Stojim na Jelačić placu i ne mogu vjerovati: smetlarnik na zapadnom dijelu u izgradnji, kao posljednji hit gradske uprave, zatvara ulaz u drevnu ulicu Ilicu i kao šaka na oku uništava onaj poredak koji postoji u ovom kulturološki cjelovitom i zaštićenom prostoru (mislim?) već gotovo dugi niz desetljeća.

Nakon što je Srpsko narodno vijeće (SNV) zatražilo od Hrvatske radiotelevizije da se u njezinim programima više ne prenose izjave hrvatskog povjesničara dr. sc. Marija Jareba, o slučaju smo razgovarali s izv. prof. dr. sc. Vladimirom Šumanovićem s Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu.

Nakon ustanka u Srbu ovo selo u Lici postalo je poprište teških zločina nad Hrvatima

Na mjesnom groblju u Boričevcu nalazi se spomen-obilježje koje podsjeća na tragediju roda Ivezić, čiji su članovi stradali u ljeto 1941. godine, na samom početku Drugoga svjetskog rata, u jednom od najtežih stradanja civilnog stanovništva na području južne Like.

Naravno, za sekularne misionare suvremenoga Zapada sve su to navodni pokazatelji napretka. Prazne crkve, rekordno nizak natalitet, epidemija usamljenosti, rastuća ovisnost o psihofarmacima i raspad tradicionalnih zajednica predstavljaju se kao neizbježna cijena emancipacije. 

U Srbu se na račun hrvatskih poreznih obveznika ponovno odigrao sramotan politički igrokaz u režiji Milorada Pupovca i njegove nekolicine poltrona. Tamo, na skupu koji više nikoga u Hrvatskoj ne zanima, Pupovac je pod strogom zaštitom hrvatske policije ponovno držao govore pune povijesnih krivotvorina i budalaština, dok je cjelokupni državni vrh na to sramotno i kukavički prešutio bez ikakve reakcije.

Kada je Stjepan Radić 24. studenoga 1918. izgovorio povijesnu rečenicu “Gospodo, još nije prekasno! Ne srljajte kao guske u maglu!”, ipak je sve bilo prekasno. Da su Hrvati tada poslušali Stjepana Radića nikada ne bi bilo Bleiburga, Križnog puta i krvlju natopljene domovine u Domovinskom ratu. Hrvati su nažalost narod koji zaboravlja, zaboravlja svoje sinove i kćeri koji su položili živote na oltar domovine.

“WILLKOMMEN!” U Njemačkoj je ugrožen način života čak i onih, koji su (do napada u Berlinu) glasno podržavali ‘multi-kulti’ politiku CDU-a Angele Merkel!

Europska ljevica, a u Hrvatskoj stanje nije drugačije, nevladine organizacije i LGBT udruge - zvuči gotovo nevjerojatno, prosvjeduju protiv jedine države na Bliskom istoku koja ima razvijena ljudska prava i u kojoj se održavaju LGBT povorke, a brane Palestinu i Gazu, podržavaju ili prešučuju brutalne zločine Hamasa, Hezbollaha ili Irana gdje ne postoje ni primjese ljudskih prava

Međutim, navodna jedinica, u kojoj je on tada vršio premetačine u stanovima u Splitu tražeći srpske snajperiste, je osnovana dva mjeseca nakon što je on napustio Hrvatsku. Njegovi crni tragovi su takvi da bi definitivno zacrnio i Olimpijski odbor i zato mu tamo nije mjesto

Toplo s manjim anomalijama, neka jutra na kopnu tako hladna da su ljudi cvokotali. Moje životinje jedva dočekale malo sunca oko podneva. „Pa kaj je to“, vrištao je Mak, „kaj nije srpanj? Sve je poremećeno, a ne samo taj novi cucak, kojega si nam uvalio. Cucak koji jede jastuke, cipele i mobitele, a mene zlostavlja.“