Tko će osvojiti moj glas do 2028.?
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 04 Veljača 2026 18:04
Tomašević je gradonačelnik svih Zagrepčana, a Zoran Milanović je predsjednik svih Hrvata. Tak bi nekak to trebalo ići. Ali nije tak. Jedan prezire sve osim svojih birača, pozivajući se na nekakvu skupštinsku, zagrebačku krpicu koja je valjda jača od Ustava, zakona, istine, morala i etike zajedno, drugi…?
Jedino značajno što je napravio jest da je ušao u kampanju kao predsjednik države. To je bilo skroz legit? No, nebitno, tu smo gdje jesmo. Malo više od dvije godine prije parlamentarnih izbora 2028. – mi smo debelo u kampanji. Ne sjećam se da je usred izbornog ciklusa atmosfera ikada bila kao da su izbori iza ugla.
Politički impotentan predsjednik SDP-a ovog je vikenda pokušao grandiozno i moćno pokazati snagu svoje stranke i oteti nas dojmu da je mali ćato od Možemo. HDZ od hipodromske 2025. deklarativno, no ne i suštinski, okreće kurs tamo gdje i spada. Thompson je samo postao akcelerator preuranjene kampanje.
„Mi ili oni“ produkt je šizoidne ljevice.
Stoga se pozicije i rovovi utvrđuju dvije i pol godine prije izbora.
Jasno je kao dan – niti jedan konzervativni glasač nikada neće dati glas „onima“. Na HDZ-u je sada da se pobrine da disperzirani desni glasači zaborave na sve. Đuro će im oprostiti što ih je tukao, financirao opskurnu umjetnost i dao SNV-u i Novostima više nego ikad. Ako će izbor biti takav, a hoće, bilo kakav pokušaj s desnice kojem će program biti rušenje HDZ-a, a ne SDP-a i Možemo, osuđen je na propast.
Nažalost. Ali tak stvari stoje.
Po društvenim se mrežama ovih dana naveliko diskutira o SDP–Možemo zajedničkom izlasku na parlamentarne izbore 2028. Zbrajaju se mogući padobranci, žetoni, manjinci. Kod većine je računica jasna. Woke, neomarksisti realno bi mogli uzeti Hrvatsku za dvije godine i kusur mjeseci. Kako bi izgledala država nakon njihove četiri godine, strah me i zamisliti.
Konzerve koje se neće prikloniti političkom pragmatizmu, u tome će im pomoći ukoliko ih HDZ do izbora ne uvjeri da su oni ipak „stožerna stranka“, da nisu mislili ozbiljno svih ovih godina provodeći političke programe koji više nalikuju kuhinji Možemo nego nekakvoj Tuđmanovoj stranci.
Desnica koja boluje od PTSP-a od gledanja Bujice uživo, kako im se kolju donedavni politički favoriti, mogla bi se 2028. vratiti materi.
Čitaj: HDZ-u.
Oprostit će im sve Istanbulske, Novosti, frljiće, beroše, piletiće, Misli na druge. Cijepi se, Točno tako faktografe, europske cenzorske aktove, mercosure, ursule, obuljenke. Oprostit će im sve tragikomične kandidate za Zagreb koji su omogućili dva mandata Možemo, nekriminalizaciju crvene zvijezde, mijenjanje zakona i kažnjavanje ZDS-a…
Jezičac na hrvatskom političkom spektru znatno se pomiče.
SDP zauzima ekstremno lijeve politike kako bi se prikrpao pod skute Možemo.
HDZ-u ne preostaje ništa drugo nego zauzeti pozicije kojih se odavno odrekao i na desnici potražiti otpalu siročad s izbornih popisa koja je zadnjih deset Plenkovićevih godina tragala za roditeljima.
Nestabilni brakovi iz strasti i interesa na desnici raspadali su se brzinom munje, ostavljajući siročad još frustriranijom, a brakorazvodne parnice mama i tata bile su gore nego one u bezbrojnim sudskim spisima i bjesomučnim borbama za skrbništvo.
Kao djeca friško rastavljenih poznatih osoba koja svojoj djeci, kad pukne ljubav, preko medija serviraju najgore smeće jedni o drugima, desna siročad tome je svjedočila nekoliko puta.
Uživo kod Bujanca.
Posljednje godine pokazale su da između politika HDZ-a i ljevice po pitanju ekonomije, useljavanja radne snage i woke ideologije nema velike i suštinske razlike. Slika se razlila, granice su bile nejasne i mutne. Thompson je taj koji je u ovom slučaju vratio onu jasnu crtu. Bilo to dobro ili ne.
„Mi ili oni.“ Ljevica je inaugurirala ovaj crno-crveni svijet još davno.
Tko će od toga profitirati, rano je za reći.
Jasno je da desnicu treba vratiti HDZ-u, ali ne onakvom i ovakvom. Ne postoji nijedna druga stranka od centra nadesno koja je sposobna preuzeti vlast. Riječ je o žalosnoj činjenici kojoj dijelom možemo zahvaliti grandioznim egomanijacima na desnici i Plenkovićevoj sposobnosti da u crnu rupu usiše svaku desnu stranku.
Sumnjam da će Plenković iduće parlamentarne izbore dočekati kao predsjednik HDZ-a. I za njih i za njega bilo bi oportuno da vrate desno dite materi.
U svakom slučaju, Plenković po tko zna koji put može Tomaševiću zahvaliti na ekstremizmu pokraj kojeg HDZ izgleda kao najtvrđa desnica. A od toga je miljama daleko.
Od jučerašnjeg dočeka i Thompsona mogu početi.
No daleko su od mojeg glasa. Trebat će ipak više od toga. Pa makar se pola Vlade našlo sinoć iza pozornice.
Pred njima je još gotovo pola izbornog ciklusa…
