HRVATSKI VITEZ SLOBODAN PRALJAK – S NAMA JE! 

POČIVAO U MIRU BOŽJEM! 

(02.01.1945. – 29.11.2017.)

Mnogi u Hrvatskoj primjećuju kako medijska klima u Srbiji sve više podsjeća na razdoblje prije agresije na Hrvatsku. Srbija se naoružava, kineskim balističkim raketama daje nazive hrvatskih gradova, na svakom koraku im se priviđaju ustaše i NDH, a u tome im zdušnu podršku, koordinirano ili ne, daju i brojni protagonisti na hrvatskoj lijevoj političkoj sceni, u nevladinom sektoru i medijima.

“Nedvojbeno je da se radi o mjestu na kojem su protiv svoje volje u većem broju dovedeni Hrvati iz Vukovara i okolice, te u kojem je dio njih fizički i psihički zlostavljan. O tome je pisao srbijanski tisak.”

Andrija Hebrang zbog Primorca podnio ostavku na članstvo u HDZ-u |  Telegram.hr

Neka svatko prizna svoj krimen, ali neka ne izmišlja drugome. Da se to ne bi dogodilo, tajna tih skrivenih grobišta je zacementirana. Gdje se otkopavalo? U Sloveniji, gdje je na tim križnim putovima pobijeno mnogo Hrvata. Oni su otkopavali, ne previše sustavno, ali gdje god su naišli na kosti, proširili su istraživanje i danas imaju najveći broj hrvatskih posmrtnih ostataka. Hrvatska država ih ne želi preuzeti.

Hormuški tjesnac pod pritiskom: gotovo 100 brodova prošlo kroz ključnu  pomorsku rutu - stijena.info

Otuda se prirodno postavlja pitanje ne postiže li Trump ovim ratom ono što nije uspio tarifama i diplomacijom – zadati smrtni udarac globalizmu, i uspostaviti svjetsko tržište u kome bi Amerika bila glavni arbitar? Drugim riječima, preseliti Lloyd iz Cityja u D.C.

No može li nam Zoki objasniti, ako nema saznanja da se Iran ikad bavio ikakvim terorizmom na europskom tlu, tko je dovlačio mudžahedine u Bosnu da kolju Hrvate tijekom rata? Nikad čuo? Tijekom rata, a i danas, Izrael nam je slao oružje, iako nikad službeno, a Iran mudžahedine i sad su nam Židovi neprijatelji, a Iranci prijatelji? 

Ljevica svoje brani do smrti, a desnica svoje gazi.

U ime rodnog ludila zlostavljaju se djeca; potrebno je stati na kraj woke ludilu i rodnoj ideologiji.

Milanović i Josipović se nisu pretjerano voljeli dok su obojica bili na visokim funkcijama, prvi premijer, a drugi predsjednik države, premda nisu ni ratovali jer nasuprot drčnom Milanoviću smireni je Josipović preferirao mirno sjedenje uz rijeku dok voda ne nanese leš njegova neprijatelja ma tko to bio.

U Europskoj uniji znaju s kim imaju posla pa ne reagiraju na „kućne mačke“. Prije je to bila „najneinteligentnija generacija političara u novijoj povijesti, „činovnici“, pa usporedba s SSSR-om i Jugoslavijom, pa „kućne mačke“, nakon čega bi trebalo uslijediti „stajske muhe“, no sve mu je uzalud, nitko ne reagira.

Peternel najavio osnivanje nove stranke, otkrio kome je smetao DP: "Penava  više nema kapacitet organizirati ni gulašijadu!"

Uz to, posebno je prozvao za licemjerje stranku Možemo koja se zalaže za promociju medicinske dijagnostike koja može dijagnosticirati nerođenu djecu sa sindromom Down i onda promoviraju pobačaj takve djece.

Masovne migracije u Europi najčešće se u javnom prostoru prikazuju kao humanitarna nužnost, moralna obveza, izraz kulturne otvorenosti ili nužnost zbog nedostatka radne snage. Takav diskurs, međutim, služi ponajprije kao ideološki paravan. Iza njega se zapravo krije hladna struktura ekonomskog sustava koji više nije sposoban opstati bez vanjskoga demografskog dotoka, piše Davor Dijanović za HKV.

Šok s TV-a

Pin It

HAKOM uklanja smetnje digitalnog TV signala u Istri - Poslovni dnevnik

Zadnjih nekoliko godina izbjegavam nove filmove. One holivudske pogotovo. Znam da je pitanje minute kad će mi prodati produkte svoje kulturne i antropološke revolucije (ako takvo što uopće postoji). Pogledam ja i nove, nije da ne. Gledala sam i Barbie (!), no naprosto mi se ne da jer mi umjesto bezazlene zabave serviraju muda pod bubrege.

