Ne može ili bolje rečeno – nedopustivo je da netko osporava zapovjednu odgovornost onda kada mu to odgovara a ignorira onda kada mu ne odgovara. U slučaju „email” isključivi krivac je premijer jer on je odgovorna osoba, on je taj koji mora kontrolirati procese, a Martina Dalić je ta koja je trebala provoditi njegove naredbe

Samo bez skrivanja svih posljedica užasnijeg, dugotrajnijeg i mnogostruko masovnijeg crvenoga terora i bez ostrašćene i ideološke stigmatizacije isključivo crnoga terora, moguća je katarza, stvarno poštivanje žrtava i krhko jamstvo da se strahote koncentracijskih logora, gulaga i kazamata, a kojih je bilo na svim stranama i u brojnim državama, više ne će ponoviti

Image result for bleiburg

Nikada ne zaboraviti povijest!

Nikada ne predati oružje!

Image result for stop istanbulskoj

Ova konvencija je tijesno povezana s rodnom ideologijom. Povezanost Istambulske konvencije s rodnom ideologijom može se dokazati ne samo čitajući tekst konvencije već i na drugi način. Dovoljno je samo pogledati tko su članice GREVIO-a. GREVIO je skupina stručnih osoba za djelovanje protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. GREVIO ima 10 članova, a ima status međunarodnog ugovora i pravno će biti iznad hrvatskih zakona. Ovo bi tijelo nadziralo provedbu konvencije u zemljama koje su je ratificirale. U tom segmentu bilo bi iznad hrvatskog pravosuđa

Sve je to praćeno bijesom iz Europske unije, u kojoj se Orban bruxelleskim moćnicima nikad nije uvlačio u stražnjicu govoreći na skupovima EU na šest jezika.

Pogledajte što rade našem premijeru – stalno ga napadaju. Ne vide kakve su mu se sve nedaće obrušile na glavu. Ne vide koliko se on za nas žrtvuje, da se od muke udebljao.

HOD ZA ŽIVOT Došli Hasanbegović, Markić, Petir, svi su komentirali Zakon o pobačaju

Glavna koordinatorica Hoda za život Hajdi Begović u Zagrebu je rekla kako bi svi zajedno trebali sjeti i dogovoriti se kako pomoći ženama, pomoći da imaju djecu, da imaju vrtiće i da svojoj djeci mogu pružiti potrebno. Na Hodu za život u glavnom gradu viđena su i poznata lica.

Image result for referendum istanbulska konvencija

Referendumska inicijativa Istina o Istanbulskoj poziva dodatne volontere da se pridruže prikupljanju potpisa za raspisivanje referenduma za otkazivanje Istanbulske konvencije.

Ono što još nikako da čujemo, ako je to bio „Titov ratni zločin nad vojskom zla“, zašto su taj, izgleda opravdani  logičan akt, Tito (i svi socijalistički mediji) desetljećima skrivali? Zašto je to bila tabu tema? Ako su to bile „normalne poslijeratne čistke kao u brojnim državama“ zašto se o njima moralo desetljećima strogo šutjeti? Zašto se svjedocima prijetilo?

U ova globalno nesigurna, konfuzna i prevrtljiva vremena, u kojima se događa da se pokvare novi njemački automobili i zakasne japanski vlakovi, lijepo je znati da još uvijek postoje neke čvrste točke i orijentiri u koje čovjek može biti apsolutno siguran.Jedan od njih je štakorski politički refleks Gordana Jandrokovića da iskoči s broda koji tone i ukrca se na novi.

Vučić i Dačić žele da Srbi i Hrvati krenu naprijed u budućnost vraćajući ih u Drugi svjetski rat i Jasenovac

Pin It

Slikovni rezultat za vučić dačić

U službeni posjet 'ustaškoj' Hrvatskoj, ovaj put kao predsjednik 'demokratske' Srbije, za nekoliko dana dolazi Aleksandar Vučić. Kojem bi izvrsno pristajao nadimak - Glumac. Već unaprijed se može vidjeti kako će sa superiornim smiješkom na licu, teatralno dodirujući prstom naočale, s visoka prosipati floskule o miru, toleranciji

zajedničkoj regionalnoj budućnosti, zaštiti prava 'protjeranih' i 'ugroženih' Srba, i o čemu god želite - samo ga nemojte pitati o prošlosti. Naravno, onoj nedavnoj, iz vremena velikosrpske agresije i okupacije jedne trećine Hrvatske. I njegovoj ulozi u svemu tome. Ali, ako ga pitate o NDH, ustašama i Jasenovcu, e onda može.

