Šarić: Ujedinjeni protiv antifašizma
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 07 Veljača 2026 13:07
Veselje, pjesma, djeca, obitelji, hrvatske zastave i crvene kockice opet su uljepšali glavni zagrebački trg. U moru nesigurnosti, neizvjesnosti i teške ekonomske situacije naši nas sportaši ujedinjuju i daju nadu da uvijek može biti bolje. Na glazbenom polju ujedinjuje nas Marko Perković Thompson.
Nakon što je okupio pola milijuna ljudi na Hipodromu, više nitko ne može reći da ovaj čovjek koji pjeva o Bogu, obitelji i domovini dijeli ljude. Budimo realni, Thompson je doček „podebljao“ za barem duplo svojom prisutnošću na trgu. Rukometaši ga vole, kao i nogometaši, vaterpolisti i brojni drugi sportaši. Narod voli Thompsona. Ako ova rečenica ne uvjerava moje neistomišljenike, neka probaju zamisliti Elemental ili Kekina na Hipodromu pred pola milijuna ljudi. Voli li narod Remi i Kekina u ovoj hipotetskoj situaciji? No, nije ovdje tema ni Kekin ni Elemental pa ni Thompson ni doček rukometaša. Tema su antifašisti koji su izvjesili transparent „Ujedinjeni protiv fašizma“ nad glavama naših obitelji i sportaša.
Što je danas antifašizam, ne treba previše objašnjavati. To je floskula, kako kaže Hasanbegović, i prazni označitelj, kako kaže Faktograf za rodnu ideologiju, odnosno sinonim za ekstremno ljevičarenje i kulturu smrti. Antifašizam je ubiti dijete u utrobi, starca na bolesničkoj postelji, a između toga kastrirati djecu i “promijeniti im spol”. Antifašizam je i biti “queer” i za Palestinu istovremeno. Antifašizam je pomračenje uma i duše.
Antifašizam je jugoslavenskom i sovjetskom komunističkom režimu bila maska za totalitarizam. Popularizirao ga je Staljin, crveni fašist i bivši saveznik nacista. Onima koji su moju obitelj i prijatelje prozvali fašistima, antifašizam je zapravo maska za njihov vlastiti – fašizam!
Svi su totalitarizmi u suštini isti
Komunizam, fašizam i nacizam tri su zločinačke ideologije 20. stoljeća koje su odnijele više od 100 milijuna života, a komunizam ih i danas odnosi. Suštinske razlike između ova tri pokreta nema. Sve su te ideologije nedemokratske, militarističke, totalitarne, nehumane i antikršćanske. Sve su svoje „vrijednosti“ pronašle u grijehu oholosti, iz kojeg su proizašli svi grijesi. S dvije smo se ideologije obračunali, a jedna i dalje živi – komunizam, pogotovo u našem kontekstu, bilo da je riječ samo o mentalitetu ili ovoj radikalnoj manifestaciji koju smo vidjeli na prošlogodišnjim „antifašističkim marševima“ protiv Hrvatske i zdravog razuma.
Gdje je točno razlika između komunističkog/partizanskog metka ili nacističkog/fašističkog? Tko je od spomenutih sljedbenika ovih ideologija donio slobodu bilo kojem narodu? Tito? Kome? Hrvatima koji su se oslobađali 1991. nakon “oslobođenja” 1945. godine?
Upravo je Vilim Matula održao svoj već tradicionalni skup u čast zločinačkom X. zagrebačkom korpusu „Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije“ u Gradskoj skupštini. Riječ je o korpusu koji je punio Jazovku i druge jame po Zagrebu i okolici. Partizani su tijekom zauzimanja Zagreba pobili više Hrvata nego četnici i JNA u čitavom procesu zauzimanja i okupacije Vukovara. Imamo li doista svoju državu kada nam u srcu Zagreba simpatizer totalitarizma o našem trošku glorificira vojsku koja je izvršila pokolj nad hrvatskim narodom i vratila ga u okove Beograda?
Antifašisti su najveći totalitaristi i fašisti našeg društva
Antifašisti koji su se ne svojom krivnjom našli u Hrvatskoj, ne hrvatski antifašisti jer se tako ne žele zvati, danas su najveći totalitaristi i fašisti našeg društva. Stojim iza te rečenice. Ona nije neka šala ili metafora. Oni koji su izvjesili transparent „Ujedinjeni protiv fašizma“ slika su i prilika fašista i nacista, te njihovih terorističkih nasljednika partizana, koji su tijekom Drugog svjetskog rata sijali teror i pljačku te nakon „oslobođenja“ uveli strahovladu i do kraja zločinačke tvorevine Jugoslavije ubijali kod kuće i u inozemstvu one koji su „krivo mislili“. Danas antifašisti pokušavaju “ispraviti” “kriva” mišljenja većine građana. Srećom, nemaju pušku kao ranije. Tada bi opet ispravljali metkom.
