PR uvjeravanja: Navikavanje na nemoć

Detalji

Objavljeno: Četvrtak, 21 Veljača 2019 16:00

fShare

Tweet

Korištenjem uslužnog novinarstva, poput pogonskog goriva za politički opstanak ili, pak, nastavak vladanja kroz javne objave imaginarnih i futurističkih postupaka, odluka i uvjetnih djelovanja, razara se hrvatska javna scena, njezin vrijednosni sustav i općenito povjerenje u sve najave, a pogotovo one stilizirane PR moderatorima.

Primarnost PR uvjeravanja u odnosu na potrebe ukupne hrvatske populacije, zavladala je političkim djelovanjem i postala jedini smisao djelovanja političke prosječnosti

Dogovornim i uhodanim putem prema hrvatskoj javnosti, već poprilično naviknutoj na političku i javnu prosječnost, operativnu nemoć, osobnu i stručnu zabludu, te širenje nemira i navika neprovođenja, gotovo se svakodnevno nastoji komunikacijskim frizerajem (zvanim PR nešto ili slično) uljepšati svakodnevna stvarnost, a pogotovo zamatati u cvjetni prozirni aranžman (zvani celofan) hrvatska budućnost, dok se istodobno sve suprotno krsti lažnim, dubokima, populističkim i ne znamo kakvim još vijestima, izričajima i objavama. Korištenjem uslužnog novinarstva, poput pogonskog goriva za politički opstanak ili, pak, nastavak vladanja kroz javne objave imaginarnih i futurističkih postupaka, odluka i uvjetnih djelovanja, razara se hrvatska javna scena, njezin vrijednosni sustav i općenito povjerenje u sve najave, a pogotovo one stilizirane PR moderatorima. Primarnost PR uvjeravanja u odnosu na stvarne doživljaje i potrebe ukupne hrvatske populacije, zavladala je političkim djelovanjem i postala jedini smisao djelovanja političke prosječnosti.

Nikom to u konačnici ne koristi, a ponajmanje koristi dogovornim javnim stranama (političkim i novinskim), kojima se obaveza djelovanja prema stanovništvu čini dodatnim i nepotrebnim teretom, poput roditeljskog ukazivanja na oblačenje pred odlazak u školu. Pogotovo sve poprima oblike komunikacijskog igrokaza ulaskom u izbornu godinu i potrebom dokazivanja, pokazivanja i uvjeravanja kako će sve, inače svjesno propušteno, ipak, biti nadoknađeno baš u izbornoj godini i baš zbog toga jer je to programska obaveza i altruistička želja. Pretvaranje stvarnosti u političku predstavu dodatno gura Hrvatsku prema europskom dnu po svim gospodarsko-financijskim i demokratskim kriterijima, a mladu hrvatsku populaciju prema uređenijim i sigurnijim društvima i prostorima.

Pozicijska moć

Postoji li uopće razlika između lažne dubine i umotane najave, između pogrešne iskrenosti i programiranog frizeraja, između stručne slabosti i javne obmane i u konačnici – između opozicijske nespremnosti i pozicijske apsolutne moći nad istinom? Postoji, naravno, uvijek u korist pozicijske moći, čak i kad su u pitanju vijesti, najave i obećavajuće slike stilizirane budućnosti. Korištenjem uslužnog i podatnog novinarstva u takvim je uvjetima najgori mogući put prema formiranju društva bez kriterija i obaveze i prema poništavanju razlika između obrazovanosti i priučenosti, znanstvenog i političkog prosuđivanja, intelektualnog i političkog djelovanja, slučajnih pogrešaka i planskih iracionalnih postupaka, osobnosti i stranačko-političke pokornosti itd., itd. Poništavanjem razlika uvijek ili u pravilu u korist ovih drugih, u društvu se stvara nezadovoljstvo, opća apatija, nesigurnost, nepovjerenje, besperspektivnost i želja za odlaskom, a pogotovo to vrijedi kod mlade, obrazovane i nezaposlene populacije. Slike Hrvatske naših dana koje stvaraju programirani uslužni odnosi kao potvrda pozicijske i javne moći, a koje bi trebali razumjeti svi koji ostaju ili su primorani ostati u njihovom interesu ili barem u interesu njihovog idiličnog nastavka vladanja nad Hrvatskom. Objektivne se slike nasuprot iskrivljenima ne priznaju i javnim se PR automatizmom bez promišljanja podvrgavaju populističkim opasnostima, radikalnom djelovanju i antieuropskom ponašanju.

