HRVATSKI VITEZ SLOBODAN PRALJAK – S NAMA JE! 

POČIVAO U MIRU BOŽJEM! 

(02.01.1945. – 29.11.2017.)

KAMENITA VRATA:NAJPREPOZNATLJIVIJI SIMBOL GRADA ZAGREBA | CRODEX.NET

Vrlo sadržajan prošli tjedan, poklopila se trideset i peta obljetnica Hrvatske vojske i Tjedan hrvatskoga iseljeništva. S obje „teme“ imam bliske veze, iseljenici bijahu moj otac i njegov brat, prvi pravi iseljenički globtroter (Italija, Francuska, Venezuela, SAD), stric književnik (Indija, Amerika), mene ostavili da se bakćem s jugokomunizmom

Reakcije

Zatim je ustvrdio koje skupine i manjine u društvu nemaju svoje zastave: branitelji i osobe s invaliditetom, kao i najugroženija manjine – nerođena djeca. Umjesto toga, piše Pokupec, „centar je nakrcan zastavama ljudi koji su ponosni na to gdje stavljaju svoja spolovila“.

Zlatko Hasanbegović ponavlja staru netočnu tezu da antifašizam nije u  preambuli Ustava - Faktograf.hr

Hasanbegović smatra da Hrvatsku očekuju mnogo dublje promjene od pojedinačnih političkih smjena. "Pred nama je zadaća korjenite promjene državno-nacionalne paradigme, političkog sustava i Ustava. Za to postoji većina u hrvatskom narodu, ali ne postoji politička snaga koja to može provesti", poručio je

Peternel: 'Ne bude li promatrača, nas troje ili četvero više nećemo  podržavati Vladu' - tportal

Saborski zastupnik stranke DOMiNO Igor Peternel gostovao je u emisiji Zoom Z1 Televizije u kojoj je, između ostalog, definirao i što je stranka Možemo, odnosno kako je nastala. Prezentirao je i svoju viziju kako bi eventualno izgledala vlast Možemo na nacionalnoj razini.

Dok brojne mlade obitelji, mladi bez odgovarajuće roditeljske skrbi i drugi građani nemaju riješeno stambeno pitanje, Vlada prednost daje smještaju azilanata. U trenutku kada si mladi i mlade obitelji sve teže mogu priuštiti vlastiti dom, ovakav potez Vlade je nedopustiv.

Nigdje na zemaljskoj kugli ili u bilo kojoj poznatoj sferi nema toliko intelektualno "superiornih" kritičara svoje vlastite države kao što je to slučaj u Hrvatskoj. Iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu hračka se, pljucka, podmeće, izmišlja, laže i tako se rade raznorazne karijere i karijerice. Nekad čak iznenađujući uspješne.

Bivše socijalističke elite razumjele su da nakon gubitka političke i ekonomske moći jedino što im preostaje jest institucionalna moć. Pretvorili su se u ‘nezavisne umjetnike’, ‘intelektualce’ i ‘stručnjake’ koji preko natječaja, savjeta i upravnih odbora nastavljaju vladati narativom.

DIVLJI ZAPAD? Priča o zagrebačkom Hipodromu, noćnom odvođenju konja i  javnom novcu - Hrvatski glasnik

Ponjević navodi se da su na prostoru Hipodroma bile osigurane velike količine bala sijena i lucerne u vlasništvu Saveza, ali da ih gradska uprava nije dopuštala davati konjima. Također tvrdi da je nekoliko konja uginulo od posljedica gladi, dok su drugi pretrpjeli teške rane i ozljede.

bleiburg-križni-put-kamenjar | komunistickizlocini.net

Iz knjige mi odzvanja rečenica Mikea Palaicha: „Ako je Hrvatska željela izbjeći genocid koji bi daleko nadmašio onaj koji je doživjela nakon Drugoga svjetskoga rata, nužno se trebala prvo izboriti za svoju slobodu.“

Najveća novost u cijeloj priči nije ni diploma ni politički aktivizam, nego podatak iz donje objave da je Tomislav Tomašević do svoje 39. godine imao svega četiri godine evidentiranog radnog staža. Četiri godine. I sada takva osoba upravlja proračunom teškim milijarde eura, odlučuje o Zagrebačkom holdingu, investicijama, prometu i komunalnom sustavu grada od gotovo milijun stanovnika

Šok s TV-a

Pin It

HAKOM uklanja smetnje digitalnog TV signala u Istri - Poslovni dnevnik

Zadnjih nekoliko godina izbjegavam nove filmove. One holivudske pogotovo. Znam da je pitanje minute kad će mi prodati produkte svoje kulturne i antropološke revolucije (ako takvo što uopće postoji). Pogledam ja i nove, nije da ne. Gledala sam i Barbie (!), no naprosto mi se ne da jer mi umjesto bezazlene zabave serviraju muda pod bubrege.

