HRVATSKI VITEZ SLOBODAN PRALJAK – S NAMA JE! 

POČIVAO U MIRU BOŽJEM! 

(02.01.1945. – 29.11.2017.)

I ove će godine štovatelji tzv. antifašizma, koji je u Hrvatskoj tek instrument rehabilitacije komunizma i jugoslavenstva, obilježiti „oslobođenje“ Zagreba 8. svibnja, a dva dana kasnije palit će se i tzv. Trnjanski kresovi.

U dva dokumenta izrijekom se spominju „zaključci“ i „direktive“ o provođenju masovne likvidacije kao što je depeša Aleksandra Rankovića, „drugog čovjeka nove Jugoslavije“, koji nezadovoljan radom OZN-e za Hrvatsku i brojem likvidiranih u Zagrebu, 15. svibnja 1945. napominje: „(…) Za 10 dana u oslobođenom Zagrebu streljano je samo 200 bandita

Dan oslobođenja Zagreba 1945 godine za mnoge Hrvate nije povod za slavlje, već dan tuge, progona i početka sustavne likvidacije hrvatske elite, upozorio je general u mirovini i bivši saborski zastupnik Željko Glasnović.

Optužio je Tomaševića da ima "svoje udruge" kojima iz gradskog proračuna kanalizira enormne svote gradskog novca. Kandidatkinja za zamjenika gradonačelnika Dina Dogan pozvala je građane da prate internetsku stranicu Afere.net na kojoj se vide afere, povezane osobe, udruge i stranke te sam Grad Zagreb koji su, kako je rekla, povezani u "koruptivnu hobotnicu".

U konačnici, svaki Hrvat koji se opirao Titu i partizanima bio je antifašist. Komunizam i nacizam dvije su bratske ideologije, svaka je ubijala iz svojih razloga, otimala, punila logore i zatvore, kršila ljudska prava i svoju verziju socijalizma širila nasiljem.

I dok se 8. svibnja službeno obilježava dan oslobođenja Zagreba, dio hrvatskih političkih stranaka i građana taj dan, s druge strane, zbog brojnih partizanskih zločina, osobnog iskustva i obiteljskih trauma ne osjeća vrijednim slavljenja.

8. svibnja 1945. godine, partizanske snage, predvođene srpskim divizijama, ušle su u Zagreb, obilježivši kraj rata na ovom području. Međutim, ovaj povijesni trenutak nije bio samo simboličan kraj sukoba, već i početak niza brutalnih likvidacija koje su uslijedile u poslijeratnim mjesecima.

Hrvatski psihijatar i član stranke Dom i nacionalno okupljanje (DOMiNO) Herman Vukušić za subotu organizira javnozdravstvenu i moralnu akciju gašenja Trnjanskih krijesova, a sad je detaljno na Facebooku izvijestio o tome.

Jonjić ide u utrku za Zagreb: Najavio i s kojom strankom

Na današnji je dan prije pet godina, povodom 75. obljetnice završetka Drugoga svjetskog rata, donesena Zajednička izjava niza europskih država i SAD-a kojom se konstatira općepoznata činjenica da središnja i istočna Europa u proljeće 1945. nije doživjela nikakvu slobodu niti oslobođenje, nego je pala pod komunističku okupaciju.

Komunistička ideologija i dalje je opasnost za hrvatski narod i slobodu pojedinca – upozorava bivši saborski zastupnik i general Željko Glasnović u povodu 45. obljetnice smrti Josipa Broza Tita.

Zašto bi interes istospolnih parova bio ispred interesa djece?!

Pin It

Image result for pederi djeca

U javnim pritiscima LGBT aktivista prema centrima za socijalnu skrb - u kojima se traži da svjesno krše Zakon i istospolnim parovima daju djecu na udomljavanje – malotko govori o interesima i potrebama djece! Pa se tako potpuno ignorira zakonska odredba po kojoj centri traže najbolje moguće i odgovarajuće roditelje djeci, a ne obrnuto.

Odluka Ustavnog suda u kojoj zaključuju da su sudovi i mjerodavna tijela dužni svima pod jednakim uvjetima omogućiti sudjelovanje u "javnoj usluzi udomljavanja" grubi je nasrtaj na legitimitet Hrvatskog sabora koji, voljom izabranih predstavnika građana, donosi zakone.

Naime, Ustavni sud je utvrdio da su u Zakonu o udomiteljstvu izostavljena, odnosno prešućena, određena društvena skupina što "proizvodi generalne diskriminatorne učinke prema istospolno orijentiranim osobama koje žive u životnim i neformalnim životnim partnerstvima, što je ustavnopravno neprihvatljivo". U konkretnom slučaju to znači da su, unatoč tome što tako ne stoji u Zakonu o udomiteljstvu, osporene zakonske odredbe. Centri za socijalnu skrb, smatra Ustavni sud, dužni su tumačiti i primjenjivati na način koji će svim osobama pod jednakim uvjetima omogućiti sudjelovanje u javnoj usluzi udomljavanja, neovisno o tome živi li potencijalni udomitelj u životnom ili neformalnom životnom partnerstvu.

