Veselje, pjesma, djeca, obitelji, hrvatske zastave i crvene kockice opet su uljepšali glavni zagrebački trg. U moru nesigurnosti, neizvjesnosti i teške ekonomske situacije naši nas sportaši ujedinjuju i daju nadu da uvijek može biti bolje. Na glazbenom polju ujedinjuje nas Marko Perković Thompson.

Ponašanje radikalne ljevice koja trenutačno vlada Gradom Zagrebom dobrim je dijelom kopija sličnih ponašanja u drugim zapadnim zemljama. Sa zadatkom globalizacije svih i svagdje koriste se svakom prilikom za širenje radikalnih ideologija, brisanje nacionalnih država i kriminalizaciju neistomišljenika.

U ovom tekstu autor problematizira trenutak u kojem dio suvreme-nog novinarstva prestaje biti korektiv vlasti i prostor informiranog pluralizma, a klizi u otvoreni politički aktivizam, gdje emocije, ideološka isključivost i osobni obračuni nadjačavaju provjerljive činjenice i profesionalne standarde;

Saborski zastupnik SDSS-a Milorad Pupovac progovorio je u Saboru o izjavama gradonačelnika Banja Luke Draška Stanivukovića u Gračacu. Umjesto na velikosrpsku ideju, okomio se na one koji su na nju upozorili nazvavši ih “toksičnim domoljubima“.

Novinar izvukao Tomaševićevu staru izjavu o Thompsonu: 'Sam sebi skače u usta'

Novinar Z1 televizije Tomislav Radnić objavio je izjavu zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića iz listopada prošle godine koja je u suprotnosti s onim što ovih dana govori o Marku Perkoviću Thompsonu.

Tomaševiću je žao što Thompson nije pjevao 'Bojnu Čavoglave'?!

OČAJNA FACA DRUGA TTejca I PATNJA LIJEVIH NARIKAČA: Marko dragi, mogao si ispuniti želju možemosa, a ne da sada kmeče - zato što na dočeku nisu čuli 'ZDS' i stari domovinski hit!

Savjet IDS-DDI na sjednici održanoj 2. veljače 2026. donosi slijedeće  STAVOVE

Ne čude me ovakvi prepotentni politički ispadi IDS-a. I do sada ih je bilo.  IDS po svojoj vladavini Istrom nikome ne može biti uzor, a kamo li da bilo kome dijeli moralno-političke lekcije. 

Možda zvuči grubo, ali vrijedi zamisliti kako bi izgledalo Tomaševićevo političko djelovanje u komunističkom režimu u kojem je postojao verbalni delikt i u kojem su se zabranjivale pjesme i umjetnost. Od kipa bana Jelačića do pjesme Vila Velebita. U Zagrebu od kulture ne bi ostalo gotovo ništa, ali bi zato cvjetao biznis s udrugama u koje Tomašević ulaže milijune eura javnog, odnosno našeg novca.

Posebnu gorčinu cijelom slučaju daje činjenica da su pritisci za zabranu pjesme nesumnjivo došli iz Hrvatske. Riječ je o ljudima kojima svako međunarodno športsko natjecanje služi kao platforma za denuncijaciju vlastite države. To su pojedinci i krugovi koji u Hrvatskoj žive, rade i od nje pristojno žive, ali je sustavno nastoje prikazati kao problematičnu, zaostalu i opasnu polufašističku zemlju

Tomašević je gradonačelnik svih Zagrepčana, a Zoran Milanović je predsjednik svih Hrvata. Tak bi nekak to trebalo ići. Ali nije tak. Jedan prezire sve osim svojih birača, pozivajući se na nekakvu skupštinsku, zagrebačku krpicu koja je valjda jača od Ustava, zakona, istine, morala i etike zajedno, drugi…?