Jugo nostalgija je dočekala svojih pet minuta i ugurala se u prosvjed. Povijest nas uči da jugovići samo čekaju i čekat će svaku šansu da zabiju klin u vladajuće. Nije njima do zbrinjavanja otpada u Lici i drugdje, do sada su mudro šutjeli, a sada samo ubiru jeftine političke poene kod još naivnih građana, a zapravo žele obnoviti svoju neprežaljenu Jugu. A povijest nas poziva na oprez.

A stranog državljanina koji ilegalno uđe u zemlju odmah zaustaviti na granici i ako nije ugrožen u zemlji iz koje je došao – istjerati isti čas pa neka čeka izvan Hrvatske odluku o azilu! A kad počini teško kazneno djelo, odsluži kaznu i odmah ga brzo i nepovratno udaljiti

Plenković u kriznim situacijama pokazuje da jednostavno njemu to ne ide!  Vodio bi Švicarsku, ali rodio se u Hrvatskoj. I zato mu je kraj blizu! 

Vijećnik gradske četvrti Peščenica Marijo Pisk prozvao je aktualnu gradsku vlast da se ne pridržava predizbornih obećanja. Upozorio je na gradske vrtove ispod kojih je, tvrdi, zakopan otpad koji je još 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća deponiran iz kanalizacije, a sumnja i da je odlagan i medicinski otpad sredinom 80-ih kada su se počela graditi naselja.

To je ekološka bomba za okoliš i stanovnike Pule i okolice

Kaštijun sakriveni  „ Gospić“

Zašto Bruxelles tako upadljivo šuti na veličanje Ratka Mladića i je li politička trgovina Bruxellesa s režimom u Srbiji važnija od svih vrijednosti koje su nama 'prodavali' i nametali, to će prije ili kasnije oni sami morati objasniti. Međutim, ako već europska administracija šuti, mora reagirati hrvatska Vlada i to sa svim mehanizmima koje nam kao članici EU stoje na raspolaganju.

Deseci tisuća ljudi, prosvjednika, birača, zabrinutih građana države čijoj je vladi na čelu, toliko su mu važni da je promptno otputovao na forum u Cernobbio. Jer što je Europejcu jedna Lika kada ima velebni Cernobbio Forum!

Drugim riječima, slučaj Gospić pokazuje sve ono što Bazelska konvencija pokušava spriječiti: prekogranični transport opasnog otpada, krivo deklariranje, ilegalno odlaganje i zakopavanje tragova. Pokazuje i zašto je konvencija važna – jer kada se otpad jednom zakopa i pomiješa, prestaje biti međunarodni problem i postaje lokalna ekološka bomba koju mora rješavati država u kojoj je završila.

Rade Šerbedžija jedan je od najvećih majstora preživljavanja i profita na ovim prostorima. Čovjek je jednostavno shvatio kako unovčiti vlastitu nedefiniranost i mijenjati identitete točno onako kako to odgovara natječajima, proračunima i političkim garniturama. Pitanje je li on u duši Jugoslaven ili Srbin potpuno je promašeno, jer je on uvijek ono što u tom trenutku donosi novac i povlastice.

Od zaštite vode i sanacije otpada govor je pretvoren u otvoreni politički napad na Vladu, dok se stvarni problem Gospića ponovno gura u drugi plan.