Tada će vam, sav potresen, po stoti put ponoviti kako su mu 'deda Anđelka' ubile ustaše, a desetci bližih rođaka zaglavili u Jasenovcu. Ništa zato što se, zahvaljujući istraživačkom radu novinara u Srbiji, ta njegova tvrdnja pokazala kao apsolutna laž. Poznato je naime kako svaki velikosrbin, pa makar bio iz najudaljenijeg dijela Srbije, u razgovoru s strancima, poglavito novinarima i diplomatima, obvezno laže da mu je najmanje pedesetak članova obitelji ubijeno od strane ustaša ili završilo u jasenovačkom logoru. Njih u otvorenoj laži i hipokriziji nitko u današnjem svijetu ne može nadmašiti.

Laž o ubijenim članovima Tesline obitelji

Tako smon edavno, za vrijeme skandalozne izložbe, pune povijesnih krivotvorina i laži, pod intrigantnim nazivom  'Jasenovac - pravo na nezaborav', od nekad Miloševićevog, a sada Vučićevog ministra vanjskih poslova, Dačića,  saznali najnoviju, bombastičnu 'istinu' - u jasenovačkom logoru je ubijen 91 član obitelji Nikole Tesle!? Kud ćeš gore od toga. Još kada se to kaže u zgradi UN-a u New Yorku.

Naravno, provjerom službenog popisa jasenovačkih žrtava i ta se ekskluzivna vijest pokazala kao još jedna notorna velikosrpska laž. Ali koga zanima naknadni demant. Kao i mnogo puta do sada, velikosrbima je najvažnije da je još jedna odvratna laž o Hrvatima otputovala u svijet.

Dakle, 'pravo na nezaborav' - Čega? Kada su velikosrbi i Jasenovac u pitanju, onda sigurno ne žrtava jasenovačkog logora. Nego besramne zloporabe i manipulacije njima. I tako već desetljećima.

Jedina stvar koja više iritira od stalnog kokodakanja velikosrpskih laži iz Beograda je papagajsko ponavljanje tog istog kokodakanja od strane 'bivših' velikosrba i Jugoslavena u Hrvatskoj.

Vučića, kojem su sada, pred odlazak u Hrvatsku, usta puna priča o zajedničkom okretanju budućnosti i moratoriju na spominjanje prošlosti, netko bi u Zagrebu trebao upitati – Je li 'bivša' agresivna antihrvatska promidžbena mašinerija, koja se preko srpske diplomacije i medija u zadnje vrijeme sve više zahuktava, u skladu s okretanjem budućnosti o kojem on trenutno priča?

Nikakve manipulativne izložbe ne mogu zasjeniti velikosrpski genocid

No, nikakve manipulativne izložbe s izlizanim lažima o Jasenovcu i orkestrirana dreka o 'ponovnom buđenju fašizma u Hrvatskoj' koja odzvanja Srbijom, 'Našom Regijom', EU i svijetom, ne mogu (iako je to Vučićev i Dačićev cilj) zasjeniti i baciti u zaboravnedavni velikosrpski genocid, masovne zločinei etnička čišćenja stotina tisuća nesrba za vrijeme agresije na Hrvatsku i BiH.

Vučić i Dačić toliko su kompromitirani svojim sudjelovanjemu svemu tome da danas apsolutno nemaju nikakvo moralno pravo spominjati NDH, ustaše i Jasenovac. Njihova uloga i odgovornost u krvoločnoj velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku i BiH ničim se ne može opravdati. Poglavito kad se zna da je ta agresija po broju žrtava i bestijalnosti zločina nadmašila ono što je uradio ustaški režim za vrijeme NDH.

Njih dvojica, dakle, nisu ništa manja sramota za srpski narod, nego što su to osnivači i upravitelji jasenovačkog logora za hrvatski narod.

Velikosrpska fašistička agresija

Bez obzira tko kaže da nije, velikosrpska agresija na Hrvatsku i BiH 1991.-95. bila je nedvojbeno fašistička. Po načinu provedbe i posljedicama po napadnute narode, kopija Hitlerove agresije na Čehoslovačku i Poljsku. Zbog  čega bi, dakle, porobljivački velikosrpski fašizam Miloševića, Šešelja, Vučića i Dačića danas trebalo tretirati drugačije od Hitlerovog, ili od bilo kojeg drugog fašizma u svijetu?