Pretvarajući Hrvatsku u vlastitu stiliziranu razglednicu, niti se ne primjećuju zbivanja oko najvažnije problematike hrvatske sadašnjosti i budućnosti, a javnim je uslužnim najavama vezanim za nju, razina podcjenjivanja elementarne pameti dosegla razdoblje koje smo formalno napustili. Pritom je poigravanje s demografskim nestankom Hrvatske dobilo oblike svjesnog postupanja i konačnu potvrdu kako se, zapravo, vezano za demografsku problematiku – ne želi ništa niti učiniti. Usputnim korištenjem uslužnog novinarstva i zatvorenog znanstvenog kruga (nazvanog izabranim…) stvara se privid savjesti i odgovornosti, dok su trendovi i parametri prirodnog pada i iseljavanja nemilosrdni.

I dok se od uslužnosti ništa posebno ne očekuje, neki bi od rijetkih uglednika s popisa članova Radne skupine za izradu ne zna se više niti koje strategije, trebali konačno javno progovoriti ili barem dostojanstveno napustiti izabrani skup. Kao veliki Marin Strmota, npr. i spasiti osobno dostojanstvo u uvjetima kad ih vodi politička prosječnost, potpuna nestručnost i politički amaterizam ministarstva, zasnovan samo na privrženosti prema stranačkom vrhu. Prihvatiti formalno pokrivanje djelovanja odnosnog resora nije baš velika znanstvena avantura, a pokrivanje nemoći i prikrivanje namjere, želje, ozbiljnosti i dubokih političkih obećanja, neka ostane samo onima koji se gotovo ne razlikuju od resorne prosječnosti. Ostali, ionako, imaju isto mišljenje i nemaju namjeru glumiti beskrajnu poniznost prema partijskim sljedbenicima, kojima je znanost i znanstveni pristup, a pogotovo osjećaj i potreba demografske obrane od nestanka, tek politička zadaća.

Izbori navješćuju

Ipak, s približavanjem izbora ponovo se otvara hrvatski demografski problem koji se nagovještava, razmatra i rješava samo u predizborna i izborna vremena retorikom, obećanjima, najavama, odlučnim izjavama, planovima, strategijama, koncepcijama i sličnim formama (inače znanstveno poduprtim posebnim kadrovskim izborom), bez ikakvog ozbiljnijeg iskoraka prema provedbi izgovorenog nakon dobivenih izbora. Nije se moguće više niti prisjetiti tko sve nije iz pozicijske moći izgovorio kako je demografski problem (prirodni pad i iseljavanje stanovništva) i nestanak Hrvatske – najvažniji, broj jedan, strateški, pitanje svih pitanja, kapitalno pitanje hrvatske budućnosti, temelj svega, krucijalno pitanje, najvažnija politička zadaća… i slične mudrolije kojima se želi zadiviti, uspavati i ponovo usmjeriti biračka populacija. Pomislilo bi se kako oko demografske revitalizacije neće postojati niti jedan jedini poslijeizborni prijepor.

Međutim, kad se zastor spusti nakon izbora, kad se osjeti upravljačka moć, pritisak partnera, interesnih grupa i radni teret upravljanja na koji nisi naviknut i kad iz europske fascinacije, direktive smatraš odrednicama, sve postaje važnije od demografskog nestanka Hrvatske. Posebno se to pokazuje izborom ljudi, pozicijom problematike unutar upravljačkog sustava i funkcioniranjem resora bez i jednog jedinog stručnjaka (jer se smatraju nepotrebnim), osim ako se njima ne smatraju svi stranački i osobni sljedbenici povučeni i sklonjeni u duboku resornu demografsku zavjetrinu.

Najvažnija je hrvatska problematika u rukama ljudi naviknutih na nemoć, na koju polako i sigurno navikavaju i ostali dio Hrvatske, kad su im već na usluzi PR stručnjaci, uslužni javni djelatnici i „radna skupina resornog Ministarstva demografije, sastavljena od 16 izabranih stručnjaka”. Izbor, naravno, nije bio nimalo lak nakon odlaska Marina Strmote i njegovog razotkrivanja stvarnog stanja i interesa za rješavanje „najvažnije političke zadaće u zemlji”. Izabrani su, vjerojatno, ponosni jer ih može voditi politički najamnik izvan struke, a i najave im idu u prilog. Najave izbora i ponovne važnosti demografske problematike za hrvatsku sadašnjost i budućnost, budućnost koja je, usput, za dio izabranih značenja lanjskog snijega.