Od ‘identitetskog’ meta jezika, feminističkih floskuletina, zelenih budalaština, povijesnih ličnosti koje mijenjaju rasu i spol…Sve je to već dulje vrijeme dio pop kulture – filmske, glazbene…

Nisu ga lišeni ni animirani hitovi za djecu. Nisam jednom prije odlaska u kino sa svojom osmogodišnjakinjom ukucala u tražilicu ime filma koji mislimo gledati u kombinaciji s izrazom ‘woke’ da vidim što će mi slubliminalno ili nešto očitije probati uvaliti ovaj put.

Dođe vam to k’o sluđene majke koje čitaju deklaracije na svakom prehrambenom proizvodu ne bi li djetetu za ručak slučajno servirale kakav suspektni aditiv. Ovo je isto, samo nije tijelo u pitanju, već nešto puno bitnije.

Ok, mogu biti fundamentalist pa uopće ne voditi dijete u kino i bojkotirati takve proizvode, no strah me kontraefekta.

Ovako mi to sve lijepo pogledamo, no onda o tome i razgovaramo.

Šok šokova

Kako preodgoja i preoblikovanja društva nisu lišeni ni crtići, još su manje ostali žanrovi. Kad sam nekidan gledala na TV-u filmski hit, napeti triler tamo negdje iz druge polovice 90-ih sa samim teškašima od glumaca, skoro sam doživjela šok.

Legendarna holivudska glumica izgovara sljedeće:

Dijete treba oba roditelja. To je jedan od razloga zašto je brak svetinja.

Molim!?

Možete li zamisliti film snimljen u zadnjih pet godina s takvom rečenicom. Jasnom kao dan?!

U nevjerici se muž i ja pogledamo: Pa je li ovo moguće?

Ova rečenica zvučala je kao romantični epitaf nekim prošlim vremenima. Vremenima kad su djeci trebala oba roditelja i kad je brak bio svetinja. Pa i u Hollywoodu.

A prošlo je samo 20-30 godina. Dovoljno da se unište kompletni stupovi društva.

Da djeca odrastaju bez očeva ili s onima čija je očinska uloga potpuno anulirana.

Da je otac odavno izbačen iz jednadžbe koju nam ova kulturna revolucija, a nipošto evolucija, servira.

Da je brak svetinja?! Kako retrogradno, a?

Umjesto toga, kao novi trend imamo jednoroditeljske obitelji. Pa tzv. dugine obitelji, pa potenciranje životnog stila bez djece. Ili onog u kojima djecu mijenjaju mačke i psi.

Ili uopće nemamo obitelji jer ta je riječ u svoj punini, ne onakva karikaturalna kakve su ‘obitelji’ ranije navedene, posljednji bastion svijeta koji je sažet u rečenici: ”Dijete treba oba roditelja. To je jedan od razloga zašto je brak svetinja”.

Dok srljamo u kulturnu, duhovnu i antropološku propast, teško je smo uzeti kokice i mirno promatrati.

Nema kapitulacije, iako se svojski trude doprijeti upravo do najmlađih. Nuklearna obitelj može, baš kao i u režimu u kojem smo ranije živjeli, ostati ili postati sigurno mjesto. Mjesto u kojem se priča o stvarima o kojima se ne priča u školi ili na radnom mjestu. Mjesto u kojem se njeguju vrijednosti koje je svijet otpisao.

Gdje naći alternativce?

Pa makar bili neprilagođeni, makar bili alternativci, gerilci i vrlo, vrlo subverzivni.

Jer oni koji su se kitili donedavno upravo ovim pridjevima postali su kulturna i društvena elita. Pogledajte sadržaj Subversive festivala i bit će vam jasno da je njihova subverzija polučila popriličan uspjeh i da se ne može više nazivati subverzivnom iako serviraju isključivo kulturnu i društvenu kloaku.

Pogotovo uz institucionalnu i financijsku podršku struktura vlasti.

To vam dođe na isto kao i s punkerima. Bunt protiv establišmenta one preživjele pretvorio je u establišment.

Ako mi ne vjerujete, pogledajte samo bračni par Kekin.

Alternativce današnjem ‘ispravnom’ načinu života možete pak tražiti na Hodovima za život, Antunovskom hodu mladih, na Progledaj srcem…

Ne u Močvari kao nekad. Tamo možete naći pola gradske vlasti. Nipošto alternativce.

narod.hr

Login Form