Možda neki ljudi mogu imati simpatije za njihov sadašnji jad i frustracije jer nisu uspijeli ostvarili svoj željeni cilj - Veliku Srbiju s izlaskom na more. A bili su tako prokleto blizu. Ali dopustiti tadašnjim kolovođama i glavnim ratnim huškačima u agresiji na Hrvatsku i druge susjedne zemlje da im danas dijele lekcije o antifašizmu, humanosti, miru, toleranciji i demokraciji, moralna je i politička perverzija najniže vrste.

Kako se moglo dogoditi da nekada najbliži Miloševićevi suradnici, čija je agresivna politika stvaranja Velike Srbije ubila i učinila bijednim živote stotine tisuća ljudi, proizvela nezamislivu mržnju i krvoproliće među bliskim narodima i susjedima, nakon toga budu instalirani kao perjanice mirotvorstva i dobrosusjedskih odnosa među tim istim narodima? Ako su centri moći 'međunarodne zajednice' zaista željeli promovirati mir, toleranciju i dobrosusjedske odnose na'našim prostorima' nakon krvavih devedesetih, onda su Vučić i Dačić zadnji koje su trebali angažirati za taj posao. Jedino u čemu oni mogu uspjeti je dati svemu tome loše ime i izazvati suprotan učinak od željenog.

Međunarodnoj zajednici treba nova Jugoslavija?

No, to što je Aleksandar Vučić, vođen iskusnom rukom savjetničkog tima Tony Blaira, preuzeo sve konce vlasti u Srbiji, po svemu sudeći, simptom je nastavka jedne 'bivše' balkanske politike centara moći 'međunarodne zajednice'. Kojoj, da bi pacifcala Srbe, izgleda treba nova Jugoslavija.

Jedino se u tome može pronaći razlog zašto je Vučić mogao postati regionalni miljenik EU čelnika u Bruxellessu, Kine, Rusije, arapskih lidera, a malo pomalo i američke administracije. Skoro pa novi Tito. Ili Milošević, dok se vjerovalo da može očuvati Jugoslaviju.

Čovjek zaista ostane zapanjen kada vidi koliko je puno uglednih zapadnih političara i intelektualaca, unatoč njegovoj prošlosti, spremno vjerovati, prikloniti se i pokloniti, Vučiću. Nakon Vukovara, Srebrenice i pogroma Albanaca na Kosovu, treba zaista biti popriličan politički idiot da bi se povjerovalo kako su 'bivši' velikosrpski fašisti tipa Šešelj, Vučić i Dačić danas zaista pomireni s slobodom Hrvata, Bošnjaka i Albanaca, da iskreno uvažavaju njihovu suverenost i žele s njima živjeti u miru. Možda to mogu centri moći 'međunarodne zajednice' jer znaju, isto kao i u slučaju s Miloševićem, da se neće njima, već nekom drugom obiti o glavu.

Zašto bi žrtve vjerovale u Vučićeve i Dačićeve dobre namjere?

Ali zašto bi žrtve nedavne velikosrpske agresije danas vjerovale u Vučićeve i Dačićeve 'dobre namjere'. Koje ne  postoje. Kao što nisu postojale između 1990 i 2000. Stoga kada jedan Vučić ili Dačić danas sebi lijepe etikete mirotvoraca, antifašista i promotora dobrosusjedskih odnosa onda to djeluje prilično patetično. Budući je u suprotnosti s svim onim što su do jučer govorili i radili.

Zar nije stoga sada zaista krajnje perverzno tražitiod vodećih hrvatskih političara i naroda, poglavito onih kojima je velikosrpska agresija oduzela najdraže, razorila obitelji i budućnost, da respektiraju i primaju s počastima u goste jednog Vučića ili Dačića? I toleriraju njihovo daljnje ,gdje god se to može, sabotiranje Hrvatske i Hrvata?

Razumljive su dakle burne reakcije na najavu skorog Vučićevog posjeta Hrvatskoj. Sigurno je naime da hrvatski narod njegovim posjetom neće biti počašćen već ponovo uvrijeđen i ponižen. Jer je puno puta do sada jasno dao do znanja da ne može ništa dobrog donijeti Hrvatskoj ni Hrvatima.