Da su „antifašisti“ današnji fašisti i totalitaristi svjedoči nam sam proglas onih koji su hrvatski narod na dočeku sportaša nazvali fašistima.
Za početak, tko se bori protiv fašista na dočeku sportaša? Kakav je to tajming i izbor manifestacije? Što je sljedeće, „ujedinjeni protiv fašizma“ na Vinkovačkim jesenima ili samoborskom Fašniku? Čovjek bi se zapitao nedostaje li Hrvatskoj fašista kada „antifašisti“ svoje fašiste pronalaze u sportašima, pjevaču branitelju, majkama koje guraju kolica na Hodu za život, moliteljima krunice te većini Hrvata koji su se s fašizmom zadnji put susreli u udžbeniku povijesti?
Pa zar nema niti jednog političkog skupa u Hrvatskoj na kojem se doista propagiraju ideje fašizma? Zar meta moraju biti djevojke s hrvatskom zastavom koje će se s kockicama na licu pohvaliti prisustvom na dočeku na svom Instagram profilu?
Duh Slavka Goldsteina
U svom manifestu, „antifašisti“, o kojima smo otkrili da su povezani s Možemo, gle čuda, požalili su se na nedostatak „antifašističke edukacije“. Pitate se je li ovo parodija Krešimira Rotima ili ozbiljna konstatacija? Ovo potonje je. Hrvatskim školama nedostaje „antifašističke edukacije“! Tko će je kreirati? Vilim Matula ili Tomislav Tomašević? Zoran Pusić i „Antifašistička liga“ iz koje su pobjegli hrvatski Židovi?
U nastavku rečenice javlja se duh Slavka Goldsteina: „(…) povijesni revizionizam postaje dio službenog diskursa“. Istina je samo jedna za antifašiste – ona stvorena između 1945. i 1990. godine. A što bi to točno trebao biti službeni i akademski diskurs? Govori s Trnjanskih kresova?
Iznad fotografija dočeka rukometaša, na kojem nije zabilježen niti jedan incident, antifašisti pišu: „ekstremna desnica sve je glasnija, govor mržnje sve prisutniji, nasilje sve učestalije, a političke je odgovornosti sve manje“. Ponavljam, ispod ove objave je općenarodno veselje Hrvata omotanih zastavama i oboružanih osmjesima.
Šakica u zrak kada čuješ NOB, a plašt pacifizma kada čuješ ‘Oluja“!
U drugom dijelu, paravojska stranke Možemo (čitaj udruge) proklamira da „neće biti taoci onih kojima odgovara da rat nikada ne završi“. Kakav je to rat bio na Trgu bana Josipa Jelačića? O kojeg su se rata okupili građani na dočeku rukometaša? “Narodnooslobilačke borbe“? Ne, taj je rat bio dobar. Šakica u zrak kada čuješ NOB, a plašt pacifizma kada čuješ „Oluja“! Militaristi na Trnjanskim kresovima i uvijek spremni ubijati fašiste začas se pretvore u pacifiste i djecu cvijeća kada Hrvatska vojska kupi helikopter ili oklopno vozilo. Razlika je jedno u simbolici i kontekstu, odnosno onome što vojnik nosi na čelu.
Na kraju manifesta vidimo potpis Možemo: doček rukometaša srušio je Ustav, zakone i čitav poredak države! Gotovo je, nema više demokracije! Nema više „antifašističke“ Hrvatske! Svi u šumu protiv Thompsona i dočeka rukometaša! Ovo je poput napada Hitlera na SSSR!
Vladajuća stranka financira antifašiste, a antifašisti napadaju vladajuću stranku
U ranijoj objavi antifašisti progovaraju o nasilju kojeg nema i ustašama kojih ima još manje. Spominje se i „agresivno domoljublje“ koje smo tobože mogli vidjeti na Trgu. To je ta agresiva o kojoj sam gore pisao: curice crtaju kockice na obraze i slikaju se za Instagram. Antifašisti bi također „depolitizirali sport“, a nema boljeg načina od toga nego sportski doček opisati kao manifestaciju fašizma! Ima li uopće smisla razgovarati s tim ljudima?
