HRVATSKI VITEZ SLOBODAN PRALJAK – S NAMA JE! 

POČIVAO U MIRU BOŽJEM! 

(02.01.1945. – 29.11.2017.)

Nije trebalo biti politički Einstein da bi se predvidjelo kako će najava mega koncerta najpopularnijeg hrvatskog pjevača Marka Perkovića Thompsona 5. srpnja u Zagrebu, za koji je prodano pola milijuna karata, rezultirati novom rundom sotonizacije hrvatskog domoljublja.

How often do people lie? - Currents | UW-La Crosse

Ako je Reihl Kir ubijen jer je bio  za mir, zašto nisu ubijeni i drugi pregovarači sa Srbima: Imra Agotić, Slavko Degoricija, dr Franjo Tuđman?

Uvijek je taj jedan pucanj, a ne sve drugo.

Sjekirom napao putnike u vlaku za Austriju: Više ljudi je ozlijeđeno

Više osoba ozlijeđeno je u napadu u vlaku u Bavarskoj koji je iz Njemačke putovao prema Austriji. 

Nikada se nisam služila baš tim oslovljavanjem ženskoga bića jer ovaj nastavak -ićka ima pomalo prostački istočnjački zvuk oko kojega smo se svojevremeno sporili na jednoj „Croatii redivivi“. Neki su taj oblik branili i jasno zastupali jugoslovenizam u jezičnoj politici, a mi neki smo bili za oblike koji su tradicionalniji i pristojniji na način da se prema ocu ili mužu oslovljava s Peovićeva.

EKSHUMACIJA ZA BUDUĆNOST Prizorište suočavanja s istinom - Glas Koncila

Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.) predložila je Vladi RH da se 23. kolovoza u Hrvatskoj proglasi Danom nacionalne žalosti. Tog dana bit će održan dostojanstveni ukop  814 osoba čiji su posmrtni ostaci izvađeni iz jame Jazovka, a koje su bez suda i suđenja pretežno nakon Drugog svjetskog rata na  najokrutnije načini ubili Titovi partizani i komunisti

Grad Zagreb na čelu s Tomaševićem i Ministarstvo kulture i medija Obuljen Koržinek (Demokršćani) uz Europsku uniju glavni su financijeri udruga koje se bave proizvodnjom kulturnog smeća čiji su autori netalentirani i duhovno siromašni te slijedom toga i sviraju na smeću, izlažu smeće, izvrću se po podu, cvile, sikću, režu se nožem, skidaju goli, pljuju na ogledalo i plešu poput opsjednutih osoba.

Razgovor s novinarom i publicistom Josipom Jovićem

Razgovarali smo s Josipom Jovićem, novinarom i publicistom, o rezultatima nedavno održanih lokalnih izbora, stanju na hrvatskoj političkoj sceni, ulozi predsjednika Republike te dubinskim uzrocima sve izraženijeg nepovjerenja građana u političke procese.

Marko Perković Thompson već godinama izaziva snažne reakcije u javnosti, no rijetko tko se ozbiljno bavi analizom njegove glazbe. Danas donosimo cjelovitu dekonstrukciju mita koji je nastao oko njegovog stvaralaštva, posebno među onima koji se vole nazivati glazbenim znalcima s lijevog spektra.

Mislila sam da neću više, ali moram. Iako je manje-više sve rečeno o koncertu Marka Perkovića Thompsona na Hipodromu, ostalo je tek nekoliko dana do subote. Subote do koje ‘hrvatski’ ljevičari odbrojavaju s većim žarom nego kad čekaju Novu godinu. No, možda su neki zaboravili da je ova subota ujedno i prva u mjesecu. To znači da će za ‘hrvatske’ ljevičare ona biti dvostruki dan žalosti:

Kod Spomen obilježja u šumi Brezovica kod Siska održana je u nedjelju ovogodišnja proslava navodnog antifašističkog ustanka. Nazočne su bile viđenije antifašističke posvuduše, od Stipe Mesića sa štapom, preko bjeloglave Kosorice do krivoustog Senfa, a od triju nam predsjednika tek izaslanstva.

Plenkovića će srušiti onaj HDZ-ovac koji obeća izmjene zatvorskog sustava jer će u njemu članstvo prepoznati čovjeka koji im nudi bitno bolju budućnost

Pin It

Oni žive u udobnom, sjajno posloženom paralelnom svijetu u kojemu ne postoje liste čekanja, u kojima se unosni poslovi u javnim službama i poduzećima dijele šakom i kapom, a hitna pomoć, medicinska i svaka druga, stiže dok kažeš keks. Oni žive u jednoj, a svi mi ostali u drugoj Hrvatskoj.

Da sam malo ambiciozniji, učlanio bih se u HDZ. Da sam puno ambiciozniji, već bih bio HDZ-ovac i razmišljao bih o tome kako Plenkovića pospremiti u partijsku povijest, pa sjesti u njegovu fotelju. Fakat, kako? Naravno, demokratskim putem.