Prevrtljivi dvoličnjak s pomuklim i mračnim motivima

You Tube ima na desetke klipova koji pokazuju kako Vučić, kao jedan od glavnih ideologa Velike Srbije, huška Srbe na rat protiv Hrvata, opravdava genocid u Srebrenici , hvali i brani Miloševića, Karadžića i Mladića, pljuje po Americi i Zapadu.. Sigurno da oni koji ga danas hvale i prikazuju mirotvorcem znaju za to, ali rabeći logiku koja je u suprotnosti sa zdravim razumom, stalno ga pokušavaju prikazati u drugačijem svjetlu. Iako ne postoji ništa u njegovoj biografiji što bi nas moglo uvjerili da je častan  čovjek i mirotvorac. Ali zato postoji puno toga što nas uvjerava da je on opasan, prevrtljivi dvoličnjak s pomuklim i mračnim motivima?

Dakle, kada govorimo o Vučićovom posjetu Zagrebu postoje tri stvari kojih se moramo sjetiti. Prva, Vučić nije mirotvorac. Druga, Vučić nije mirotvorac. Treća,

Vučić nije mirotvorac.

Dovoljno je prisjetiti se da je bio u Arkanovoj 'navijačkoj' grupi koja je, pripremajući teren za velikosrpsku agresiju, došla u Zagreb 1990. god izazvati nered na utakmici s Dinamom, kako bi se Hrvati svijetu prikazali kao srbomrsci i netolerantni fašisti. Bio je generalni tajnik i zastupnik profašističke Srpske radikalne stranke u srbijanskom parlamentu, čiji je temeljni program i cilj nasilno stvaranje Velike Srbije sa zapadnom graničnom crtom Virovitica-Karlovac-Karlobag . Kao glasnogovornik četničkog vojvode Šešelja i komentator u stranačkom glasilu, demonizirao je etničke manjine u Srbiji i time poticao na nasilje protiv njih i etničko čišćenje. Ako njegov zapaljivi ratnohuškački govor protiv 'ustaša' u Glini 1995. U ovom trenutku nije podobno spominjati, spomenimo onda njegovu čuvenu izjavu u srbijanskoj skupštini, 20. srpnja 1995., upravo u vrijeme dok je trajao genocid u Srebrenici: 'Za svakog ubijenog Srbina mi ćemo ubiti 100 muslimana'.

Kada je 1998. postao Miloševićev ministar informiranja odmah je uveo drakonske novčane kazne za novinare koji su kritizirali Miloševića i njegov režim. Mnogi novinari su tada proganjani, zastrašivani i zatvarani, a neki su, kao Slavko Ćuruvija i Milan Pantić platili glavom svoj neposluh. Čuruvijina supruga, novinarka Branka Prpa, nakon toga izjavila je da je Vučić sudjelovao u njegovom ubojstvu. Tijekom svog mandata, kao Miloševićev ministar informiranja, Vučić je uveo cenzuru, zabranio opozicijske i inozemne TV mreže i u vrijeme najgorih masakara i masovnih etničkih čišćenja Albanaca na Kosovu, iz Beograda je dolazio uvjeravati strane novinare koji su nazočili tome, kako je sve što Milošević želi na Kosovu –'Mir, dijalog i ljudska prava za svakoga' (Robert Fisk: 'Europe has a troublingly short memory over Serbia's Aleksandar Vucic' - Indenpendent, 14. 5. 2016.)

Što ne smijemo zaboraviti

Malo je poznato da je tada,u društvu s Šešeljom, čak potajno putovao u Bagdad, kako bi Sadamu Husseinu zahvalio za telegram potpore, koji je uputio Miloševiću na vrhuncu njegove kampanje pogroma i etničkog čišćenja Albanaca s Kosova.

Ima još nešto u vezi sa Šešeljevim i Vučićevim radikalima, kada je Hrvatska u pitanju, što nikako ne smijemo zaboraviti. Oni su prvi započeli s etničkim čišćenjem Hrvata iz Vojvodine (Hrtkovci) i teroristički rat protiv Hrvatske (zasjeda i masakr hrvatskih redarstvenika u Borovom Selu 1991.).

