Možemovci kao snaha iz Šume Striborove
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 05 Veljača 2026 19:08
Ponašanje radikalne ljevice koja trenutačno vlada Gradom Zagrebom dobrim je dijelom kopija sličnih ponašanja u drugim zapadnim zemljama. Sa zadatkom globalizacije svih i svagdje koriste se svakom prilikom za širenje radikalnih ideologija, brisanje nacionalnih država i kriminalizaciju neistomišljenika.
Gotovo je nevjerojatno da si netko dopušta bilo gdje u Hrvatskoj 35 godina od rušenja totalitarnoga poretka i izborene nezavisnosti sabotirati doček nacionalne momčadi i određivati tko je podoban, a tko nije, Gujaa još je nevjerojatnije da si to netko dopušta u glavnom gradu Republike Hrvatske. No, dopušta si, jer oni koji si to dopuštaju ne rade to iz nekoga načelnoga stajališta ili sami, nego imaju snažnu potporu centara moći koji su osvojili brojne institucije i uživaju agitpropovsku zaštitu korporativnih medija diljem Europe i šire.
Položaj Republike Hrvatske u svemu tome samo je teži jer hrvatska država od samoga početka mnogima nije bila po volji i još im dugo ne će biti. Zato je svaki uspjeh hrvatskih športaša na svjetskoj sceni zapravo problem jer pokazuje nerazmjer između kompleksa koji se narodu želi nabiti i uspjeha koji pripadnici tog naroda postižu u najvećoj konkurenciji. Zato će političke projekte koji razaraju hrvatsko zajedništvo i osjećaj ponosa podržati vrlo različiti interesi, a primitivne i, u suštini, za pravi posao vrlo nekompetentne i šuplje ekipe poput možemovaca imati vrlo široku paletu saveznika. Zato se, isto, politika možemovaca ne će nikad promijeniti, uz potporu dobroga dijela medija koji mahom nisu u hrvatskom vlasništvu, niti pišu za hrvatske interese. Jedno se govori, a sasvim drugo se radi.
Ono što se dogodilo s dočekom hrvatskih rukometaša bio je samo trenutak u kojem je guja pokazala jezik, da parafraziramo bajku Ivane Brlić-Mažuranić „Šuma Striborova“. U toj bajci djevojka-guja svojom ljepotom očara momka, čija majka, s druge strane, pravilno naslućuje karakter svoje snahe. Da bi to dokazala podmeće joj svračiće, na što snahin pravi karakter prevagne i ona isplazi svoj gujin jezik:
"Kad je snaha-guja opazila ovako iznenada svračiće, prevari se, polakomi se u njoj zmijina ćud, poletje snaha po trijemu za svračićima i isplazi za njima svoj tanki i šiljasti jezik kao u šumi. Vrisnuše i prekrstiše se kume i susjede, te povedoše svoju djecu kući, jer upoznaše, da je ono zaista šumska guja."
Tako su i glasači prekjučer mogli vidjeti gujin jezik u svoj svojoj raskoši, kao što su se i dan poslije toga, jučer, isto tako mogli uvjeriti da se u glavnom gradu Republike Hrvatske ipak može organizirati doček nacionalne rukometne vrste na način na koji je to ta vrsta poželjela. Vidjela se ponovno sva sreća naroda koji sa svojim uspješnim športašima u golemom broju slavi hrvatske boje. Vidjelo se ponovno da se i najveća okupljanja ovoga tipa odvijaju bez i jednoga ozbiljnoga incidenta, upravo kako priliči. No, to je bilo jučer, a već danas oni koji bi se trebali braniti - napadaju. Može im se.
I čisto da se ne zaboravi. U bajci Ivane Brlić-Mažuranić momak nije uspio progledati ni nakon što je guja pokazala jezik, nego je umjesto toga istjerao majku iz kuće jer je prava istina smetala njegovoj svakodnevnoj ugodi. Zato se mi ovdje vratimo na početak bajke i na njezin glavni izazov:
"Zašao neki momak u šumu Striborovu, a nije znao da je ono šuma začarana i da se u njoj svakojaka čuda zbivaju. Zbivala se u njoj čuda dobra, ali i naopaka - svakome po zasluzi. Morala je pak ta šuma ostati začarana, dokle god u nju ne stupi onaj, kojemu je milija njegova nevolja, nego sva sreća ovoga svijeta."
