HRVATSKI VITEZ SLOBODAN PRALJAK – S NAMA JE! 

POČIVAO U MIRU BOŽJEM! 

(02.01.1945. – 29.11.2017.)

Jedini koji danas u Hrvatskoj slave Dan oslobodjenja su kvislinzi, hrvatski Jugoslaveni  i velikosrbi, oni koji su poraženi 1995. pa ovakvim vampirskim orgijama samo žele ublažiti gorčinu poraza. 

Zašto je Travica osuđen, a počinitelji iz 1945. nisu? Zašto se njegov zločin jasno i nedvojbeno prikazuje u pravome svjetlu, dok se zločini iz 1945. relativiziraju, umanjuju i obeščašćuju manifestacijama poput Trnjanskih krijesova?

Svaki eurozastupnik, oni to moraju znati, koji šuti o zlu nad vlastitim narodom svjesno izdaje one koji više ne mogu govoriti. Ali ne samo njih, oni izdaju i djecu ubijenih na Križnom putu, unuke ili majke koje su desetljećima tražile kosti svojih sinova, svećenike koji su ubijeni jer su vjerovali u Boga, umjesto u Partiju.

Kažu neki da Zagreb postaje grad u kojem se navodno “umire od srama“. Zašto? Hrvatski tjednik objašnjava: "Jedini grad u Europi koji slavi svoje okupatore i ubojice deset tisuća nedužnih građana".

Pozdravljamo te Europo, umirući, a kao odgovor dobili jeku: ecuuuuuuuu (Umrite Hrvati, Europa vas pozdravlja!)     

Njemački šef diplomacije Johann Wadephul nedavno je upozorio da načelo jednoglasnosti pri donošenju odluka dovodi Europsku uniju u „egzistencijalnu opasnost” ( pitanje života i smrti ) u sigurnosnim pitanjima i pri tome najavio kako će Njemačka razgovarati s državama članicama koje su i dalje skeptične prema uvođenju glasanja kvalificiranom većinom. 

Nasuprot tome, komunističke strukture u Hrvatskoj nisu pokazivale sklonost lakog prepuštanja vlasti i izlaganja rizicima lustracije, a u podlozi toga je bilo više razloga među kojima naročito strah od razotkrivanja masovnih poslijeratnih zločina, koji nigdje nisu počinjeni u tolikim razmjerima kao u Hrvatskoj i nad Hrvatima 

Thompson održao povijesni koncert: Pred pola milijuna ljudi izveo i  Čavoglave | Radiotelevizija Herceg-Bosne

Teško je bilo i zamisliti što jedan pjevač, prema svjedočenju u novinama, svojim javnim nastupom, može učiniti vjeri u 'Partiju'. U zagrebačkim dnevnim novinama (24. 4. 2026.) čitamo o tomu kako su se ljevičari u jednom hrvatskom kraju ideološki okrenuli nakon koncerta M.P.T.-a.

Danas kad sam vidio taj film zapitao sam se kada je i gdje i kojim zakonom legalizirana droga u Hrvatskoj. Zakonom smo zabranili reklamiranje alkohola, cigareta i kocke, a Tomislav Tomašević našim novcem financira reklamiranje i konzumaciju droga. Ono što stvarno želim reći je da ovdje ima posla i za policiju i za Državno odvjetnišvo

Može biti slika sljedećeg: jedna ili više osoba i tekst

Rodna ideologija, woke agenda i nepromišljeni zeleni eksperimenti sve više opterećuju društvo i gospodarstvo, dok se glas građana ignorira. Europa je stoga danas na raskrižju. Ili će se vratiti svojim temeljima; kršćanskim vrijednostima koje su je izgradile ili će nastaviti putem koji vodi u gubitak identiteta.

Trnjanski kresovi, osim što su neokomunistički dernek na sramotu gradske vlasti, ujedno su i vrlo komični. Naime, angažiran sam kao redar na Kresovima, prisustvovao sam online sastanku na kojem je bilo pedesetak ljudi, odnosno „drugova“, te sam dobio nekoliko mailova s uputama.

HOS-ova štafeta smrti: slavna akcija dragovoljaca o kojoj mediji ne pišu

Pin It

Proboj HOS-ovaca od Bogdanovaca prema Vinkovcima i Nuštru u studenom 1991. godine poznatiji je pod imenom “HOS-ova štafeta smrti”. O toj slavnoj akciji hrvatskih dragovoljaca nećete mnogo doznati iz medija, osim ako ne pročitate knjigu Damira Markuša Kutine, koja još uvijek nije obavezna školska lektira. 

Kako je koji branitelj koji je vodio civile u spas ginuo, tako je na njegovo mjesto dolazio drugi, svjestan da ni on neće preživjeti.

Većina ih je i ostala je na tom minskom polju, neki mrtvi, neki ranjeni. Preživjeli su pokušavali pomoći ranjenim suborcima previjajući im rane, ali ih nisu mogli povesti pa su proboj nastavili sami. No, ni oni nisu daleko stigli.

Dočekalo ih je minsko polje na kojem su život ostavili  Tihomir Iveta Piđo, Ante Šarić, Amo Hrbatović, Đuro Kovačević, Zoran Antunović, Josip Knežević, Žarko Manjkas Crvenkapa, Stjepan Katić...  

Užase iz štafete smrti opisao je u jednom intervjuu još jedan pripadnik HOS-a Ivica Jurčan. "Bio sam žedan pa sam čekao da se šatorsko krilo smrzne da ga pocuclam. Oko mene je bio kukuruz, prljav i pljesnjiv. Grabio sam, koliko sam mogao baratati, desnom rukom uzimao i stavljao u usta". 

U minskom polju su mu stradale obje noge, lijeva i desna ruka a cijelo tijelo mu je posvuda bilo izbušeno gelerima. No HOS-ovci ga nisu ostavili, prenijeli su ga iz minskog polja u kukuruzište. Tamo je dočekao vojnike JNA. 

U Bogdanovcima je ubijeno i danas se vode kao nestali 89 ljudi. Za zločine u Bogdanovcima do danas još nitko nije odgovarao.

direktno.hr

Login Form