Isto tako prvi su u opsadi Vukovara i drugih mjesta u Istočnoj Slavoniji počeli koristiti oružja za masovno uništavanje pa je u njihovim raketnim napadima stradalo mnogo hrvatske djece i civila. Zar sve to nisu dovoljno jaki razlozi zbog kojih itko u Hrvatskoj može povjerovati kako je Vučićevo 'preobraženje' u mirotvorno janje iskreno? Sudeći po pisanju srpskih medija i komentarima čitatelja, u to ne vjeruje ni velik dio Srba u Srbiji.

Pogrješno je dakle Vučića i Dačića nazivati mirotvorcima, koji se zalažu za buduće dobrosusjedske odnose. Oni se  danas samo zamataju u plašt mirotvorstva i prijateljstva kao mamac za nastavak manipuliranja drugima, poglavito Hrvatima. Kao što nam njihove biografije pokazuju, njima svaka maska i svaki plašt po potrebi paše. Sve dotle dok im služi za postizanje velikosrpskih ciljeva. No, bez obzira u koji se plašt umotaju, njihov unutarnji moralno-politički kompas, u odnosu na 'bivšu' braću a današnje susjede, uvijek pokazuje samo jedan pravac - grabežljivo velikosrpstvo. Sve ostalo je samo kamuflaža i izgovor da bi se ostvario taj cilj.

Ako Hrvatima treba daljnje prosvijetljenje u vezi sa skorim Vučićevim 'mirotvornim' posjetom Zagrebu, onda neka pročitaju evanđelje po Mateju 7:15 koje glasi 'Čuvajte se lažnih proroka . Dolazit će vam u janjećoj koži, ali iznutra su krvožedni vukovi. Po njihovim djelima će te ih prepoznati. Beru li ljudi grožđe s drače pune trnja ili smokve sa sikaljine?'.

Dakle, ako itko može u Vučićevoj biografiji indentificirati jedno jedino dobrosusjedsko djelo u odnosu na Hrvate, neka ga javno obznani. Dobit će Nobelovu nagradu za mir.

Velikosrpska želja za okupacijom Hrvatske

Treba svakako reći kako je hrvatska predsjednica u pravu kada kaže da tragedija hrvatsko-srpskih odnosa mora jednom prestati. Ali nažalost, svima nam mora biti jasno da ona neće prestati sve dok postoji velikosrpska želja za okupacijom Hrvatske. Osnovni problem u odnosima Srba i Hrvata je u tomešto Hrvatska ima sve ono što velikosrbi žele i zbog čega su ljubomorni na Hrvate. Slikovito rečeno odnos između (veliko)Srba i Hrvata uvijek je bio kao između gladnog vuka i mladog jelena. Gladni vuk nikada ne prestaje vrebati i ganjati svoju žrtvu dok je ne ulovi. Dok je mladom jelenu jedina šansa da preživi stalno bdijenje i biježanje od gladnog vuka.

Povijest nam je svjedok da su hrvatski narod i političari, zbog svoje notorne političke naivnosti i sluganstva drugima, nakon svakog ovakvog jugobalkanskog zbližavanja s Srbima, uvijek postajali žrtvom velikosrpskih intriga. Zašto je to tako objasnio je jednom jedinom rečenicom, čuveni velikosrbski pjesnik, pisac i diplomat, Jovan Dučić. On je, analizirajući odnose sa Slovenacima, kao personifikacijom naroda europske uljudbe i razuma, još prije skoro sto godina napisao, citat: 'Nikada Slovenci, baš najmanje Slovenci, mirni, pozitivni, kulturni, daroviti, nisu shvatili naš srpski narod gde se sve rešava zaverama, kao u starom Bizantu'.

Ipak, nakon dvije propale Jugoslavije, praktični slovenski narodni duh došao je do jedino mogućeg zdravorazumskog zaključka - Samo potpun suverenistički bijeg od Beograda i Balkana garantira im mirnu i prosperitetnu europsku sudbinu i budućnost.

Žalosno jes koliko se djetinjaste naivnosti i danas u Hrvatskoj ignoriraju 'neka' bivša iskustva i činjenica kako bi svako oživljavanje neke novojugoslavenske regionalne zajednice s Srbijom u centu, neizbježno dovelo do razbuktavanja bivših velikosrpskih strasti i novih Miloševića, Šešelja ,Vučića, Dačića...

A onda?

Željko Dogan/hkv.hr

Login Form