Od ‘identitetskog’ meta jezika, feminističkih floskuletina, zelenih budalaština, povijesnih ličnosti koje mijenjaju rasu i spol…Sve je to već dulje vrijeme dio pop kulture – filmske, glazbene…

Nisu ga lišeni ni animirani hitovi za djecu. Nisam jednom prije odlaska u kino sa svojom osmogodišnjakinjom ukucala u tražilicu ime filma koji mislimo gledati u kombinaciji s izrazom ‘woke’ da vidim što će mi slubliminalno ili nešto očitije probati uvaliti ovaj put.

Dođe vam to k’o sluđene majke koje čitaju deklaracije na svakom prehrambenom proizvodu ne bi li djetetu za ručak slučajno servirale kakav suspektni aditiv. Ovo je isto, samo nije tijelo u pitanju, već nešto puno bitnije.

Ok, mogu biti fundamentalist pa uopće ne voditi dijete u kino i bojkotirati takve proizvode, no strah me kontraefekta.

Ovako mi to sve lijepo pogledamo, no onda o tome i razgovaramo.

Šok šokova

Kako preodgoja i preoblikovanja društva nisu lišeni ni crtići, još su manje ostali žanrovi. Kad sam nekidan gledala na TV-u filmski hit, napeti triler tamo negdje iz druge polovice 90-ih sa samim teškašima od glumaca, skoro sam doživjela šok.

Legendarna holivudska glumica izgovara sljedeće:

Dijete treba oba roditelja. To je jedan od razloga zašto je brak svetinja.

Molim!?

Možete li zamisliti film snimljen u zadnjih pet godina s takvom rečenicom. Jasnom kao dan?!

U nevjerici se muž i ja pogledamo: Pa je li ovo moguće?

Ova rečenica zvučala je kao romantični epitaf nekim prošlim vremenima. Vremenima kad su djeci trebala oba roditelja i kad je brak bio svetinja. Pa i u Hollywoodu.

A prošlo je samo 20-30 godina. Dovoljno da se unište kompletni stupovi društva.

Da djeca odrastaju bez očeva ili s onima čija je očinska uloga potpuno anulirana.

Da je otac odavno izbačen iz jednadžbe koju nam ova kulturna revolucija, a nipošto evolucija, servira.

Da je brak svetinja?! Kako retrogradno, a?

Umjesto toga, kao novi trend imamo jednoroditeljske obitelji. Pa tzv. dugine obitelji, pa potenciranje životnog stila bez djece. Ili onog u kojima djecu mijenjaju mačke i psi.

Ili uopće nemamo obitelji jer ta je riječ u svoj punini, ne onakva karikaturalna kakve su ‘obitelji’ ranije navedene, posljednji bastion svijeta koji je sažet u rečenici: ”Dijete treba oba roditelja. To je jedan od razloga zašto je brak svetinja”.

Dok srljamo u kulturnu, duhovnu i antropološku propast, teško je smo uzeti kokice i mirno promatrati.

Nema kapitulacije, iako se svojski trude doprijeti upravo do najmlađih. Nuklearna obitelj može, baš kao i u režimu u kojem smo ranije živjeli, ostati ili postati sigurno mjesto. Mjesto u kojem se priča o stvarima o kojima se ne priča u školi ili na radnom mjestu. Mjesto u kojem se njeguju vrijednosti koje je svijet otpisao.

Gdje naći alternativce?

Pa makar bili neprilagođeni, makar bili alternativci, gerilci i vrlo, vrlo subverzivni.

Jer oni koji su se kitili donedavno upravo ovim pridjevima postali su kulturna i društvena elita. Pogledajte sadržaj Subversive festivala i bit će vam jasno da je njihova subverzija polučila popriličan uspjeh i da se ne može više nazivati subverzivnom iako serviraju isključivo kulturnu i društvenu kloaku.

Pogotovo uz institucionalnu i financijsku podršku struktura vlasti.

To vam dođe na isto kao i s punkerima. Bunt protiv establišmenta one preživjele pretvorio je u establišment.

Ako mi ne vjerujete, pogledajte samo bračni par Kekin.

Alternativce današnjem ‘ispravnom’ načinu života možete pak tražiti na Hodovima za život, Antunovskom hodu mladih, na Progledaj srcem…

Ne u Močvari kao nekad. Tamo možete naći pola gradske vlasti. Nipošto alternativce.

narod.hr

Login Form