Hrvatski sabor izglasao je Zakon o udomiteljstvu u prosincu 2018. Pojedini zastupnici već tada su predlagali da se u Zakon ugradi mogućnost da i istospolni parovi mogu usvajati djecu. No, većinom glasova takva odredba nije prošla. Drugim riječima, Hrvatski je sabor, kao najviše zakonodavno tijelo, legalno i legitimno odlučilo da istospolni parovi ne mogu udomljavati djecu. Dakle, ako bi se na legalan i legitiman način takva odredba htjela ugraditi u Zakon, onda odluku može donijeti isključivo Hrvatski sabor. Odluka Ustavnog suda, nažalost, više podsjeća na odluku donesenu pod pritiskom javnosti i LGBT aktivizma.

Zanimljivo je obrazloženje ustavnog suca Miroslava Šumanovića koji nije bio suglasan s odlukom Ustavnog suda te je priložio izdvojeno mišljenje: "Ustavni sud ovom odlukom samoinicijativno uvodi u hrvatski pravni sustav pravo istospolnih partnera na zajedničko udomljavanje djeteta, a bez provjere postoji li o tom pitanju društveni konsenzus, te uz propuštanje mogućnosti da se sukladno članku 49. stavku 1. Ustavnog zakona provede javna savjetodavna rasprava pred Ustavnim sudom u ovom predmetu, ili mogućnosti da se pribave mišljenja relevantnih stručnjaka i znanstvenika o ovdje spornom pitanju, ili barem izvrši uvid u postojeće studije i tekstove koji su javno dostupni" (…)

"Ne postoji pravo na dijete (u udomiteljskom, posvojiteljskom ili sličnom kontekstu) poput prava na rad i zapošljavanje ili napredovanje u poslu… To više nije izolirana sfera pojedinaca i njihovih subjektivnih prava glede kojih može doći do nejednakosti i diskriminatornog tretmana. Ovdje je riječ o konstitutivnom (za institut udomiteljstva) značaju trećih osoba – djece, koja su subjekti prava i središnja točka instituta udomljavanja", stoji u izdvojenom obrazloženju ustavnog suca Šumanovića.

Sudac Šumanović je time skrenuo pozornost na više iznimno važnih činjenica. Za početak da udomljavanje nije temeljno pravo bilo čije te se samo po sebi ne mora podrazumijevati. I drugo, da ne postoji pravo na dijete!

U Zakonu o udomljavanju postoji i kategorija udomljavanja odraslih ljudi, ljudi bez poslovne sposobnosti, bolesnih ljudi ili osoba s invaliditetom koji nisu u stanju živjeti sami i skrbiti o sebi. No, istospolni par, koji traži prava na udomljavanje djece na temelju svoje seksualnosti, ne želi takvu vrstu udomljavanja. Dakle, teško da u njihovu slučaju može biti pitanje altruizma prema nevoljnima, kako se to pokušava prezentirati u dijelu aktivističke javnosti i medija. Zanimljivo, cijela medijska akcija bila je usmjerena isključivo prema udomljavanju djece, ali nikog ne zanima udomljavanje odraslih osoba.

S druge strane u tim javnim pritiscima LGBT aktivista prema centrima za socijalnu skrb - u kojima se traži da svjesno krše Zakon i istospolnim parovima daju djecu na udomljavanje – malotko govori o interesima i potrebama djece! Pa se tako potpuno ignorira zakonska odredba po kojoj centri djeci traže najbolje moguće i odgovarajuće roditelje, a ne obrnuto. Interes djece mora biti na prvom mjestu, a ne interes bilo kakve vrste parova, pa i onih istospolnih. Jednostavno je, spolna orijentacija ne može biti kriterij po kojem bi država trebala dodjeljivati djecu iz domova onima koji to zatraže. 

Uostalom, prema svoj dostupnoj relevantnoj literaturi, i po literaturi koju socijalni pedagozi izučavaju na fakultetima, za djecu je od presudne važnosti da u svojoj obitelji imaju i mušku i žensku figuru. Dakako, da to uvijek nije moguće ostvariti. No, djeci za koju država odgovara treba omogućiti najbolje, treba ih zaštititi u svakom pogledu jer se djeca ne mogu izboriti sama za sebe. Djeca ne smiju biti u funkciji političke trgovine, popravljanja javnog ugleda ili LGBT aktivizma!

Velika je manipulacija koja se proteže u dijelu medija i javnosti da će zbog toga što istospolni provi ne mogu udomljavati (ili posvajati) djecu, njih puno ostati po domovima. Ta teza je lažna. Naime, već desetcima godina višestruko veći broj obitelji želi udomiti ili posvojiti dijete, nego što ima djece u domovima. A ti procesi idu brže zato što je zakonski omogućeno da se poduzme sve da djeca, ako je to moguće, ipak ostanu s biološkim roditeljima. Dakako, i u tim zakonima ima odredbi o kojima je moguće raspravljati ili ih kritizirati, no to je već neka druga tema.

Silvana Oruč Ivoš/direktno.hr

Login Form