„Danas nema strateškog cilja kojeg nismo ispunili. Nalazimo se u klubu najrazvijenijih zemalja svijeta kao članica EU, ali nam ostaje i puno toga za riješiti. Suočeni smo sa starenjem populacije. U Hrvatskoj više ljudi godišnje umre nego se rodi. Svake godine nestane grad veličine Makarske i naša je temeljna dugoročna zadaća da pokušamo te trendove ublažiti i promijeniti i na tome radimo”, rekao je Plenković na svečanosti u šibenskom HNK-u. Ocijenio je da je demografska revitalizacija s nizom mjera počela pokazivati signale uspjeha, te je 2018. godine rođeno gotovo 900 djece više nego 2017. godine “i tako moramo nastaviti, jer bez naroda nema države” (Totalno.hr, 08.02.2019. godine).

Pljesak zadivljenih, naravno, nije izostao, a sadržajno je ionako nebitno što se izgovara u općem zadovoljstvu vladanja i novim najavama izbornih pobjeda. Hrvatska samo prirodnim putem godišnje gubi već u zadnje 4 godine prosječno 16.000 osoba (Makarska je 2011. imala 13.834 stanovnika), a iseljavanjem je 2017. godine, po službenim podacima Državnog zavoda za statistiku, izgubila 47.352 stanovnika, ukupno dakle čak više od 63.000 stanovnika. Podaci, pak, službenih statistika zemalja useljavanja potvrđuju kako je iseljavanje iz Hrvatske na godišnjoj razini, vjerojatno i oko 80.000 ili čak šest Makarska! Ipak, problem će se pokušati riješiti kroz dugoročnu zadaću, „jer bez naroda nema države”. Pokušaj rješavanja sam po sebi nikad nije bio sporan…

Ekskluzivno

I onda dolazi ekskluziva kroz neslužbeno doznavanje vijesti za koju nitko nije znao, niti ju je mogao pretpostaviti, a pogotovo znati za najavu početkom ove godine za slijedeću. Nevjerojatno podcjenjivanje hrvatske populacije:

„DETALJI NACRTA NOVE DEMOGRAFSKE STRATEGIJE: 110 MJERA ZA ZAUSTAVLJANJE EGZODUSA I POVEĆANJE BROJA ROĐENIH…”

Od sljedeće godine roditeljske naknade tijekom drugih šest mjeseci dopusta nakon rođenja djeteta, trebale bi biti izjednačene s punom plaćom roditelja, a očevi bi trebali dobiti pravo na 10 slobodnih dana plaćenih u visini pune plaće, koje mogu iskoristiti da, zajedno s majkom, budu kod kuće neposredno nakon rođenja djeteta.

Glavne su to mjere koje, kako neslužbeno doznajemo, donosi Nacionalna demografska strategija revitalizacije Republike Hrvatske, peti demografski strateški dokument koji radna skupina resornog Ministarstva demografije, sastavljena od 16 izabranih stručnjaka, izrađuje od ožujka prošle godine. Kako saznajemo, prva verzija dokumenta, koji sadrži čak 110 demografskih mjera, dovršena je još prije nekog vremena, te su svi članovi radne skupine na nju dostavili svoje primjedbe i prijedloge. Temeljem njih, u Ministarstvu demografije se sada izrađuje finalni dokument, koji bi na proljeće trebao biti upućen u javnu raspravu.

Prva na popisu mjera je, kako doznajemo, delimitiranje roditeljskih naknada, koja bi trebala stupiti na snagu 2020. godine. Ta je mjera bila među glavnim HDZ-ovim predizbornim obećanjima… (Jutarnji list, 09.02.2019.).

Komunikacijski ekvilibriji i PR predstave važniji su od svega, dok su parametri i trendovi nemilosrdni. Pritom vrijeme neumitno prolazi i odlazi, a s njim i hrvatska mladost, gradeći neku novu Hrvatsku. Kakvu smo doživljavali s ponosom prošlog ljeta…

Dr Stjepan Šterc/7dnevno

• Prethodno
• Sljedeće