava i zakona, da će se brinuti za poštovaje ustavnopravnog poretka Republike Hrvatske, da će čuvati nezavisnost, opstojnosti i jedinstenost države Hrvatske. Sve je on to pogazio svojom znakovitom šutnjom, ne prvi put u sličnim situacijama.
Slično je i s drugim komunističkim gojencem Andrejom Plenovićem kojemu su i otac i "majka lekarka" bili suradnici KOS-a. Po prisegi koju je Andrej Plenkivić s članovima Vlade da o u Hrvatskome saboru i on je obvezan savjesno i časno obnašati najvišu izvršnu dužnost u državi, te poštovati Ustav i zakone, pravni poredak te se zalagati za svekoliki napredak. Favoriziranjem manjeg dijela Srpske nacionalne manjine koju vodi "državni neprijatelj br. 1" velikosrbin Milorad Pupovac kojemu je glavni grad Beograd a ne Zagreb u kojemu siše od Plenkovieve vlade više milijunske svote Andrej Plenković ne poštuje Ustav ni neke zakone, ni pravni poredak jer totalno ignorira 88 posto lojalnih hrvatskih Srba koji poštuju Hrvatsku kao svoju domovinu što je dobar dio njih dokazao braneći Hrvattsaku od velikosrpske fašističke agresije.Time se Andrej Plenković ne zalaže za svekoliko napredak Republike Hrvatske, nego prije svega za subverzivnu djelatnost Milorada Pupovcakojermu je dao novce za čak 40 tzv. "kulturnih centara" koji su ekspoziture srbijanske obavještajne agencije BIA. I u ovom slučaju fašističkog maršaAndrej Plenković kao poslušni biroktat Europske unije reagiraoje tek u ponedjeljak jer to što se događalo u četiri hrvatska grada u nedjelju nije vidio. To je međutim vidio njegov ministar obrane Ivan Anušić koji je zdravorazumski reagirao ističući da to nije bio nikakav marš protiv fašizma nego marš protiv Hrvatske. Iz ovoga se može zaključiti da Andrej Plenković ne reagira zdravorazumski jer je fokusiran na to "kako objašnjavati" hrvatskoj javnosti projekte manjina, odnosnom prije svega sporne Pupovčeve srpske nacionalne manjine. Kao što se to vidjelo u posljednjih nekoliko tjedana, ti velikosprski"kulturni centri" predstavljaju pokušaj tzv. "događanja naroda" kao što je to bilo na početku Miloševićeve velikosrpske ekspanzionističke politike..
Konačno i te kako važno je kao je međunarodna javnost informirana o ovom događaju pod geslom "Ujedinjeni protiv fašizma"kao reakcija na kolosalni koncert Marka Perkovića Thompsona u Zagrebu koji je okupio pola milijuna ljudi. Svi vodeći svjetski mediji počevši od novinskih agencija AssociatedPress i Reuters, preko najvažnijih dnevnika poput "New York Timesa", "Washington Posta", FrankfurterAllgemeineZeitunga", pariškog "LeMondea" te internacionalnih radiopostaja poput Deutsche Wellea objavili su opširne informacije o događaju. Međutim budući da su manje više svi dopisnici stranih medija stacionirani u Beogradu pa su po tome uglavnom Srbi i Srpkinje njihova izvješća su pod utiskom velikosrpske politike pa je tako i ovaj put naglasak na to da je Hrvatska s Markom Perkovićem Thompsonom skrenula u krajnju desnicu uspoređujući sve manifestacijes oživljavanjem ustaštva i fašizma. Za primjer kako strani dopisnici u Beogradu gledaju na Hrvatsku najbolje će dočarati kako AssociatedPress gleda na raspad Jugoslavije: "Nakon Drugog svjetskog rata Hrvatska je bila dio komunističke Jugoslavije koja se raspala u nizu nacionalističkih ratova 1990-tih.U Hrvatskoj su se manjinski Srbi pobunili protiv otcjepljenja i preuzeli kontrolu nad djelovima teritorija s ciljem pripojenja Srbiji, što je dovelo do sukoba u kojem je poginulo više od 10.000 ljudi". Tu nema ni riječi o odgovornosti Srbije za raspad komunističke Jugoslavije i agresije na Hrvatsku s elementima genocida koji su ti etnički Srbi u Hrvatskoj zajedno s tzv. JNA provodili nad hrvatskim narodom. Republika Hrvatska dakle i na ovom međunarodnom medijskom planu gubi bitku protiv fašističke agresije na hrvatsku državu i hrvatski narod, što znači da subverzivna politika Milorada Pupovca uz očitu potporu Andreja Plenkovića ne će stati s ovom agresijom što se vodi u hibridnom ratu protiv hrvatske države. .