Vrhunac ovog Facebook manifesta je zadnja rečenica: „Jedan pjevač nije mjerna jedinica za domoljublje, nego smokvin list vladajuće stranke da lakše i brže skrene iz demokracije u autokraciju“. Thompson, taj novi Pavelić… srušio je već barem sedam ustavnih poredaka i svojim agresivnim nasiljem uzrokovao želučane tegobe i glavobolje tisućama antifašista. Kakvu je „štetu“ taj čovjek nanio Hrvatskoj. Naime, on pjeva.
Uostalom, vladajuća stranka financira antifašiste. Možda udarnici to ne znaju, no znaju oni koji ih vode u diverzije na sportskim dočecima i upravljaju antifašističkim udrugama.
Grinch Tomašević nije uspio ukrasti doček
Gradonačelnik Tomašević smatra da Thompson dijeli ljude, a istina je da ih okuplja. To smo već nebrojeno puta vidjeli i ne vidim razloga zašto bih opet objašnjavao da osoba koja u državi s manje od četiri milijuna stanovnika napravi koncert s pola milijuna u publici ne dijeli ljude nego ih spaja. Nakon što nije uspio poput Grincha Hrvatima ukrasti doček i od Zagreba napraviti Užičku Republiku, sada nariče o propasti ustavnog poretka zbog jednog sportskog dočeka. Nota bene: Jakuševec je još otvoren i razvaljen.
Senf je ujedno najučinkovitiji marketinški stručnjak Thompsonovog tima i nevjerojatno loš politički strateg koji ne razmišlja jedan korak unaprijed. Ne podupirem Plenkovića, koji djeluje iz svojih motiva, no ovdje je Tomaševiću opalio prvoklasnu političku i stratešku šamarčinu.
Antifašisti gube kompas, iako ga nikad nisu niti imali, te su stoga bijes i nervoza sve veći. Njihove su izjave i postupci sve luđi. Posebno je zabrinjavajuća parola koju sve češće mogu čuti i pročitati na društvenim mrežama: u redu je ubijati fašiste. No tko su fašisti?
Tko su fašisti u današnjoj Hrvatskoj?
Ja sam fašist, rečeno mi je nebrojeno puta. Moja je obitelj puna fašista. Moja je Crkva fašistička, moji kolege s posla su fašisti, kao i moji prijatelji. Fašisti su oni koji nisu bojkotirali doček, kako je pozivala Dalija Orešković. Sudionici Hoda za život su fašisti. Svi na desnici su fašisti. Povjesničari koji odbijaju „antifašističku edukaciju“ su fašisti.
Tko nije uz antifašiste, taj je fašist. I to mi je rečeno više puta. A fašiste se ubija, također mi je rečeno. Stoga, ujedinimo se protiv antifašista! Međutim, činimo to demokratski, uljuđeno i u okviru zakona. Uzmimo im javni novac i glavnina problema će nestati.
Pritom je sasvim u redu i produktivno rugati im se, jer zlo ne voli da mu se ruga. Neprestano to ponavljam. „Antifašistima“ se nasmijte, pokažite im koliko su redikulozni, bijedni i posvađani s razumom. Kada vam kažu da ste fašist, potvrdite im. Pokažite im palac gore. Ako vam se s tim klaunovima na državnim i gradskim jaslama u tobože „fašističkoj“ državi uopće ne da zamarati – ignorirajte ih.
Ujedinjeni protiv antifašizma
Tri su glavne stvari koje trebaju antifašistima: javni novac, fašisti i pozornost. Država i Grad Zagreb, HDZ i Možemo, daju im novac i po svemu sudeći to će potrajati još tko zna koliko. Fašiste uvijek pronađu. Nema gdje ih nema, a u ponedjeljak ih je bio pun trg. I treće – pozornost. Tu su im glavni saveznici mediji koji su transparent „Ujedinjeni protiv fašizma“ stalno držali u fokusu, tako nam sugerirajući na čijoj su strani.
Kako smanjiti antifašistički utjecaj u zemlji? Nemojmo glasati za one koji ih financiraju, a to su HDZ i Možemo, sadašnji vlastodršci koji su zajednički profitirali od ovog dočeka. Nemojmo otvarati i klikati medije koji otvaraju svoja vrata antifašistima i njihovom pomračenju uma. Toliko je jednostavno.
U unajmljenom stanu, jer mi preci nisu ništa ukrali i ostavili u nasljedstvo, rasprostirem svoj transparent svim antifašistima na uvid: „Ujedinjeni protiv antifašizma“.
