Vijećnik gradske četvrti Peščenica Marijo Pisk prozvao je aktualnu gradsku vlast da se ne pridržava predizbornih obećanja. Upozorio je na gradske vrtove ispod kojih je, tvrdi, zakopan otpad koji je još 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća deponiran iz kanalizacije, a sumnja i da je odlagan i medicinski otpad sredinom 80-ih kada su se počela graditi naselja.

To je ekološka bomba za okoliš i stanovnike Pule i okolice

Kaštijun sakriveni  „ Gospić“

Zašto Bruxelles tako upadljivo šuti na veličanje Ratka Mladića i je li politička trgovina Bruxellesa s režimom u Srbiji važnija od svih vrijednosti koje su nama 'prodavali' i nametali, to će prije ili kasnije oni sami morati objasniti. Međutim, ako već europska administracija šuti, mora reagirati hrvatska Vlada i to sa svim mehanizmima koje nam kao članici EU stoje na raspolaganju.

Deseci tisuća ljudi, prosvjednika, birača, zabrinutih građana države čijoj je vladi na čelu, toliko su mu važni da je promptno otputovao na forum u Cernobbio. Jer što je Europejcu jedna Lika kada ima velebni Cernobbio Forum!

Drugim riječima, slučaj Gospić pokazuje sve ono što Bazelska konvencija pokušava spriječiti: prekogranični transport opasnog otpada, krivo deklariranje, ilegalno odlaganje i zakopavanje tragova. Pokazuje i zašto je konvencija važna – jer kada se otpad jednom zakopa i pomiješa, prestaje biti međunarodni problem i postaje lokalna ekološka bomba koju mora rješavati država u kojoj je završila.

Rade Šerbedžija jedan je od najvećih majstora preživljavanja i profita na ovim prostorima. Čovjek je jednostavno shvatio kako unovčiti vlastitu nedefiniranost i mijenjati identitete točno onako kako to odgovara natječajima, proračunima i političkim garniturama. Pitanje je li on u duši Jugoslaven ili Srbin potpuno je promašeno, jer je on uvijek ono što u tom trenutku donosi novac i povlastice.

Od zaštite vode i sanacije otpada govor je pretvoren u otvoreni politički napad na Vladu, dok se stvarni problem Gospića ponovno gura u drugi plan.

"Ilegalno odloženog otpada ima gotovo u svakoj gradskoj četvrti. Najviše uz Savu i na obroncima Medvednice. Oko divljih odlagališta u Zagrebu može se i mora učiniti više."

Eklektični konglomerat okolištaraca, klimatskih alarmista, neomarksista, LGBT-inicijativa, pobačajnog lobija, Pupovčevih Srba, antifa,[1] kulturne kvaziavangarde i propalestinskih aktivista progrickali su si put do svih glavnih hrvatskih medija, te se velikom dijelu javnosti nametnuli kao najprodorniji, najpiskaviji glas kritike svakog nereda koji se može pripisati nekome iz orbite Andreja Plenkovića.

“Mjesto ti je na Trgu da podneseš građanima račune”, napisao je jedan komentator, dok su drugi Plenkovićev boravak u Italiji povezali s pitanjem otpada. “Je l’ ima što o talijanskom smeću koje su dovukli u Pazin? Pitajte kad ste već tamo”, “Jeste li išli pokupiti još smeća?”, “De reci im nek’ malo talijanskog smeća i na Papuk dofuraju… Ti dogovori proviziju.”