U politici je najgora stvar nedostatak ideje i loši odnosi s javnošću, a upravo se to događa s ljevicom u Hrvatskoj,koju u ovom trenutku ne možemo nazvati hrvatska ljevica jer ona to nije ni po čemu. Prvo su krenuli s Thompsonovim koncertom na Hipodromu i to nakon nekoliko dana šutnje jer su za to vrijeme bili skriveni u mišje rupe

Stoga se, ne iz neprijateljstva nego iz odgovorne zabrinutosti, nameće ozbiljno pitanje, jesu li Vaši javni istupi i Vaša spremnost na suradnju s medijima koji otvoreno djeluju protiv Crkve u službi evangelizacije ili, nehotice, u službi onih koji Crkvu žele preoblikovati prema vlastitim ideološkim kriterijima?

“Jedemo uvezeno smeće, zbog pogrešnih politika vladajućih izgubili smo prehrambeni suverenitet!“

DHAKA ILI BRUXELLES: Vijest za “velike“ televizije u Hrvatskoj bile su demonstracije u Bangladešu, a ne veliki prosvjed tisuća farmera ispred Europskog vijeća?!

“Ako ne znate kamo vodi cijela ta ‘transrodna’ agenda, evo vam savjet! Oduzeti dojenče od majke i dati ga nepoznatoj osobi, koja se pretvara da je žena, potpuno je bolesno!”, piše irska političarka Elaine Mullally.

Samozvani se 'progresivci' u našoj zemlji prave da ne vide kako na listi okrutnih totalitarizama, nisu samo fašistički i nacistički, nego i komunistički totalitarizam. Znakovljem i uzvicima iz jugokomunističkoga vremena nastoje poticati nesuglasice na hrvatskoj javnoj sceni, iako su prokomunistička i projugoslavenska nagnuća, insignije i retorika posve protivna političkim ciljevima oslobođene hrvatske države.

Fakultet političkih znanosti u Zagrebu postao je poligon za ideološke dvostruke standarde: dok se profesoru Borisu Havelu prijeti otkazom, isti fakultet godinama šuti na negiranje genocida u Srebrenici i otvoreno četnikovanje pojedinih profesora.

Ovih se dana u susjednoj nam Sloveniji dogodila velika pobjeda – ona za život. I to ne u parlamentarnim klupama, ne u uredima političkih stratega, nego ondje gdje demokracija još uvijek ima kakvu-takvu Slovenija eutanazijatežinu – u glasačkim kutijama. Narod je, baš kao i na hrvatskome referendumu 2013. godine, ponovno ustao u obranu zdravoga razuma.

Nije teško zamisliti rijeke nezadovoljnih Ukrajinaca kako se kreću prema prijestolnicama zapadne Europe u potrazi za boljim životom kojeg će im ove – prema njihovom mišljenju – biti dužne osigurati zbog njihove žrtve, kada Ukrajina od kraja iduće godine postane članica EU-a. Tu nije riječ o  desecima tisuća, već o milijunima ljudi koji će imati pravo slobodnog kretanja EU-om.

"Predlažem Gradu Vukovaru i Škabrnji da se gradonačelnici Marković napiše da nije dobrodošla u te gradove, iako vjerujem da nije ni bila do sada, zbog takvog odnosa prema znakovlju hrvatske pobjedničke vojske", poručio je.

Nije nepoznato kako odmetnuti sin obitelji Tomašević – Tomislav – financira svakakve gadarije, nastranosti i neukus svojevrsnih kulturnih centara stranke Možemo koje nazivamo udrugama. Senf na polnoćku ne ide, na „spolnoćku“ u Močvaru možda ide, što neće nikoga iznenaditi, no što će ovih blagdana pohoditi ministrica kulture i medija, možemo dodati i “draga”, Nina Obuljen Koržinek?