No, osim gorljive želje za napredovanjem bez granica, trebalo bi mi još ponešto – naime, strpljenje. Morao bih pričekati do sljedećeg stranačkog sabora na kojemu bih se obratio kolegama i pokušao ih uvjeriti da mi poklone svoje povjerenje. Što je, međutim, potrebno učiniti da bih osvojio njihove simpatije? Što im obećati, a što prije mene nije već obećao čovjek kojega bih htio smijeniti?

OMAKNE IM SE ISKRENOST

To je, bogami, teško, pitanje. Povijest HDZ-a mogla bi se napisati i kao povijest obećanja koja su partijski lideri (i oni koji su to htjeli postati) svojedobno iznijeli pred članove naše takozvane stožerne stranke. I nisu to uvijek bile prazne riječi, kako bi netko ciničniji od pisca ovih redaka mogao pomisliti.

Da, političarima je svojstveno lagati, čak i onima čestitima, a kamoli tek HDZ-ovcima, no nemojmo iz ove činjenice izvoditi zaključak da to uvijek i bez iznimke čine. Čak ni notorni zajedničari ne muljaju, ne obmanjuju, ne krivotvore i ne govore neistine baš 24 sata dnevno. I njima se zna omaknuti poneka otvorena, iskrena, prostodušna rečenica.

Kad god je, recimo, neki visoki čimbenik naviještao blistavu budućnost partije kojom drma, nije lagao. Dulje od tri desetljeća HDZ zaista stoji odlično, dapače, samo napreduje, unatoč svemu pa i činjenici da se zemlja kojom upravlja nalazi na nizbrdici, da ljudi, osobito mladi i obrazovani, iz nje bježe glavom bez obzira. I naravno, kako je partiji, tako je i njezinim članovima.

Oni žive u udobnom, sjajno posloženom paralelnom svijetu u kojemu ne postoje liste čekanja, u kojima se unosni poslovi u javnim službama i poduzećima dijele šakom i kapom, a hitna pomoć, medicinska i svaka druga, stiže dok kažeš keks. Oni žive u jednoj, a svi mi ostali u drugoj Hrvatskoj.

Njima je to netko obećao, jer da nije, nitko se ne bi naročito jagmio za partijsku iskaznicu. Što je najvažnije, svoje obećanje je ispunio. I kako ga nadmašiti, što članovima ponuditi, a da oni već to nemaju? Bojim se, samo jedno: temeljitu reformu zatvorskog sustava.

Malo sam vas zbunio, je l’ da? A stvari uopće nisu tako komplicirane. Za početak, podsjetimo na notornu činjenicu kako su uvjeti u našim kaznionicama među najgorima u cijeloj Europi. Edmond Dantès, budući grof Monte Cristo, proveo je, kao što znamo, četrnaest godina u zatvoru koji se zove kao skupo vino, Château d’If, ali je unatoč tome bio strašno mjesto. Da, strašno, ali ni izbliza toliko kao što znaju biti neke naše lokacije slične namjene. Da je tolike godine potratio u nekoj hrvatskoj robijašnici, ne bi mu prestalo ni snage ni volje za bijeg, iz nje bi mogao izaći samo vodoravan, na konačno putovanje.

MEMLJIVA ĆELIJA

Ljude koji pripadaju društvenoj eliti obično nije briga za uvjete u kojima životare obični građani, a kamoli tek zatvorenici. No, naša elita vrlo je osebujna, rekao bih čak unikatna u svjetskim razmjerima. Naime, mnogi njezini pripadnici, zamalo većina, prije ili kasnije zaglave u nekoj apsani.

Vi, dragi čitatelji, i moja malenkost možemo si priuštiti luksuz da ne razbijamo glavu pitanjem kako se živi u domovinskim kaznionicama, ali zajedničari ne mogu, i to iz jednostavnog razloga što imaju velike, zastrašujuće velike šanse da jednoga dana tamo zaglave. Kao što postolari iz stare poslovice imaju najgore postole, tako i naši ubogi HDZ-ovci imaju najgore zatvore.

Stoga sam siguran da će velike, čak presudne šanse za neko buduće ovladavanje tom strankom imati upravo onaj kandidat koji članovima obeća temeljiti redizajn cijelog zatvorskog sustava. Ako je Hrvatska rijedak primjer all inclusive države za pripadnike samo jedne partije, zar je problem i kaznionice preurediti po istome ključu, da se robijaši više ne gužvaju u pretrpanim ćelijama, hrane spirinama i tuširaju bijenalno, nego da uživaju u all inclusive, pače personaliziranoj usluzi? Naravno da nije.

Onome HDZ-ovcu koji pitanje korjenite izmjene cijelog zatvorskog sustava postavi kao svoj programski prioritet, pobjeda je zajamčena jer će u njemu razdragano članstvo s razlogom prepoznati čovjeka koji im jamči bitno bolju budućnost. I ne samo njima, jer tko kaže da i on sâm neće jednoga dana biti otpravljen u neku apsanu? Uostalom, ne bi bio prvi HDZ-ov lider koji je prostrani, klimatizirani kabinet morao zamijeniti tijesnom, memljivom ćelijom.

SD

Login Form